Ombudsmeni o ljudskim pravima u Federaciji

Loša uprava, ili prekršaji na svakom koraku

AIM, Sarajevo, 28.03.2001. Pet poslijeratnih godina vladavine nacionalnih stranaka u FBiH razultiralo je onemogućavanjem povratka izbjeglih i raseljenih, ugrožavanjem socijalnih prava svih građana i cvjetajućom korupcijom. Ovo je zaključak do kojeg su došli federalni ombudsmeni. Gotovo da ne postoji oblast u kojoj se ne krše ljudska prava, složni su ombudsmeni FBiH Vera Jovanović, Branka Raguz i Esad Muhibić. Tokom prošle godine primili su čak devetnaest i po hiljada pojedinačnih žalbi građana. Od toga je 51 odsto pozitivno završenih predmeta, odnosno onih gdje su preporuke ove institucije prihvaćene. Međutim, preporuke ombudsmena bivšoj vlasti koje su se odnosile na sistemske nedostatke i promjenu politike u određenim oblastima, uglavnom, nisu uvažavane. Bivša federalna Vlada je upravo kod najprioritetnijih pitanja, kao što su povratak svakog na svoje i socijalno pravo pokazivala najniži nivo saradnje. Slabi su i rezultati rada državnih organa na primjeni ljudskih prava, kao i saradnja sa ombudsmenima - prihvaćeno je samo oko devet odsto posebnih izvještaja koji se odnose na masovna kršenja ljudskih prava.

Vlast u Federaciji BiH gotovo da nije funkcionisala. Stepen demkratije i vladavine prava, su kako ističu ombudsmeni, na nedopustivo niskom nivou. Administacija je neracionalno organizovana. Ne poštuju se rokovi. Administratori nisu osposobljeni za obavljanje poslova, te zbog toga od građana zahtijevaju mnoge nepotrebne dokumente za ostvarivanje prava, odugovlače sa donošenjem odluke, ili nepravilno primjenjuju zakon. Nema ni neophodne komunikacije između građana i odgovornih osoba, bez obzira na to što bi vlast, trebalo da bude servis građana. "Istraživanja ombudsmena, kaže se u izvještaju o stanju ljudskih prava u federaciji BiH u 2000. godini, potvrđuju da vlasti u Federaciji ne ispunjavaju svoje dužnosti osiguranja ni najtemeljnijih ljudskih prava i sloboda, a da se ne govori o visokim standardima tih prava koje su obavezne da realiziraju. Stoga valja upotrijebiti izraz loša uprava, koji se u terminologiji ljudskih prava sve češće koristi i obuhvaća sve oblike i načine kršenja kršenja ljudskih prava i sloboda od strane vlasti Federacije."

Kad se radi o problemima nefunkcioniranja struktura vlasti, onda ombudsmeni posebno ističu neimplementiranje rezultata lokalnih (općinskih) izbora još iz aprila 2000. godine i s tim u vezi postojanje paralelnih općinskih tijela vlasti, odnosno podjelu vlade i njenih ministarstava na bošnjačku i hrvatsku komponentu vlasti u Hercegovačko-neretvanskom kantonu na primjer, ili općinama Gornji Vakuf, Bosansko Grahovo, Drvar. dok se sa ustrojem općinske uprave odugovlači u Stocu, Kreševu, Fojnici. Istovremeno, i pored reforme pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini, problemi sa uspostavom sudske vlasti u FBiH su i dalje prisutni. Primjera radi, ponovo u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, još nije dovršen proces uspostave sudske vlasti u skladu sa Ustavom, bez obzira na to što je Visoki predstavnik još 31. jula 1998. godine donio Zakon o sudovima kantona. Tako u Općinskom sudu u Konjicu nema nijedan sudija iz reda hrvatskog naroda, a u Čapljini nijedan sudija nije Bošnjak , dok u općinskim javnim tužilaštvima u Konjicu, Čapljini, Jablanici, Stocu, Mostaru I i II nisu imenovani tužioci i zamjenici u skladu sa nacionalnom zastupljenošću stanovništva. Građani se opravdano žale i u pogledu "razumnih rokova". Neki postupci pred sudovima traju godinama, čak i u onim slučajevima gdje je zakonom utvrđen tzv. rok hitnosti. Veliki je i broj neriješenih predmeta. Samo u Zenici je ostalo oko 45 odsto predmeta u radu. Ombudsmeni su došli i do zaključka da je stručnost znatnog broja sudija ispod donje granice prihvatljivosti. Izvršenje sudskih odluka, naročito u građanskim postupcima, teško je i dugotrajno. Ima i gotovo banalnih razloga za nefunkcionisanje sudstva - novac, određen u budžetu nekog kantona ne liježe na njihove račune, pa oni ne mogu da plate telefonske račune i račune za grijanje, pa im onda nadležne institucije isključuju i jedno i drugo. Ali, ono što je najpogubnije, a na što ukazuju i ombudsmeni, jeste činjenica da je "izvršna vlast kroz način finansiranja najdirektnije uticala na rad sudova", te je "finansijska nezavisnost jedan od apsolutno potrebnih preduvjeta za funkcionalnu nezavisnost".

Ombudsmeni su u izvještaju o o stanju ljudskih prava u prošloj godini apostrofirali i ono što je Savjet Evrope u svojim aktima definisao "kao svaki akt koji osobe postavljene na javne ili privatne funkcije izvrše kao kršenje dužnosti koju vrše u cilju sticanja nedopuštenih koristi bilo koje vrste, bilo za sebe ili za treće strane", a o čemu u Federaciji BiH i vrapci crkuću. Naravno, riječ je o korupciji, i zaključak ombusmena jeste da se i u 2000. godini vlast na svim nivoima, ponašala kao da je sama sebi svrha, "kojoj je strana svaka vanjska kontrola, kojoj nedostaje transparentnost, koja ne podrazumijeva da se njeni vršioci smatraju odgovornim za vladavinu.". Posebna "specijalnost" prošle vlasti ispoljena je kod privatizacije, pri čemu je bila, po ocjeni ombudsmena, "prisutna korupcija za koju se može reći da je ekonomska, da stvara socijalnu bijedu na jednoj strani, a na drugoj omogućava da se beskrupulozno bogatstvo i moć dodjeljuju privilegovanim sektorima i pojedincima". Zbog nemogućnosti da direktno djeluju u borbi protiv korupcije, ombudsmeni su istražene predmete (obratili su im se, između ostalih, kolektivno, radnici iz Zenice, Velike Kladuše, Livna) dostavili nadležnim organima (finansijskoj kontroli, inspekcijama i organima gonjenja), ali."ove službe nisu dovoljno ni stručne niti osposobljene da se suoče i sa uspjehom uhvate u koštac s bolešću zvanom korupcija". Zbog zvaničnog tolerisanja korupcije, stav je ombudsmena, kod građana se stvara nedoumica o tome šta je dopušteno, a šta ne, što dalje vodi ka dubokoj moralnoj krizi. Vodeći se rezolucijem Vijeća Evrope - Dvadeset rukovodećih principa za borbu protiv korupcije - ombudsmeni Federacije BiH ističu da u ovoj godini prioritetni ciljevi moraju biti rad na podizanju svijesti; potom da bi parlamenti trebalo da donesu kodekse profesionalnog ponašanja u postupanju javnih službenika, a tu je i potreba osposobljavanja odgovarajućih inspekcija, obezbjeđenje efikasnog rada sudskog sistema, te znatno osnaženje funkcije tužilaštva.

Prema podacima prikupljenim iz regionalnih ureda ombudsmena širom FBiH, u toku 2000. godine realizovano je oko 24 odsto zahtjeva za povratak u napuštene stanove, te oko 43 odsto zahtjeva za povratak u napuštene nekretnine građana. Ali, kada se ima u vidu da se, pet godina po okončanju rata, u svoj prijeratni posjed vratilo tek nešto više od jedne četvrtine stanovništva, tad se i ovi podaci vide u pravom svjetlu. Na održivi povratak izrazito negativno utiče nemogućnost zapošljavanja povratnika, postupanje pojedinih javnih preduzeća koja ispostavljaju račune za tuđe troškove, zakoni u oblasti socijalnih prava koji onemogućavaju povratnika da prima penziju na svojoj prijeratnoj adresi, česte kontrole vlasti da li je povratnik u svome domu, neprimjereno školovanje djece povratnika iz reda manjinskih naroda (još iz udžbenika nisu izbačeni pojedini uvredljivi sadržaji), te tzv. infrastruktura, odnosno nemogući uvjeti života povratnika, bez struje i vode. Takođe, mnogi ostvareni povraci nisu u duhu Daytonskog sporazuma. Kako ističe ombudsmen Vera Jovanović, sve češći su slučajevi "prodaje" stanarskog prava, odnosno, ilegalnih kupoprodajnih ugovora između sadašnjeg i prijeratnog stanara, na osnovu kojeg ovaj povuče zahtjev za povrat, a što su organi uprave tolerisali.

Ombudsmeni su zaključili da su vladajuće političke strukture tokom prošle godine bile posve nezainteresovane da se najvažnija socijalna prava urede sistemski. I prava djeteta u FBiH su ugrožena. Sve manje učenika, iz raznih, najčešće materijalnih razloga, upisuje osnovnu i srednju školu.u nekim školama političke partije su organizovale predizborne skupove.mnoga djeca prose i rade na crno. seksualno zlostavljanje djece ne kažnjava se adekvatno, a ne postoji strategija za borbu protiv droge..

Kada je u pitanju medijski prostor, prošla godina je karakteristična po tome što su se pritisci na gotovo svim nivoima vlasti na novinare višestruko uvećali u odnosu na prethodnu godinu. Povećana je osjetljivost medija na takve pritiske, naročito na lokalnom nivou. Pritisci na štampu manifestovali su se u raznim formama, od pojedinačnih političkih prijetnji i fizičkih nasrtaja, do organizovanih i često sistemskih mjera kojima se neposredno sužavaju slobode medija. Ovi pritisci imaju za cilj stvaranje atmosfere straha koja stvara autocenzuru. Ombusmeni su intervenisali i u dva konkretna slučaja suđenja novinarima i urednicima.

Adriana KUČI (AIM, Sarajevo)