Sto dana Ivanićeve vlade

Banjaluka, 17. April 2001. (AIM)

Prilikom nedavne posjete Bosni I Hercegovini (BiH), američki državni sekretar Kolin Pauel susreo se, između ostalih bh. funkcionera, i sa premijerom Republike Srpske (RS) Mladenom Ivanićem. Upravo dan ranije navršila su se tri mjeseca od izbora Ivanićeve Vlade. Slučaj je htio da premijer Ivanić, prije nego poslanicima skupštine koja ga je izabrala, izvještaj o prvih 90 dana mandata podnese nasljedniku Medlin Olbrajt.

Pauel, naravno, nije doletio u Sarajevo zbog Ivanićeve Vlade. Ipak, uz 'punu podršku' Volfgangu Petriču i zajedničkim institucijama BiH i osudu 'ekstremista u redovima HDZ-a', našla se i poruka za premijera Srpske. Kako je, nakon razgovora sa Pauelom, izjavio sam Ivanić, američki državni sekretar je rekao da 'SAD neće podržati vlast u kojoj SDS ima značajno učešće'.

Dakle, nakon tri duga mjeseca Ivanić se opet našao u situaciji u kakvoj je bio onog časa kada ga je Mirko Šarović imenovao za mandatara: između SDS-a i SAD. Prvi imaju skupštinsku većinu, drugi sve ostalo, uključujući finansijsku moć i Petričeva nadustavna ovlaštenja. I jedni i drugi su, dakle, neophodni da bi Vlada RS opstala.

Ivanić je, naravno, sve to znao, kada je krenuo u ovaj, kako ga je nazvao politički analitičar Predrag Simić, 'herkulovski poduhvat'. Nakon sjednice Narodne skupštine RS, na kojoj je Ivanićeva Vlada izabrana komotnom većinom, a pogotovo nakon potonjeg premijerovog puta u SAD, činilo se da je 'herkulovski poduhvat' uspio: da će Ivanić ući u istoriju kao političar koji je pomirio Pale i Vašington. Međutim, poruka Kolina Pauela je pokazala da ukrštanje sds-ovskih glasova i američkih para nije nimalo jednostavna operacija. Jer, ono što je Pauel ocijenio kao 'značajno učešće u vlasti', Ivanićevim partnerima iz SDS-a je očigledno premalo. SDS je, nakon formiranja Vlade, smijenio svoj pregovarački tim upravo zbog nezadovoljstva međustranačkom podjelom izvršnih funkcija.

Da bi kompenzirao nepovoljan rezultat u utakmici za ministarske fotelje, SDS je pokazao prilične apetite u takozvanom 'drugom krugu' raspodjele funkcija. Pravi skandal je tako izazvalo imenovanje dobojskog 'tvrdolinijaša' Milana Ninkovića za direktora Željeznica RS. Dan poslije sam SDS je bio primoran da odustane od tog kadrovskog rješenja, a neki funkcioneri PDP-a su se ponadali da će ova 'dobro odigrana kombinacija' 'opametiti' njihove koalicione partnere. Ali, nisu bili u pravu. Uslijedilo je imenovanje Mlađena Mandića, provjerenog starog kadra SDS-a, za zamjenika ministra pravde. Interesanto je da je Mlađen Mandić, brat Momčila Mandića, poznatog bogataša i dugogodišnjeg mecene SDS-a. Njihov rođak Branko Mandić, preživjevši sve političke promjene, već godinama obavlja visoku funkciju u MUP-u RS. Dragan Podinić, SDS-ov favorit iz Zvornika, postavljen je za zamjenika ministra za lokalnu samoupravu, i to uprkos žestokom protivljenju resornog ministra dr Petra Kunića, inače potpredsjednika Vlade i visokog funkcionera Ivanićevog PDP-a. Umjesto Borislava Obradovića, direktora Direkcije za privatizaciju RS, doveden je opet lokalni SDS-ov kadar iz Bratunca.

Predsjednik RS Mirko Šarović je, u skladu sa svojim ovlaštenjima, smijenio I prvog čovjeka Obavještajno bezbjedonosne službe RS, generala Boška Kelečevića, i na njegovo mjesto doveo Dobru Planojevića, svog partijskog kolegu, zemljaka, a po nekim izvorima i bliskog rođaka. Planojevićevo ime se vezuje i za čuvenu firmu 'Centreks', poznatu po aferama i milionskim utajama poreza u toku ratne i poslijeratne SDS-ovske vladavine. I na čelu Republičke uprave carina je kadar SDS-a. Goran Popović, visoki funkcioner te stranke, je na ovo mjesto došao, pošto stranci nisu prihvatili njegovo imenovanje za ministra trgovine. Direktor Republičke direkcije za puteve odnedavno je Nemanja Vasić iz Prnjavora, jedan od provoboraca SDS-a i ratni predsjednik ove opštine.

Kada se doda da SDS-ovi kadrovi zauzimaju sve značajnija mjesta u MUP-u RS i u velikim državnim preduzećima, jasno je da u zamjenu za ministarske portfelje SDS nastoji da preuzme najznačajnije poluge moći u RS. Interesantno je da se za većinu ovih imenovanja zalagao potpredsjednik RS Dragan Čavić, nerijetko i lično intervenišući za svoje stranačke kolege.

Raspodjela funkcija, oko koje bitku vode stari prijatelji Ivanić I Čavić, podsjeća na srbijansku priču od prije nekoliko godina, kada je Slobodan Milošević predložio koaliciju Zoranu Đinđiću, velikodušno mu nudeći gotovo polovinu ministarskih mjesta u Vladi Srbije. Naravno, bila su to ministarstva za 'sport, ekologiju i dokolicu'. Đinđić je to odbio, ali je Miloševiću predložio drugačiji dil. Rekao je da pristaje na koaliciju bez ijednog ministarstva, i tražio 'samo' nekoliko direktorskih mjesta: carinu, Telekom, upravu prihoda, narodnu banku... Miloševiću nije padalo na pamet da prihvati tako 'bezobraznu ponudu', pa je nadobudnog Đinđića jednostavno otjerao sa kanabeta.

Za razliku od Miloševića, kojem, u tom trenutku, Đinđić uopšte nije bio neophodan, aktuelni premijer Srpske će se vjerovatno do kraja mandata nadmudrivati sa SDS-om oko podjele fotelja i moći, a cijelu tu predstavu će budno pratiti američki ambasador Tomas Miler, iz svoje diplomatske lože.

Za 'prvih devedeset dana vlasti' Ivanićeva Vlada je učinila onoliko koliko je mogla pod pritiskom takve 'scenografije'. A to u prevodu znači vrlo malo. U predizbornoj kampanji, Ivanić je obećao da će, ukoliko dođe na vlast, građanima Srpske obezbijediti 40 hiljada novih radnih mjesta. U svom premijerskom ekspozeu to je obećanje vješto izbjegao, prekrstivši ga u eufemistično 'povećanje zaposlenosti'. Naravno, bilo bi nerealno očekivati da se za samo tri mjeseca zaposlenost enormno poveća, ali kako sada stvari stoje, ni u skoroj budućnosti novih radnih mjesta neće biti.

Borba protiv korupcije, omiljena tema svih novoizabranih vlasti u RS, u Ivanićevom slučaju svela se na trodnevni pritvor bivšeg direktora Direkcije za robne rezerve Mirka Nožice i podizanja krivične prijave protiv Dodikovog ministra trgovine Nikole Kragulja. Slične krivične prijave podizane su I za mandata prošle Vlade protiv funkcionera SDS-a, ali nikad nisu dobile sudski epilog. Ni aktuelna Vlada, u kojoj SDS participira, nije se pobrinula da se stare afere do kraja rasvijetle.

Antikorupcijski zakon, čiju je pripremu i donošenje Ivanić obećao odmah po stupanju na dužnost, još nije stigao u skupštinsku proceduru, ali je obećanje o pooštravanju finansijske discipline i podizanju naplativosti poreza, Ivanić je uglavnom ispoštovao. Za sada, premijer se drži i obećanja po kojem nijedan ministar neće dobiti stan, dok se ne raspuste svi izbjeglički kolektivni centri. Ministri, koji nisu iz Banje Luke, stanuju u hotelima, naravno, na račun tanušnog republičkog budžeta.

Mora se priznati da je Ivanićeva vlada stekla nešto poena u javnosti zavođenjem mjera štednje u vlastitim redovima. Prodaja jednog mercedesa iz premijerovog voznog parka, ukidanje kabineta u Banskom dvoru i odricanje od bogatih cvijetnih aranžmana, na koje su njegovi prethodnici trošili skoro hiljadu maraka dnevno, jesu simpatični detalji, ali se ne mogu prihvatiti kao ozbiljan pomak u radu jedne vlade. Isto važi i za razotkrivanje stambene afere Ivanićevih prethodnika, koje osim medijske buke, za sada nije dalo nikakav konkretan rezultat. Uz to, valja imati na umu, da u Vladi RS ni dva i po mjeseca nakon primopredaje dužnosti, novi funkcioneri nisu, što bi premijer rekao 'pohvatali sve konce'. Još se ne zna koliko automobila ima Vlada, ni gdje se oni nalaze, jer evidencija autoparka ne postoji. Još se ne zna ko je sve u prethodnom mandatu bio na platnom spisku Vlade, ko je šta radio, a ko je u zgradu Vlade RS dolazio samo po platu. Tačnije, ovi podaci nisu izneseni u javnost, pa se može smatrati da uopšte ne postoje, jer je premijer, prilikom preuzimanja dužnosti, obećao potpunu javnost i transparentnost Vladinih poslova.

Ivanić je građanima obećao i da će im, čim dođe na vlast javno obznaniti koliko je RS dužna. U tome je uspio djelimično. Pored budžetskog deficita iz dana u dan se u velikim državnim preduzećima otkrivaju gubici. Na zaprepaštenje javnosti, ispostavilo se da je čak i Telekom u pozamašnom minusu. Naftna industrija RS i Rafinerija nafte Srpski Brod, koje bi po svim pravilima ekonomske i fiskalne logike, trebali da pune polovinu budžeta RS, dugovali su budžetu, kao što je javnosti poznato, oko 17 miliona maraka poreza. Međutim, javnosti još nije poznato da Rafinerija duguje raznim povjeriocima oko 200 miliona maraka. Vjerovatno bi i Ivanićevi ministri bili sretniji da ovo ne znaju, pošto zasigurno ne znaju ni šta će sa tolikim dugom 'državnih naftaša'.

Vlada Mladena Ivanića je prije mjesec dana obznanila i svoj prilično ozbiljan i ambiciozan ekonomski program. Pitanje je međutim, kako taj program provesti u situaciji kada novaca nema ni za osnovne budžetske potrebe, a uslovi za strana ulaganja su još daleko od iole poželjnih. Vlada još nije donijela ni socijalni program. U situaciji kada je polovina stanovnika RS na ivici siromaštva, a privatizacija, koja će hiljade radnika ostaviti bez posla, tek treba da uđe u završnu fazu, takav program je prijeko potreban. Naravno, nije dovoljno samo donijeti socijalni program, valja ga odnekud i finansirati. Znači, opet pare.

Milorad Dodik je, kada je prije tri godine došao na vlast, lijepo otišao u Vašington u uzeo pare. Ali, Dodik nije imao SDS-ovce za vratom, nego je na vlast došao poslije njih, što mu je bila ogromna olakšavajuća okolnost. Jedina olakšavajuća okolnost koju Mladen Ivanić i njegova Vlada danas imaju zove se upravo Milorad Dodik. Naime, sa ovakvim rezultatom za 90 dana vlasti, da ima ozbiljnu opoziciju, Ivanić bi bio u ozbiljnim problemima i bez Amerikanaca. Ali, u RS opoziciono djelovanje se svelo na jetke komentare lidera SNSD-a, koji očigledno teško podnosi gubitak vlasti. Najavu SNSD-a da će formirati vladu u sjeni, teško je shvatiti ozbiljno, prosto zato što u opozicionim strankama gotovo da nema kadrova koji bi pristali da budu ministri, makar i alternativni, ako to ne donosi neku konkretnu dobit.

Milkica Milojević (AIM)