PREŽIVLJAVANJE POMOĆU DONACIJA

BiH, Federacija BiH (FBiH):

Piše: Dražen Simić (Sarajevo)

Pet godina po završetku rata i utrošenih gotovo pet milijardi dolara za obnovu, ekonomski pokazatelji iz 1991. godine za ekonomiju BiH su još uvijek nedostižni. Poslijeratno administrativno uredjenje BiH, sastavljene od dva entiteta koji su nešto izmedju samostalnih država i djelova jedne normalne države, rezultirao je u praksi postojanjem praktično odvojenih ekonomskih sistema. Jedna od posljedica je nepostojanje baznih ekonomskih pokazatelja za zemlju u cjelini. Najbolja ilustracija čitavog stanja je činjenica da niko ne zna koliko ljudi uopšte u ovom trenutku živi u BiH, a koliko ih je negdje u inostranstvu. Procjena je da u FBiH koja zauzima 51% teritorije BiH trenutno živi oko 2,5 miliona stanovnika.

Prije 10 godina BiH je bila jedina republika bivše Jugoslavije sa suficitom trgovinskoj razmjeni sa svijetom od gotovo 500 miliona dolara godišnje, a sada, ima veliki spoljnotrgovinski minus. Vrijednost izvoza iz BiH 1991. godine iznosila 2,12 milijardi dolara, dok je vrijednost uvezene robe bila 1,6 milijardi dolara. U 1999. godini FBiH na uvoz svega i svačega potrošila 2,4 milijarde dolara, dok je izvozom zaradila tek skromnih 518 miliona dolara.

Zamrla ekonomija

Da će BiH trebati još vremena da stigne tamo gdje je bila prije deset godina vidi se i iz bruto društvenog proizvoda koji je 1991. godine iznosio 1.872 dolara po glavi stanovnika, dok je u prošloj, 1999. godini u FBiH iznosio za trećinu manje, 1.126 dolara.

U oktobru 2000. zvanična statistika u FBiH zabilježila je prosječnu platu od 426 DM i prosječnu penziju od 177 DM. Istovremeno za potrošačku korpu trebalo je izdvojiti 438 DM mjesečno, ali su stvarni mjesečni troškovi života znatno veći, jer korpa ne sadrži troškove režija, izdatke za garederobu i sve ostalo što prevazilazi golu prehranu.

U 1991. godini, na dijelu BiH koji danas obuhvata FBiH bilo je zaposleno 631.020 radnika. Danas, zvanično zaposlenih ima 412.000. Stopa nezaposlenosti je visoka 39%, a broj lica koji traže posao je 264.000.

Za razliku od većine novonastalih država na području bivše Jugoslavije, uz pripadajući teret tranzicije iz socijalističke u tržišnu ekonomiju, BiH je dodatno opterećena i posljedicama rata i ratnim razaranjima. Direktne rate štete po procjenama Svjetske banke kreću se izmedju 15 i 20 milijardi dolara. Okončanje rata u decembru 1995. godine BiH dočekala sa zamrlom ekonomijom, a očekavanja od poslijeratne obnove finansirane sa pet milijardi dolara medunarodne pomoći bila su velika. Medjutim, ostvareni rezultati teško da bi se mogli smatrati zadovoljavajućim, jer je i nakon pet godina obnove dostignuto je tek 38,7% industrijske proizvodnje iz 1991. godine. Stope industrijskog rasta bilježe trend pada, sa 87,6% u 1996. godini, preko 35,7% u 1997. godini, 23,8 odsto u 1998. godini do rasta od 10,6% u 1999. godini. Po svemu sudeći i u 2000. godini stopa industrijskog rasta neće preći 10% u FBiH.

Infrastruktura, putevi, mostovi, dalekovodi, termo i hidroelektrane, škole i bolnice, uglavnom su obnovljene, ali BiH još uvijek nema samoodrživu ekonomiju. I to je ono što medjunarodnu zajednicu čini nervoznom. Doba donacija je prošlo a jedini realan izvor svježeg novca neophodnog za pokretanje ekonomije su direktne strane investicije. Za proteklih pet godina u BiH je na ovaj način ušlo tek oko 400 miliona dolara.

Proces privatizacije počeo je krajem oktobra, kada je u FBiH na prodaju ponudjena polovina postojećih državnih preduzeća. Ukupna vrijednost državnog kapitala u FBiH procijenjena je na oko 17 milijardi DM, i do kraja 2001. godine najveći dio ovog kapitala trebao bi preći u privatne ruke. Nakon početnih malverzacija u domenu privatizacije, reagovala je medjunarodna zajednica na čije insistiranje je izdvojena 86 najperspektivnijih preduzeća za koja će se kupci tražiti u inostranstvu putem medjunarodnih tendera.

Privatizacija u FBiH je iskorištena da država izmiri svoja dugovanja prema gradanima, bilo da je riječ o staroj deviznoj štednji, neisplaćenim vojničkim platama u toku rata i penzijama. Tako je gradanima podijeljeno privatizacijskih certifikata u nominalnom iznosu od 15,6 milijardi maraka, a ovi certifikati su priznati kao validno sredstvo plaćanja izjednačeno sa novcem, u procesu privatizacije državnih preduzeća i društvenih stanova. Gradjanima je omogućeno da dionice preduzeća kupuju bilo direktno, po vlastitom izboru, ili da svoje certifikate ulože u privatizacijske investicione fondove.

Na početku privatizacije

Privatizacije državnih banaka je tek na početku, iako su početni rokovi odavno prošli. Sav državni kapital u bankama trebao bi biti privatizovan do 1.jula 2001. godine, ali je malo vjerovatno da će ovaj zakonski rok biti ispoštovan jer se država do sada riješila svog kapitala tek u nekoliko većinski privatnih banaka.

U ovom trenutku uredjeno finansijsko tržište u FBiH ne postoji. Formirana je Komisija za vrijednosne papire, Registar vrijednosnih papira, a u toku je i formiranje berze u Sarajevu.

Prepreku značajnijem učešću stranih investitora u procesu privatizacije predstavlja i neriješeno pitanje restitucije, što znači da se u brojnim slučajevima kupac državnog preduzeća suočava sa mogućnošću da se naknadno utvrdi da ono što je kupio i platio, u stvari pripada nekome drugom, odnosno da bi mogao ostati bez dijela svoje novostečene imovine.Pokušaji donošenja zakona o restituciji u FBiH traju gotovo tri godine ali se nije daleko odmaklo.

Nakon višegodišnjeg ignorisanja korupcije u BiH, tek nakon žestokog pritiska medjunarodne zajednice, i domaća vlast je konačno priznala da korupcija u BiH postoji. Rasprostranjenost korupcije je bila jedna od najčešćih dosadašnjih primjedbi potencijalnih stranih investitora, ali ne i jedina. Procenjuje se da bi 2001. godina lako mogla dovesti do totalnog ekonomskog kolapsa, ili u najboljem slučaju do nastavka tek pukog vegetiranja domaće ekonomije. Procjene eksperata govore o rastu industrijske proizvodnje od maksimalno 10% i sigurnom rastu nezaposlenosti.

Zahvaljujući prije svega principu "currency boarda" na kojem funkcioniše Centralna banka BiH, FBiH bi u 2001. godini trebala biti poštedjena inflatornih udara, pa bi stopa inflacije u FBiH trebala iznositi 3-4%.

Prosječne plate bi u najboljem slučaju mogle ostati na dosadašnjem nivou, što se ne bi moglo reći i za penzije kod kojih se očekuje pad. Razlog je, primjena principa da penzioni fondovi mogu mjesečno za isplatu penzija koristiti samo novac koji se tokom 30 dana prikupi po osnovu uplate doprinosa na plate legalno zaposlenih. Uz široko rasprostranjeni rad na crno i mali broj novotvorenih radnih mjesta, postojeći priliv već sad nije dovoljan za zadržavanje penzija na dosadašnjem nivou.

Gradjani BiH očigledno nemaju previše razloga da se raduju početku novog milenijuma.