Povlašteni kupci šuma

U politici leži zec

AIM, Drvar, 11.04.2001. Uprava preduzeća "Finvest" iz Drvara pritiscima i ucjenama po drugi put pokušava zadržati status najpovlaštenijeg kupca drvnih asortimana od javnog preduzeća "Hercegbosanske šume". Tačno prije godinu dana u tome su uspjeli zahvaljujući, prije svega, intervenciji dvojice najviših dužnosnika HDZ BIH, nedavno smijenjenog člana bosanskohercegovačkog Predsjedništva i predsjednika HDZ BiH Ante Jelavića, te dopredsjednika HDZ BiH i donedavnog ministra financija FBiH Dragana Čovića, koji su u aprilu 2000. upotrijebili svoju političku moć ubijedivši Vladu Hercegbosanske županije da odustane od svoje namjere i "poremeti odnose". A prema realnim procjenama u proteklih pet godina korporacija "Finvest" s područja HB županije izvezla je više od 130 hiljada kvadratvih metara šumskog drveta, pri čemu je posječeno između 40 i 50 hiljada najkvalitetnijih stabala crnogoričnog i bjelogoričnog drveta: bora, jele, smreke i bukve. Po klasičnom monopolističkom modelu "Finvest" iz ovog dijela izvozi uglavnom neprerađeno drvo, što je, primjerice, u Hrvatskoj, zabranjeno. S druge strane, ne provodi se obavezno pošumljavanje goleti, što dugoročno gledano može imati katastrofalne ekološke posljedice na ovim prostorima.

Početkom marta ove godine sve se odvijalo po istom scenariju uprave "Finvesta", koja je na najavljeno povećanje cijene trupaca iz ovdašnjih šuma za 30 odsto, odgovorila obustavom proizvodnje i slanjem na prinudni odmor 550 radnika u svojim pilanama u Drvaru i Glamoču. Radnici su burno reagirali - radi se o gotovo isključivo o hrvatskim prognanicima koji su u ove općine "humano naseljeni etničkim inžinjeringom HDZ-a 1996. godine. Oni su protestirali ne iz političkih već iz čisto egzistencijalnih razloga sadržanih u činjenici da "Finvest" hrani oko dvije hiljade članova njihovih porodica. Formiran je "krizni stožer za obranu radnih mjesta", organiziran mirni protesni skup u centru Drvara koji su podržali i radnici ostalih drvarskih preduzeća i svi hrvatski prognanici. Upravi "Hercegbosanskih šuma" i Vladi HB županije postavljen je ultimatum da u roku od 48 sati mora naći kompromisno rješenje i dozvoliti isporuku trupaca pilanama "Finvesta" u Drvaru i Glamoču kako bi se radnici odmah vratili na posao. U protivnom, zaprijetili su, oni će doći u Livno sa članovima svojih porodica i blokirati zgradu županijske Vlade i neće je napustiti dok se njihovim zahtjevima ne udovolji.

Dogovoreno je da se ispuni samo prvi zahtjev - da se odmah nastavi isporuka trupaca pilanama u Drvaru i Glamoču, ali po novom cjenovniku po kojem je kubni metar oblovine skuplji za 30 posto, što praktično "Finvestu" oduzima višegodišnji status najpovlaštenijeg kupca i izjednačava ga sa svim drugim kupcima "HB šume". Već sutradan u šumu su krenuli sjekači, a nakon dvotjednog prinudnog odmora i svi radnici su vraćeni na posao. Problem je gledano iz ugla ovog političko-privrednog monopoliste samo djelomično riješen. Jer, osim što uprava "Finvesta" ne prihvata povećanje cijene za (spremni su prihvatiti maksimalno povećanje od 6, 5 odsto), odnose sa JP "HB šume" i županijskim vlastima opterećuje i dugovanje iz ranijeg perioda koje iznosi nekoliko miliona maraka.

Predsjednik Upravnog odbora JP "HB šume" Ivica Marijan i dopredsjednik Nedo Pokrajčić kažu kako uprava "Finvesta" pritiscima, prekidom proizvodnje i prosvjedima radnika želi iznuditi nastavak privilegiranog položaja koji su dobili bez njihovog znanja, a na osnovu aneksa ugovora koji je samovoljno sastavio i potpisao sa poslovodstvom "Finvesta" tadašnji direktor JP "HB šume" Ivica Čobanac. Prema tom ugovoru "Finvest" je za razliku od svih drugih kupaca imao nerealno visok rabat, odnosno popust na kupljenu količinu trupaca od čak 30 posto i po tom osnovu godišnje je ostvarivao profit od oko tri miliona maraka. Uz to, samo u prošloj godini, odvezao je više od devet hiljada prostornih metara trupaca nego što je bilo ugovoreno. Po novom cjenovniku "Finvest" je u pogledu cijena i drugih uvjeta izjednačen s drugim kupcima, a to znači "samo" oko miliom maraka popusta godišnje.

Kako je zapravo "Finvest" postao apsolutni gospodar šumskog bogatstva Drvara, Bosanskog Grahova, Glamoča i Kupresa, općina koje su Dayjtonskim mirovnim sporazumom ušle u sastav Livanjskog kantona, odnosno, Hercegbosanske županije? Radi se o firmi koja je bosanskohercegovačka filijala istoimene korporacije iz Čabra u Hrvatskoj, čiji je većinski vlasnik i direktor Marijan Filipović, poznati biznismen porijeklom iz Novog Travnika. On je dolaskom na vlast HDZ-a 1990. godine postao gradonačelnik Čabra i saborski zastupnik, a u zagrebačkim političkim krugovima slovio je kao čovjek koji je imao bliske političke veze sa hercehovačkim lobijem unutar HDZ-a, a posebno bliske veze imao je sa pokojnim ministrom obrane Republike Hrvatske Gojkom Šuškom. Zahvaljujući tome nije mu bilo teško odmah nakon završenih vojnih operacija "oslobađanja" Drvara, Bosanskog Grahova i Glamoča za male pare kupiti prijeratne gigante drvne industrije u BiH koji su zapošljavali oko sedam hiljada radnika. Postajući vlasnik preduzeća "Grmeč" i "Šator", "Finvest" ima apsolutni monopol nad šumskim bogatstvom, što naravno ne bi bilo moguće bez JP "Šume Herceg - Bosne", čije je sjedište u Mostaru i koje je sve do prošle godine bilo jedino ovlašteno za nadzor i eksploataciju svih šuma u općinama sa hrvatskom većinom. U želji da ovladaju prihodima od glavnog prirodnog resursa, a koje se kreću u desetinama miliona maraka godišnje, županijske vlasti su prošle godine osnovale novo preduzeće "Hercegbosanske šume", sa sjedištem u Kupresu.

Inače, drvarski "Finvest" osnovan je zajedničkim ulaganjem sa tadašnjom Agencijom za rekonstruiranje i razvoj Herceg - Bosne, koja je egzistirala u vrijeme postojanja tzv. Hrvatske Republike Herceg - Bosne. Prema pouzdanim izvorima, "Finvest" je kupio "Grmeč" zajedno sa sirovinama koje su zatečene u tvornici i gotovim namještajem u skladištu, a ukupni kapaciteti, računajući i kapacitete Drvne industrije "Šatora" u Glamoču sa svim objektima i opremom procijenjeni su na svega pet miliona maraka(!?), odnosno tri-četiri puta manje od stvarne vrijednosti. Cijela transakcija urađena je po modelu fiktivne dokapitalizacije u Hrvatskoj za vrijeme vladavine HDZ-a. Preduzeće "Šator" u Glamoču, koje je prije rata obnovljeno i koje je zapošljavalo oko tri hiljade radnika, bilo je opremljeno najsavremenijom tehnologijom za preradu drveta koja u ratu nije uništena, a isti je slučaj i sa preduzećem "Grmeč" u Drvaru. Tada, kada su se kupovala ova preduzeća, dogovor je bio da se u "Finvestov" ulagački kapital u drvoprerađivačke kapacitete jednim dijelom plasira u gotovom novcu, a dijelom u opremi. Uz saglasnost i znanje odgovornih ljudi u tadašnjoj Agenciji za rekonstruiranje i razvoj tzv. Herceg - Bosne, vrijednost uvezene opreme prikazana je barem deset puta većom od stvarne, tj. "ušteđeno" je nekoliko miliona maraka.

Korporacija "Finvest", pored drvne industrije na području HB županije, vlasnik je i Tvornice treseta i umjetnog gnojiva "Ždralovac" na području općine Bosansko Grahovo. Tvornica je nakon rata prodana (špekulira se cijenom od samo 30 hiljada maraka) putem javnog natječaja, ali rezultati, kao ni broj sudionika nikada nisu objavljeni. Pouzdano se zna da je jedan Livnjak, koji godinama živi i radi u inozemstvu, dao izuzetno povoljnu ponudu sa kompletnim elaboratom, ali je njegova ponuda odbijena. U vlasništvu "Finvesta" i tajkuna Marijana Filipovića je i motel "Bastašica", udaljen desetak kilometara od Drvara, te jedna benzinska pumpa u Drvaru. U njegovim pilanama u Drvaru i Glamoču zaposleno je 550 radnika, od kojih, navodno, jedna polovica ima status sezonskih radnika koji faktički rade "na crno". I dok "Finvest" uživa povlašteni status kao kupac i monopolski kao jedini drvoprerađivač na ovim prostorima, livanjski "Cincar", koje je i prije rata zapošljavalo oko 400 radnika, odavno je sahranjen jer nije htio postati vlasništvo "Finvesta", što je kao i cijela ova priča i mnoge slične u slučaju Hercegbosanske županije manje ekonomsko, a više političko pitanje.

Nedžad Vrebac (AIM, Drvar)