Odbačene optužbe u aferi Grupo

Aim, Zagreb, 20.3.2001.

Nakon tromjesečne neizvjesnosti, istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu, Krešimir Devčić, odbacio je zahtjev Državnog odvjetništva za pokretanjem istrage nad Ninom Pavićem, suvlasnikom najveće novinsko-izdavačke kuće u Hrvatskoj, Europapress holdinga. Istovremeno, odbijen je i zahtjev kojim bi se istraga provela i nad Vinkom Grubišićem, Pavićevim poslovnim partnerom, te Jurjem Hrvačićem, Draženom Mandićem, Zdravkom Jurakom, Antunom Crlenjakom i Ivanom Majićem - također, Pavićevim kompanjonima, odreda ljudima iz medijskog svijeta. Četvrtog prosinca prošle godine, oni su dospjeli u centar pažnje hrvatske javnosti kao akteri jedne od najvećih hrvatskih privredno-političko-kriminalnih afera. Prvi broj novopokrenutog dnevnog lista Republika objavio je tada teške optužbe na račun Pavića, Grubišića, Miroslava Kutle i dr Ivića Pašalića. Njih četvorica prozvani su kao autori i izvođači famoznog plana "Grupo" kojim su - podsjetimo - navodno nakanili stvoriti medijski monopol u Hrvatskoj, dok su se ostala imena pojavljivala sukcesivno, kao pomagači.

Opći okvir tog plana bio je slijedeći. U Hrvatskoj su se, već 1997. godine - kada je plan skovan - osjećale predstojeće političke promjene u zemlji. Vlast Hrvatske demokratske zajednice bila je ozbiljno zaljuljana nizom golemih pretvorbenih i privatizacijskih afera, pa je stranka u hrvatskoj javnosti postala sinonim za pljačku. S druge strane, već se tada znalo da je dr Franjo Tuđman, karizmatski Otac nacije, teško bolestan i brojali su se njegovi posljednji dani. Dr Ivić Pašalić, kao jedna od najsnažnijih ličnosti Hrvatske demokratske zajednice - navodno, siva eminencija afere Grupo - otprilike u to vrijeme shvatio je da će politički monopol HDZ-a u dogledno vrijeme nestati, pa je odlučio preduhitriti sudbinu. Iskoristivši financijske nevolje Nine Pavića i njegove imperije u širenju - nedovoljno moćne da se sama osovi na noge u punom opsegu, s dnevnim listom kao erjanicom - on je aranžirao "ortakluk" (jedan u dugom nizu sličnih) u kojemu je Paviću osigurao neophodnu političku i financijsku podršku, a zauzvrat dobio širok oslonac u realizaciji tajnog cilja: stvaranja potpunog medijskog monopola u Hrvatskoj. Monopol je trebao obuhvaćati većinu najutjecajnijih tiskovina u Hrvatskoj, te niz lokalnih radijskih i tv-postaja, umreženih na nacionalnoj razini, a potom - kao krajnji cilj - i preuzimanje nacionalne televizije.

Tajna organizacija "Grupo" u kojoj je trebala biti koncentrirana najveća privatna medijska aglomeracija u Hrvatskoj trebao je, pak, u predstojećem razdoblju omogućiti političku konsolidaciju dr. Ivića Pašalića i Hrvatske demokratske zajednice - u novim političkim okolnostima. Rezon tajnosti posve je jasan: s jedne strane, bilo je potrebno unaprijed onemogućiti napade zbog formiranja monopola, a s druge, političku platoformu HDZ-a učinkovitije se dalo reklamirati iz naizgled posve neovisnih medija. Prvi korak u realizaciji tog cilja ostvario je već prvi i najpoznatiji HDZ-ov medijski tajkun Miroslav Kutle. On je, javno, prigrabio golem dio medija u Hrvatskoj: monopolističku distributersku kuću Tisak, splitski dnevnik Slobodnu Dalmaciju, i niz drugih medija ili medijskih servisa. Prema izvorima Republike, Miroslav Kutle bio je također suvlasnik Pavićeva Europapress holdinga, čime je krug bio završen. Već prvi dan po izlasku Republike, Pavić i Grubišić su uhićeni, i prepraćeni u zagrebački Županijski sud - s lisičinama na rukama, što je izazvalo priličan šok u dijelu javnosti. Dan poslije - nakon davanja iskaza istražnom sucu - pušteni su kućama, s obrazloženjem da nema dovoljno dokaza da se pokrene istraga.

Republika je inače, u nizu napisa koji su uslijedili nakon četvrtog prosinca, sve aktere afere Grupo označila pojmom "zločinačka skupina" koji, osim pejorativnog, ima i kazneno pravno značenje. Republika je, naime, nastojala dokazati kako su se spomenuti pojedinici udružili u zločinačku organizaciju radi ostvarivanja protupravnih ciljeva: stvaranja medijskog monopola i ostvarivanja protupravne imovinske koristi. U nizu dokumenata, koji su po svemu sudeći bili autentični, Republika je dokazivala da su Pašalić (čijeg imena nije bilo niti na jednom dokumentu), Pavić, Grubišić, Kutle i ostali, stvarni vlasnici mnoštva medija u Hrvatskoj. Termin "zločinačka skupina" (koji je ponekad, u slobodnijim interpretacijama bio mijenjan sintagmom "četveročlana banda") plasiran je, inače, zbog suđenja velikoj kriminalnoj skupini vođa zagrebačkog podzemlja, koji su u javnosti također predstavljeni kao "zločinačka skupina". Stanovi svih prozvanih u ovoj aferi uredno su pretreseni od strane policije.

U prvim reakcijama vlasti nakon hapšenja Pavića i družine, vidjela se prilična konfuzija, ali se moglo naslutiti da ima osnova za sumnju kako su napisi u Republici autentični i kako je, nakon njih, potrebna samo temeljita akcija istražnih organa kojom bi u tisku označeni prijestupi bili i dokazani. Nakon nešto više od mjesec dana, državno je odvjetništvo ipak podnijelo tek reducirani zahtjev za provođenjem istrage nad Miroslavom Kutlom, Ninom Pavićem, Vinkom Grubišićem, Jurajem Hrvačićem i ostalima, i to zbog samo jednog kaznenog djela - stvaranja monopola. Četvrti, vječito neuhvatljivi ortak - dr Ivić Pašalić - i tada je ostao van kruga službeno osumnjičenih, premda su svi tragovi vodili prema njemu - kao i u nizu drugih, sličnih afera, uostalom. Sada je postalo definitivno jasno da su hrvatske vlasti odustale i od podizanja tako reducirane optužnice. Zamjenik istražnog suca Marijan Kos ustanovio je da "ne postoji dovoljan stupanj osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili kazneno djelo monopola", i dodao da će "u povodu neslaganja istražnog suca sa zahtjevom Državnog odvjetništva odluku donijeti tročlano izvanraspravno vijeće Županijskog suda"- Odluka bi, navodno, trebala biti donesena "u najkraćem roku". To praktički znači da postoji još neka mogućnost pokretanja postupka protiv Pavića i skupine, ali ona je sada doista samo teorijska.

Nino Pavić je odluke Županijskog suda u Zagrebu dočekao s neskrivenim trijumfom. "Zadovoljan sam odlukom istražnog suca", rekao je u izjavi koju je dao tiskati na udarnim stranicama svog Jutarnjeg lista. "Ništa drugo nisam ni očekivao, jer su optužbe protiv mene bile bez osnova, a nastale su kao rezultat pritisaka određenih političkih i obavještajnih struktura kojima sam smetao, iako su, ili možda baš zbog toga, mediji kojima sam vlasnik od svog nastanka objavljivali informacije koje nisu odgovarale interesima raznih političkih struktura i grupacija već interesu istine..." Pavić je podvukao da je istražnom sucu Devčiću još u veljači iznio činjenice, koje govore njemu u prilog - da nije nikad imao "vlasničkopravne ni upravljačke funkcije" u osam elektronskih medija zbog kojih je istraga pokrenuta (četiri televizije i četiri radija) te da se "jedino bavi novinskim izdavaštvom u EPH". Čak i da jest tako, teško bi osam elektronskih medija bilo smatrati monopolistima u konkurenciji od 111 srodnih ustanova, dodao je Pavić, objašnjavajući da ih je toliko bilo 1997. godine kada je ugovor o ortakluku i potpisan.

Monopola, dakle, u Hrvatskoj nema. Državno odvjetništvo odustalo je od podizanja optužnice i može se reći da su za takav potez sigurno imali osnovane razloge. No, u aferi Grupo težnja za stvaranjem monopola nije bila jedini objavljeni krimen. Ostalo je nejasno, tko je - u aferu Grupo - "četvrti ortak" (budući Pašalićeva imena nigdje nema) ali to je sada gotovo svejedeno pošto u tom udruživanju nema nikakvog krimena. Tako je jedini osumnjičenik za sva nedjela koja su počinjena u hrvatskom medijskom prostoru zadnjih deset godina, ostao Miroslav Kutle koji i dalje iz remetinečkog zatvora redovito odlazi na suđenja u isti Županijski sud u Zagrebu. Teško je povjerovati da je on sam kriv za sve što se na tom području događalo, ali bi se - slijedimo li djelovanje pravosuđa - na kraju, on ipak mogao prikazati ne samo glavnim nego i jedinim krivcem za sve.

Boris Rašeta