Prizivaci rata

Ima li OVK u Crnoj Gori

Iako policija i drugi zvanicni organi u tvrde da od OVK u Crnoj Gori nema ni traga ni glasa, neke stranke prijete da i Crnu Goru neminovno ocekuje nemirna buducnost

AIM Podgorica, 21.03.2001. godine

Nalik Makedoniji i Crnoj Gori prijeti opasnost od ratnog pozara koji potpaljuju albanski ekstremisti. Rizik se povecava srazmjerno rastu popularnosti ideje o crnogorskoj nezavisnosti.

Ovo je size tvrdnji kojim je ovih dana "bombardovana" crnogorska javnost. Lavinu je pokrenuo dnevni list "Glas Crnogoraca". U prvom broju lista koji je izasao nakon pauze duze od godinu dana, u ponedjeljak 19. marta, pod nadnaslovom "Posljednja vijest" i bombasticnim naslovom "Kosovski sindrom" pisalo je:

• Kako "Glas Crnogoraca" saznaje, u Gusinju su i jutros na mnogim stambenim zgradama i lokalima osvanuli grafiti sa potpisom takozvane "Oslobodilacke vojske Plava i Gusinja". Izlijepljeni su i plakati sa slicnom sadrzinom...

Vec istog dana na pricu se nadovezala savezna informativna agencija Tanjug. Na njenom servisu pojavila se sljedeca informacija: "Pripadnici samozvane OVK primeceni su protekla tri dana u brdima opstine Gusinje, koja se nalazi u pogranicnom delu Crne Gore prema Kosovu i Albaniji saznaje Tanjug u dobro obavestenim izvorima u Podgorici...".

U "igru" su se ukljucili i ostali "projugoslovenski" mediji u Crnoj Gori ("Dan", "Politika", "Vecernje novosti"... savezna televizija "Yu-info"). Iako su ove tvrdnje demantovali: celnici opstine Plav (iz svih stranaka zastupljenih u SO), gradani Plava i Gusinja i celnici crnogorskog MUP-a, pomenuti mediji su nastavili sa kampanjom sirenja straha.

Ignorisana je i izjava portparola DUA Ferhata Dinose, iako je rijec o politicaru koji, nesporno, ima veliki ugled me|u Albancima u Crnoj Gori. A Dinosa je, pozivajuci se na svjedocenja clanova Glavnog odbora partije sa sjevera Crne Gore, demantovao price o pojavljivanju velikoalbanskih letaka na podrucju Plava, i dodao da "Crna Gora, sto se tice Albanaca koji zive u njoj, moze da bude mirna. Ovdje se nece dogadati ono sto smo vidjeli u okruzenju".

Umjesto objavljivanja ovih informacija i "spustanja lopte na zemlju", kampanju zastra{ivanja Crnogoraca i pokusaji ozivljavanja animoziteta izmedu pripadnika vecinskog i manjinskih naroda koji zive u Crnoj Gori nastavljena je preko stranackih saopstenja i javnih istupa lidera "projugoslovenskih" partija. Od saveznog premijera i potpredsjednika SNP Zorana Zizica, preko NS, SNS i NSS, do predsjednika crnogorske ekspoziture SRS Momira Vojvodica, gotovo u glas, stigla je istovjetna poruka - samo zajednistvo sa Srbijom moze sacuvati Crnu Goru, posto se ona, mala i nekadra, bez VJ ne moze odbraniti od posasti albanskih ekstremista.

To je najslikovitije opisao novinar "Dana": "Vise je nego jasno da bi suvereni 'Montenegro' bio brzo raskomadan na Prliceve (funkcioner HDZ BiH), Peroviceve (lider LSCG) i Dinosine regije...".

U tome je, po svemu sudeci, i sustina cijele price. Protivnici ideje o crnogorskoj drzavnoj samostalnosti iz rukava izvlace posljednje "strasilo" - tvrdnju da ce, ukoliko postane nezavisna, Crna Gora biti "progutana" od nedobronamjernih susjeda. Nastranu i to sto albanska manijna u Crnoj Gori cini nepunih pet odsto ovdasnje populacije, pa po toj osnovi ne predstavlja ozbiljnu prijetnju miru i teritorijalnom integritetu ove Republike.

Zato predsjednik Izvrsnog odbora najjace crnogorske partije DPS-a Miodrag Vukovic, pozivajuci se na informacije nadleznih drzavnih sluzbi, kaze da odgovornost za "izmisljanje UCK na sjeveru Crne Gore" pripada "pojedinim politickim strukturama i paravojnim formacijama" koje "svjesne svojih slabosti pocinju da manipulisu, izmisljaju i klevetaju".

Uostalom, ovo je vec treci put da pripadnici OVK "napadaju" Crnu Goru. Prve price o pripadnicima OVK u Crnoj Gori cule su se u jesen 1998. godine, nakon sto je zbjeg u kome je bilo vise hiljada kosovskih Albanaca pristigao u Crnu Goru (nakon kratkotrajnog zadrzavanja u plavskom selu Meteh zbjeg je deportovan u Albaniju).

Potpredsjednik tadasnje Savezne vlade Danilo Vuksanovic optuzio je potom, u republickom parlamentu, crnogorske vlasti i "nekoliko oficira VJ" da su pripadnicima OVK omogucili slobodan prolaz kroz Crnu Goru. Odgovorili su mu crnogorski ministri iz redova Narodne stranke. Spocitavajuci mu neinformisanost, oni su Vuksanovicu preporucili da "u Generalstabu VJ sazna ko je i zasto" omogucio ovu akciju. I tu je stavljena tacka na cijelu pricu.

Nekoliko mjeseci kasnije, uslijedila je nova afera. Tadasnji predsjednik Savezne vlade i predsjednik SNP Momir Bulatovic i potpredsjednik SNP Predrag Bulatovic ustvrdili su da u Crnoj Gori boravi 800 "specijalaca tzv. OVK", te da Vlada Crne Gore tolerise njihovo prisustvo. Stavise, Bulatovici su ustvrdili da dio ovih snaga MUP CG regrutuje u svoje redove. Crnogorski MUP demantovao je ove tvrdnje konstatujuci da su u pitanju "lazi koje mogu ugroziti politicku i nacionalnu stabilnost Crne Gore". U svakom slucaju, Crna Gora je i tada ostala mirna.

Da li ce sve proci mirno i nakon najnovijih "otkrica" o aktivnostima albanskih ekstremista na teritoriji Crne Gore? Dogazaji u Makedoniji upozoravaju na oprez. Nasuprot tome, ovdasnji gra|ani albanske nacionalnosti su u prosloj deceniji nebrojeno puta dokazali svoju lojalnost Crnoj Gori.

A "rat grafitima" nije nikakava novina na prostorima Crne Gore. Mnogi jos pamte zvrljotine koje su krasile fasade crnogorskih gradova: "Ovo je Srbija", "Smrt Turcima", "Muslimani crni vrani..." ili "Srbe na vrbe"... Predpostaviti je da i posljednja "prepiska" stize iz neke od tih kuhinja.

Mada, ne bi se moglo reci da je ova kampanja neocekivana. Prosto - i ovonedjeljna afera predstavlja najavu najprljavije predizborne (predreferendumske) kampanje u Crnoj Gori. U pitanju je veliki ulog i mnogi nece birati sredstva da dodu do zeljenog cilja. Jezik mrznje se, mnogo puta do sada, pokazao kao efikasno sredstvo za pridobijanje masa. Naravno, poznati su i "protivotrovi": pravovremeno informisanje javnosti i jacanje drustvene svijesti o neophodnosti tolerancije i sazivota...

Proizilazi da Crnoj Gori jos uvijek ne prijeti opasnost sa vana. Makar ne toliko ozbiljna, koliki bi mogli biti njeni unutrasnji problemi.

Zoran RADULOVIC (AIM)