Ukidanje vojnog roka u Hrvatskoj

Aim, Zagreb, 5.4.2001.

Od prvog siječnja iduće godine, Hrvatska bi trebala dobiti profesionalnu vojsku. Doduše, hrvatske vlasti i dalje namjeravaju zadržati pravo regrutiranja novaka, koje bi se koristilo ako broj dobrovoljaca za profesionalni sastav vojske ne bi bio dovoljan. U tom bi slučaju manjak bio nadomješten regrutiranjem mladih ljudi, do 27 godina starosti. Ipak, smatra se da bi, posebno zbog opće ekonomske nesigurnosti u zemlji, vojska prikupila dovoljan broj profesionalaca. Na ovim prostorima, služba u vojsci, policiji i u crkvi, tradicionalno je uvijek bila najsigurniji i najbolji izvor prihoda za široke krugove siromašnih. Ministarstvo obrane, prema onome što je javnost do sad saznala o predloženom modelu, svake bi godine raspisivalo novi natječaj za služenje vojnog roka. Nakon javljanja na natječaj, doborovoljci bi s MORH-om potpisivali ugovor na devet mjeseci, i odlazili na profesionalno služenje vojnog roka. Veći dio vojnog sastava bio bi stalan. Bila bi zadržana i opća obveza služenja u rezervnom sastavu vojske, koja bi obuhvaćala sve muškarce u zakonom određenoj dobi. Izgleda da bi Hrvatska vojska imala do 45 tisuća vojnika - više od toga broja svakako ne, premda je moguće da brojka bude i nešto manja. Drugi detalji zasad nisu poznati.

Prošlog tjedna, iz Ministarstva obrane upućen je, na adresu premijera, prijedlog zakona kojim bi se precizno uredila sva pitanja vezana za tu materiju. Oko same ideje profesionalne vojske suglasili su se već svi najvažniji politički faktori u državi: predsjednik republike Stipe Mesić, premijer Ivica Račan i ministar obrane Jozo Radoš. Problem, kao i obično, leži u detaljima. Kako doznajemo iz upućenih izvora, prijedlog zakona kojega je Ministarstvo uputilo predsjedniku vlade, nesređen je, nekonzistentan i praktički neostvariv nacrt profesionalizacije vojne službe u Hrvatskoj.

"Riječ je o, grubo rečeno, svojevrsnom kupusu od teksta koji, prije konačnog predlaganja u Saboru, mora proći još nekoliko temeljitih redaktura", izjavio nam je jedan ekspert za vojna pitanja. "Nekoliko je krajnje problematičnih ideja u tom tekstu. Prije svega, sam rok u kojemu se ta zamisao ima provesti, nije realan. Nije razrađen niti precizan troškovnik. Drugo, prema ovom nacrtu voska bi imala pravo, preko svoje obavještajne službe, prisluškivati i civile - s obrazloženjem da oni mogu utjecati na sigurnost države i sigurnost oružanih snaga. To je nedopustivo. S druge strane, pod nerealno kratak rok u kojemu bi se moralo prijeći na potpuno profesionalnu vojsku iznesen je, vjerojatno, zato što se time htjelo udovoljiti određenim pritiscima izvana. Tek nešto više od pola godine, premalo je vremena za izvođenje tako sveobuhvatne reforme. Optimalan rok za prelazak na profesionalnu vojsku bio bi pet godina. Ne vjerujem da će vlada uspjeti, makar ne bez golemih poteškoća, ostvariti tu zamisao", kaže naš izvor. On dodaje da je profesionalna vojska, uz navedene poteškoće, i znatno skuplja od ročnog sastava. Za profesionalnu vojsku potrebno je promijeniti značajan dio oružja i oruđa, osposobiti i školovati kadrove, prilagoditi rezervni sastav vojske novom ustroju, a onda sve to skupa, prilagoditi zapadnim standardima.

Ideja o profesionalizaciji Hrvatske vojske, koja je došla kao grom iz vedra nema, naišla je zato na brojne otpore, koji dolaze i s političke desnice, ali i iz nekih lijevih krugova. "Zamisao o ukidanju vojnog roka smatram posve apsurdnom, jer je Hrvatska još uvijek bremenita velikim problemima gospodarskog i socijalnog karaketra, i ovakva bi transformacija na to dodatno negativno utjecala. Hrvatska u ovom tenutku naprosto nema potencijale dostatne da u kratkom vremenu potpuno profesionalizira svoju vojsku. Profesionalizacija bi iziskivala golema materijalna sredstva, kojih mi sada nemamo" , kaže prof. dr Berislav Andrijević, predavač na kolegiju Ekonomika nacionalne sigurnosti, na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Profesionalizacija vojske bila bi, po njemu, izglednija da je Hrvatska već sada članica Nato pakta. "Do ulaska u članstvo zapadnog vojnog saveza, Hrvatska bi vojska trebala biti brojčano veća čak i od današnjeg sastava" smatra on, "jer se još ne možemo posve osloniti na Nato savez. Osim toga, držim da je ustavno pravo i dužnost svakog građanina da se brine za suverenost i teritorijalni integritet zemlje, i to pravo hrvatskim građanima u ovom trenutku nitko nema pravo oduzimati, bez obzira na priče o Nato standardima."

Riskantno je, smatra ovaj profesor, ukidati ročnu vojsku i zbog nesređene situacije u regiji: geostrateški položaj Hrvatske je "dosta osjetljiv" kaže on, "pravni sustav ne funkcionira, Bosna i Hercegovina ne funkcionira kao država već samo kao država na papiru a u stvari je samo okupirana od strane Republike Srpske i Federacije, što se sada dodatno pogoršalo uvođenjem hrvatske samouprave." Doda li se tome trajna kriza na Kosovu i u Makedoniji, rizici ovog poteza postaju još veći, smatra Andrijević. "Sve su to problemi o kojima državni vrh očito nije vodio računa kada je najavio ideju o ukidanju opće vojne obveze." Ovako delikatnu odluku trebalo bi, po njemu, ostaviti za neka mirnija vremena, možda za trenutak kada Hrvatska bude posve prekrivena Natovim obrambenim "kišobranom". Dr Andrijević smatra da bi se profesionalizacija vojske mogla izvesti u razdoblju od otprilike pet godina.

Ipak, čini se da diskusije oko profesionalizacije vojske neće biti: odluka je već donesena, po svemu sudeći, čak i van Hrvatske, što znači da je praktički neizmjenjiva. "Riječ je, očito, o planu koji su Hrvatskoj uvjetovale zapadne vojne i političke strukture" tvrdi jedan naš sugovornik, iz vojnih struktura, koji je želio ostati anoniman. "Hrvatska vojska na taj se način, prije svega, želi što brže radikalno reformirati kako bi se opasnosti od eventualnog uplitanja vojske u politička zbivanja svelo na minimum. Zapadna vojna alijansa želi, u što kraćem roku, stabilizirati stanje u regiji i ukloniti sve moguće točke otpora a brza i dramatična reforma oružanih snaga predstavljala bi idealnu platformu za sve promjene koje se pod sadašnjim uvjetima moraju izvoditi polagano i uz dosta otpora, čime se dodatno komplicira ionako nestabilna politička situacija u Hrvatskoj. Dio zapovjednih struktura, povrh toga, i dalje je usko vezan uz strukture Herceg Bosne, što je utjecalo na ovu odluku. Zapad vjeruje da će ovakvom, gotovo revolucionarnom reformom vojske, politički rizici iz te strukture, za stanje u zemlji i regiji, biti svedeni na minimum. Otud i pomalo neočekivana brzina najavljene transformacije."

Ima i onih koji smatraju da se profesionalizacija vojne službe može ostvariti u kratkom razdoblju, no to nije jedini problem. "Profesionalna vojska će puno koštati - možda ne osjetno više od sadašnje cijene održavanja postojećih oružanih snaga, ali ipak, to neće biti jeftino. NATO partneri će svakako morati sudjelovati u tom preustroju. Najveća će cijena biti plaćena upravo u razdoblju preustroja. Da bi se došlo do profesionalne vojske, bit će potrebno osposobiti zapovjedni kadar, osmisliti posve novi ustroj vojske, nabaviti neophodno naoružanje i vojnu opremu, prilagoditi infrastrukturu. Sve to može se", kaže Juraj Hrženjak, bivši sudac Ustavnog suda Hrvatske i stručnjak za civilno služenje vojnog roka, "izvesti u razmjerno kratkom roku - od najviše godinu ili dvije - ali su zasad nepoznati troškovi reforme, kao i izvori iz kojih će ona biti pokrivena. Reformu je, pod idealnim uvjetima, moguće provesti i u roku kraćem od 12 mjeseci. Državni će proračun, međutim, svakako biti pod dodatnim pritiskom."

Kritičari ovog modela navode i evropske primjere. Francuska, primjerice, također uvodi profesionalnu vojsku. Dio prijedloga zakona po svemu je sudeći i prepisan od Francuza. Ova bogata zapadna zemlja postavila je, kao rok transformacije vojske, također početak 2002. godine, no Francuzi su izbjegli ostaviti mogućnost da vlada novači obične građane u slučaju da broj doborovljaca-profesionalaca, ne bude dostatan. Slično je učinila i Španjolska. Talijani su sličan zakon izglasali još prošle godine, ali on će stupiti na snagu tek 2006. godine. Profesionalnu vojsku trenutno drži samo šest evropskih država - Luksemburg, Malta, Velika Britanija, Nizozemska, Belgija i Irska. Sve su to bogate, razvijene zemlje. Niti jedna tranzicijska država nema model profesionalne vojske, koji ne predstavlja niti uvjete za ulazak u Nato pakt. Hrvatska će, dakle, biti prva.

Diskusija o profesionalnoj vojsci u Hrvatskoj se nastavlja. kako će izgledati konačni tekst zakona, zasad nije poznato. Dvije su stvari, ipak, sigurne. Vojska će sigurno biti profesionalna, i zbog te promjene hrvatski ustav neće se mijenjati - sve će biti izvedeno na razini zakonskih promjena. Sve drugo predmet je rasprave. Zakon će, očito, morati biti donesen navrat nanos, jer je - želi li vlada izbjeći stanje bez vojske - preostalo vrlo malo vremena.

Boris Rašeta