Veze mafije i hrvatskog vojnog vrha

Aim, Zagreb, 11.4.2001.

Nedavni mafijaški obračun u središtu Zagreba u kojem je ubijen "hrvatski kralj kocke" Vjeko Sliško, a potom i njegov ubojica James Marty Cappiau, Belgijanac s hrvatskim pasošem, razotkrio je snažnu povezanost vrha Hrvatske vojske s ljudima iz podzemlja. No, kao i druga skandalozna otkrića, isplivala na površinu nakon što je HDZ u siječnju prošle godine izgubio izbore, nova vlast na čelu s premijerom Ivicom Račanom kao da ne želi sankcionirati, već mlitavom istragom sve prepušta zaboravu. Slučaj ubojstva Vjeke Sliška otkrio je toliko neobičnih spona unutar vojnog vrha, ali i razgrananih i isprepletenih veza s HVO-om, da istraga - ako to želi - ima dovoljno tragova koji je mogu dovesti na prave adrese.

No ministar obrane Jozo Radoš, čini se, svojom izjavom zagrebačkom "Jutarnjem listu", 27. ožujka - samo pet dana nakon što je ubijen Sliško - kao da je unaprijed abolirao spregu pojedinih časnika iz vrhova Hrvatske vojske i mafije. Na pitanje novinara ima li spoznaja o povezanosti generala Skendera i Filipovića s Cappiaum, ubojicom Vjeke Sliška, Radoš odgovara: "Nemam spoznaja, ali vjerojatno je da su postojale personalne relacije. U to nema nikakve sumnje. Tko ima kakvu ulogu u kriminalnim radnjama - ja ne znam. Takvu evidenciju Ministarstvo obrane nema".

Međutim, da je svojim pretpostavljenima dao nalog da temeljito istraže arhive Ministarstva obrane, Radoš bi bez sumnje naišao na brojne tragove koji se pletu oko veza zagonetnog Belgijanca, Martyija Jamesa Cappiau, ubojice Vjeke Sliška, s visokim časnicima Hrvatske vojske. Ključna osoba koja bi policiji mogla dati dragocjene podatke o Belgijancu koji je ubio Sliška, da bi potom u lokvi krvi i sam završio na zagrebačkom asfaltu, jest umirovljeni general Hrvatske vojske Ante Roso. Uostalom, Roso se javno hvalio da je upravo on, sredinom 1991. - pred početak rata u Hrvatskoj - Martyija Cappiaua, tada 21-godišnjeg Belgijanca, doveo u Zagreb. Nije krio ni da mu je, jedini iz Hrvatske, na grob u Nizozemskoj, gdje je sahranjen, poslao vijenac od svježeg cvijeća.

Roso je u Hrvatsku došao iz Legije stranaca i vjerojatno je ondje upoznao mladog Belgijanca Cappiaua. U njega mora da je imao bezgranično povjerenje, jer će ga početkom 1995. osobno preporučiti Miroslavu Tuđmanu, tada ravnatelju HIS-a, krovne hrvatske obavještajne službe. Dok se Roso nalazio u Glavnom stožeru Hrvatskog vijeća obrane, u Bosni i Hercegovini, također će intervenirati za Cappiaua, pišući pisma ne samo Miroslavu Tuđmanu, već i tadašnjem ministru obrane, Gojku Šušku i njegovu pomoćniku, generalu Vladimiru Zagorcu, dajući Cappiauu punomoć za nabavku i transport materijalno tehničkih sredstava i sve oblike logistike kako za Hrvatsku, tako i Bosnu i Hercegovinu.

Čime se sve Cappiau bavio i kakve je poslove obavljao može se samo pretpostavljati, no koliko je bio važan zbog onoga što je radio i kakve je sve veze imao u vojnom vrhu svjedoči i podatak da je na slobodi ostao i nakon što je u Čepinu, kraj Osijeka, potkraj 1996. ubio jednog čovjeka. U nikad završenom sudskom procesu, vođenom na Županijskom sudu u Osijeku, ni nakon više od četiri godine, nije se otišlo dalje od balističkog vještačenja. Cappiau je neprekidno odgađao dolazak pred sud i u četiri se godine pojavio samo jednom, dok je sve ostale rasprave ignorirao, pravdajući svoj nedolazak putovanjima u inozemstvo, ili posjetima bolesnoj majci. U ogromnom sudskom spisu ubojstva koje je Cappiau počinio pokraj Osijeka (ubio je Ratka Zrnu, člana Paraginog HSP-a 1861, a tužiteljstvo je kvalificiralo to djelo prekoračenjem nužne obrane) nalazi se niz dokumenta koje je teško povezati s predmetom kaznenog postupka i u kojima generali HV-a pišu različite, ali uvijek iznimno laskave karakteristike Cappiauu, što je teško drugačije objasniti nego kao pritisak na sud da oslobodi Cappiaua od kazne za ubojstvo. Cappiauova obrana tako je imala nakićene i karakteristike koje su Belgijancu pisala dvojica hrvatskih generala - Filipović i Skender - u čijoj je postrojbi - 1. Hrvatskom gardijskom zboru (u javnosti poznatom kao Tuđmanovoj pretorijanskoj gardi) ovaj služio.

U travnju 1998. u Čepinu - kamo je Cappiau često navraćao jer mu je supruga bila iz tog mjesta - dogodilo se dvostruko ubojstvo koje ni do danas nije razjašnjeno. Ubojstvo je izvedeno vrlo profesionalno: na mjestu zločina nisu pronađeni nikakvi tragovi, čak ni čahure odbačene iz pištolja iz kojeg je pucano. Dvije osobe koje su policiji svjedočile o ubojstvu, nedugo nakon toga su ubijene - jedna u Zagrebu, druga u Frankfurtu. Dobroslav Paraga uvjeren je da i iza tog, dvostrukog ubojstva stoji Cappiau.

Glasine koje su se o Cappiau mogle čuti nakon što je u srcu Zagreba, usred dana, prostrijelio glavu osobi koja je slovila kao šef zagrebačkog podzemlja, govorile su da je tajnoviti Belgijanac bio plaćeni ubojica koji je obavljao postavljene zadatke. Novinska fotografija Cappiau, dok u lokvi krvi leži na zagrebačkom asfaltu, jasno otkriva da je u uhu imao slušalicu i da je radio vezom bio spojen s nekim nepoznatim, tko mu je davao podatke o Sliškovu kretanje. Oni koji su ga poznavali govorili su o njegovim čestim putovanjima u Republiku Kongo, a jedan otkriveni dokument nakon njegove smrti svjedoči da je kongoanska veza doista postojala. Naime, iz dopisa stanovitog Yvesa Marcela Ibalale, kongoanskog pukovnika, vidljivo je kako je Cappiau radio kao savjetnik u Ministarstvu sigurnosti, od sredine srpnja do potkraj rujna 1997. (dakle pola godine nakon što je kraj Osijeka ubio spomenutog Zrnu). Glasine su govorile da se pored osnovnog posla plaćenog ubojice, bavio i švercom oružja, ali da je navodno imao i posla s drogom. O prvom, švercu oružjem, postoje brojni podaci u europskom tisku, a za drugo - krijumčarenje narkotika - izravno je u tisku Bosne i Hercegovine optužen njegov glavi zaštitnik u Hrvatskoj, general Ante Roso.

Stanovita tvrtka iz Bratislave, "Joy Slovakia", dugo je vremena bila Cappiauova glavna komercijalna spona, a služila je i kao pokriće belgijskom dileru oružja, Jacquesu Monsieuru. Monsieur, za kojega inozemni mediji tvrde da je u jeku rata u bivšoj Jugoslaviji, prošvercao više od 650 tona različitog oružja, imao je pak mnogo kontakata s belgijskim, francuskim, američkim i izraelskim tajnim službama, a njegovo ime bilo je povezano i s brojnim ilegalnim preprodajama oružja Iranu, Kongu-Brazzaville i Hrvatskoj. Kad se povežu te činjenice i preporuke koje je general Roso pisao Miroslavu Tuđmanu i Gojku Šušku, nudeći ga kao iskusnu osobu za nabavku materijalno tehničkih sredstava, gotovo da postaje sigurno kako je Cappiau, uz druge povjerljive poslove, bio i karika u lancu u unosnom međunarodnom krijumčarenju oružja.

Sarajevski tjednik "Slobodna Bosna" objavio je u studenom prošle godine da je iza razgrananog posla krijumčarenja droge u toj državi stajao upravo general Ante Roso. Kako je ta veza išla i prema Hrvatskoj, tvrdi spomenuti tjednik, tadašnji šef krovne obavještajne službe u Hrvatskoj, Miroslav Tuđman, naložio je istragu, no sve je zaustavljeno kad se došlo do imena Milana Šuška, brata nedodirljivog hrvatskog ministra obrane Gojka Šuška, najpovjerljivije osobe pokojnog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. U tom krijumčarskom kolu bi je i Ivan Andabak, trenutačno u riječkom zatvoru, pod optužbom da je sudjelovao u krijumčarenju velikih pošiljki droge.

Policijska istraga o tome tko je naručio ubojstvo Vjeke Sliška i s kim je sve u vezi bio Cappiau beznadno tapka u mjestu. Doduše, Ante Roso bio je pozvan na četverosatni razgovor u zagrebačku policiju, ali je dan nakon ispitivanja održao bahatu press konferenciju u kojoj je optuživao "miliciju" kako na razgovor poziva nedužne ljude. Najavio je i tužbu sa odštetnim zahtjevom od pet milijuna DEM protiv novina koje su pisale kako je Cappiaua Tuđmanu preporučavao za rad u krovnoj obavještajnoj službi. U tom iznosu naime, tvrdi, propao mu je posao, čim su se oko njega počele plesti takve priče. Kakav to posao danas u Hrvatskoj jedan umirovljeni general skapa u vrijednosti od pet milijuna DEM, možda je također podatak koji bi trebao zanimati policiju.

Drago Hedl