Skopje danas!

AIM Skopje, 23.03.2001

Skoplje ovih dana nije ono nekadasnje, nasmijanog lica odnosno u Skoplju jos ima osmijeha no s prepoznatljivim grcem. Jer, U Skoplju je danas vidan realan strah od rata, od pucnjave koja odjekuje Tetovom koje je samo cetrdesetak kilometara zapadnije. Taj strah se odrazava dugim redovima ljudi koji cekaju da bi izvadili pasos i najvjerovatnije se spremaju da napuste zemlju sto prije, punim avionima koji vec odlijecu sa skopskog aerodroma Petrovec sa putnicima, makedonskim drzavljanima s kartom samo u jednom smjeru. Strah je najvidljiviji uvece kad se prazne ulice, nocni klubovi i kafici sto nije bas uobicajeno za skopski nocni zivot.

Glavni grad Makedonije, otkakosu pocela desavanja u Tetovu, nastoji odrzati nekadasnji ritam zivota s jutarnjim autobusima punim ljudi koji odlaze na posao, ucenika sto idu u skolu, studenata sto hitaju u fakultetske amfiteatre, podnevnom zivoscu u centru grada i neizbjeznom spicom u gradskom saobracaju popodne dok, kao i obicno, more automobila i autobusa plavi skopske bulevare. U popodnevnim satima jos uvijek funkcionise ona neizbjezna skopska kafe-shema sjedeljki po po prepunim kaficima, ducani, butici i prodavnice su krcate, Gradski trzni centar opsjedaju ljudi od jutra do veceri. Setaci se zabavljaju i maksimalno koriste lijepo i toplo vrijeme. S druge strane drevnog Kamenog mosta, ponosa skopske Stare carsije, ducani i prodavnice rade, naoko se cini - zivot tece uobicajenim ritmom

Ali, tako je samo na prvi pogled. Gledajuci samo povrsinu. Ipak, slika nije toliko ruzicasta. Jer, kolone ljudi, medju kojima najvise mladih, cekaju pred policijskim stanicama s popunjenim formularima, najvjerovatnije s namjerom da napuste zemlju. Jedan mlad covjek koji, poput mnogih drugih, satima ceka da dodje na red da preda dokumente za putnu ispravu kaze: "Vadim pasos i odmah idem u Holandiju kod rodjaka. Ne zelim da me mobilisu, ne zelim da ubijam niti svoju bracu niti ljude s kojima sam do sada zivio. Ako politicari, makedonski i albanski, i dalje budu taktizirali i ne smire situaciju, bice lose. Neko ce ovo ocjeniti kao izdaju, no ne mogu da ucestvujem u ratu u kome ce svi koji zive u ovoj zemlji biti gubitnici i porazeni.Zasto da ostanem ja kad ce neki politicari pobjeci iz zemlje ako dodje do neceg!?" kaze 27-godisnji G.A. Skopljanac, etnicki Albanac koji ceka u istom redu s etnickim Makedoncem pred policijskom stanicom "Beko" u centru grada.

Ipak, ne razmisljaju svi Skopljanci tako i zive svakodnevnim tempom. Evo sta kaze mladi skopski taksist, etnicki Makedonac: "Ne treba nam rat! Sve su to gluposti i siguran sam da ni Makedonci ni Albanci ne zele ratovati izmedju sebe. Sve to nema nikakve logike A to Skopljanci i svi drugi normalni ljudi u Makedoniji dobro znaju. Zelim da me ostave da radim svoj posao a ne da ratujem, imam porodicu i milion stvari koje su mi vaznije od ratovanja".

U Skopskim naseljima s mjesovitim etnickim sastavom Cair, Topansko Pole, Butel, Gazi baba i Cento ovih dana sve obicno. Kao i ranije. Zitelji Caira i dalje se pozdravljaju na ulici. Razgovaraju. Makedonci kupuju u prodavnicama svojih komsija Albanaca, cajdzinice su pune a Osman H. u svojoj cevabdzinici "Pcela" i dalje pravi najbolje cevape u gradu. Istina, onaj ko ne zivi u Cairu i ne poznaje ljude iz naselja, sigurno nece vidjeti nikakvu tenziju ili grupisanje ljudi razlicite vjere koji tamo zive. Pa ipak, u naselju "Cento" koje se nalazi na preriferiji Skoplja, na sjeveroistoku, blizu auto-puta Skoplje-Kumanovo, bilo je provokacija kada je pucano iz vatrenog oruzja prije neki dan. Medjutim, od tada situacija se smirila. U gradskim naseljima od pocetka borbi u Tetovu prosle srijede pa do pisanja ovog teksta nije bilo pucnjave niti bilo kakvih provokacija i tuca izmedju Makedonaca i Albanaca. Strah i tenzije od rata ipak postoje narocito poslije dolaska izbjeglica iz Tetova, vecinom etnickih Makedonaca koji su otisli iz tog grada trazeci mir i spas od pucnjave i njihovih mirnih okupljanja pred drzavnim Sobranjem (parlamentom) i vladom kad su od visokih funkcionera zahtjevali da im garantuju da ce njihovi domovi i imovina biti zasticeni i da ce se bezbjedno vratiti kuci.

Nocni zivot u Skoplju posljednjih dana nije ono sto je bio ranije kad su kafici i nocni barovi bili puni mladih ljudi koji su se zabavljali do zore. U 11 uvece tesko se mogu vidjeti ljudi u Cairu a i frekvencija vozila je mnogo manja nego ranije. Zagor u naselju tokom nociutihne. Rijetki su prolaznici i automobili. Ali, i pored toga, prodavnice kao i obicno rade do duboko u noc. Da skopske noci nisu one negdasnje najbolje ilustruje opis jednog skopskog taksiste: "Uvece imamo znatno manje posla nego prije nedjelju dana kad su zapoceli nemiri u Tetovu. Najcesce dobijamo pozive iz stanova gdje putnik zivi i vozimo ga do neke druge kuce ili stana. Rijetko da ces nocu naci putnika koji ceka taksi na ulici. Ljudi ne izlaze toliko cesto a neke od mojih kolega i ne voze poslije ponoci: neki sto ima malo posla, neki i zato sto se plase. Nemiri su ucinili svoje, vojnu psihozu, ovih dana ljudi vise vole da sjede pred televizorom i da cuju i vide sta se dogadja u Tetovu nego sto su raspolozeni da izlaze i setaju".

Ipak, preko dana u gradu vrije kao u kosnici pcela.

NIKOLA STOJANOV