Kosmarni ratni vikend

I dok iz Tetova vec danima stizu istinski ratni izvjestaji, gradjani Makedonije su dugo, mozda predugo cekali da im drzavni vrh pokaze da je “brod” u sigurnim rukama. Tokom vikenda konkretne poruke su najzad stigle: nece se morati dugo cekati da bi se vidjelo, da li su prave ili poruke iz boce koje ce neko pronaci jednom, kad brod vec potone

AIM Skoplje, 19. Marta 2001.

U Makedoniji vec vise od mjesec dana traje neko stanje koje nije ni rat, ali sigurno vise nije ni mir. Epizoda sa selom Tanusevci vez izgleda kao pravi izlet u poredjenju sa situacijom koja posljednjih dana vlada u Tetovu i okolini. Snage bezbjednosti malo-malo pa javljaju o svom vojnom napretku mada izvjestaci s terena i zdrava logika ukazuju da nece ici bas sve tako glatko: formacije Albanaca radi kavgi zaposjele su visinske kote iznad grada na Sar-planini i njenim obroncima tako da nekom ko se nalazi u dolini (kao sto je slucaj s makedonskim snagama bezbjednosti) valja imati mnogo snage da bi ih vojnicki potisnuo.

Drzavni vrh je sutio dugo, ako ne i predugo. Izuzetak je predstavljalo obracanje, tacnije apel predsjednika Trajkovskog pred Sobranjem da se ocuva mir. Novinari su skoro uzaludno pokusavali izvuci iz licnosti koje predstavljaju vrh vlasti konkretne ocjene, obecanja, odlucnost. Medjutim, nije islo: izjave su bile skrte, isprazne, s malo ohrabrenja. Kao da se smatralo da uzdrzavanje od izjava znaci i uzdrzanost u djelovanju - politickom, diplomatskom ili vojnom.

Predsjednik Sobranja, uvijek previse oprezni Stojan Andov konacno je prelomio i za 16. mart sazvao zasjedanje zakonodavnog doma s jedinom tackom dnevnog reda: bezbjednosna situacija. Na neprijatno iznenadjenje javnosti, sjednica je bila zatvorena, gotovo tajnovita. Do sve nestrpljivijih podanika stizale su kontradiktorne vijesti: te premijer Ljubco Georgievski prihvata prijedlog opozicije da se formira vlada nacionalnog jedinstva, te ne prihvata, te partije Albanaca postavile ultimatum za promjenu Ustava, te neke partije napustaju parlament Kada je zasjedanje potrajalo konspirativno, u duhu vatikanske konklave i drugi dan, sve je pocelo podsjecati na mnogoobecavajuce, u sustini jalove, sjednice partijskih foruma u bivsoj Jugoslaviji potkraj osamdesetih. Ocevici pricaju da je vise vremena potroseno u medjupartijskim mesetarenjima nego u stvarnoj parlamentarnoj raspravi.

I najzad! U subotu negdje oko ponoci Sobranje je usvojilo zakljucke o bezbjednosnoj situaciji u zemlji. Konstatovano je da se bezbjednosna situacija pogorsava zbog djelovanja naoruzanih grupa ekstremista (Partija za demokratski prosperitet, opoziciona u albanskom politickom bloku trazila je, kazu, samo formulaciju "naoruzanih grupa"). Upucen je apel svim medjunarodnim organizacijama da nastave s bezrezervnom podrskom Makedoniji u ocuvanju njene stabilnosti, teritorijalnog integriteta i suvereniteta, kao i da pruze pomoc, ali bez prisustva vojnih snaga iz susjednih zemalja. Ovim su blokirani svi eventualni pokusaji da se prihvate ponude, stvarne ili umisljene, Bugarske i Grcke da se vojnicki angazuju. To bi, po procjeni mnogih domacih i stranih analiticara, bio uvod u sukob regionalnih razmjera a Makedonija bi pred fajront sama morala platiti ceh.

Poslanici svojim zakljuccima traze vece prisustvo i angazman snaga KFOR-a cijelom duzinom sjeverne granice. “Sobranje ce pod hitno intenzivirati politicki dijalog kroz institucije sistema sa relevantnim politickim subjektima u pravcu iznalazenja zajednickog jezika u rjesavanju otvorenih problema”. Uskoro ce se vidjeti, da li se pod ovim podrazumijeva dijalog o vec odavno znanim zahtjevima svih politickih subjekata Albanaca o ustavnoj reformi kojom bi se izjednacio status ovog naroda sa statusom Makedonaca i sve sto iz toga proistice.

Za zakljucke je, od 103 prisutnih poslanika,glasalo 97 a 6 je bilo uzdrzano. U politickim krugovima se ocjenjuje da su usvojeni zakljucci minimum minimuma, najmanji zajednicki imenitelj koji moze biti podrzan od strane svih parlamentarnih stranaka u jednom nelakom trenutku. Jedno je nesporno: drzava Makedonija je pred medjunarodnom zajednicom postigla medjuetnicki konsensus koji, ako i nece imati neko stvarno, imace pozitivno psiholosko dejstvo.

Poslanici doduse nisu prihvatili formiranje siroke koalicione Vlade u kojoj bi participirale politicke partije zastupljene u Sobranju sto bi kvalitativno takodje znacilo mnogo. Medjutim, posljednja sansa ipak mozda nije propustena jer bi se do ovakvog saveza moglo doci i u uskom krugu, na najavljenom sastanku partijskih vodja kod predsjednika Trajkovskog za dan-dva.

U medjuvremenu vise hiljada zitelja Tetova je protestovalo najprije u subotu uvece pred Sobranjem a u nedjelju u podne pred vladom trazeci odlucnu akciju protiv ekstremista i garancije za normalan zivot. Analiticari (a mozda i istorija) ce procjenjivati, kakvi bi mogli biti politicki efekti okupljanja naroda, da li se radi o nuznom pokricu za vladu da bi preduzela opsezniju operaciju snaga bezbjednosti. Masi se u subotu uvece obratio predsjednik Republike Boris Trajkovski pozvavsi u improvizovanom govoru na pobjedu razuma. Ocito to nije bilo dovoljno te se u nedjelju u podne pred vladom okupilo mnogo vise svijeta. Delegaciju Tetovcana je primio premijer Georgievski koji je najavio i svoje obracanje javnosti.

I stvarno, u svom nastupu preko elektronskih medija u nedjelju popodne premijer je rekao da je Makedonija suocena s agresijom preko svoje sjeverne granice iz pravca Kosova. “Agresija je pripremljena, organizovana, planirana i maksimalno sprovedena uz logisticku podrsku partija i struktura na Kosovu” ocjenio je. Uz svu zahvalnost za podrsku koju je do sada dala medjunarodna zajednica (pri cemu je podvukao podrsku sva cetiri susjeda) premijer se ne moze saglasiti s ocjenom koja se pojavila posljednjih dana u medjunarodnoj javnosti da nije rijec o prelijevanju krize s Kosova nego da se radi o pobuni Albanaca u samoj Makedoniji. Georgievski tvrdi da moze ponuditi stotine dokaza da se radi o agresiji s Kosova.Prema njegovim rijecima, razlog za ovakav odnos je jednostavan: ako medjunarodna zajednica prizna da se radi o agresiji s Kosova, morace priznati da je njena politika prema Kosovu posljednjih godina bila pogresna. "Nikoga u Makedoniji ne mozete razuvjeriti da americka i njemacka vlada ne znaju, ko su shefovi bandi koje danas ulaze u Makedoniju, poznata su im imena i, ako nastupe s mnogo ostrijom politikom, shefovi tih bandi ce biti zaustavljeni u agresiji na nasu zemlju" rekao je Georgievski.

Zapadnim diplomatima ce biti vjerovatno tesko shvatiti, kako predsjednik vlade zamislja buducu podrsku medjunarodne zajednice kritikujuci njene istaknute reprezente.

Drugu poruku uputio je politickim partijama na Kosovu. Podsjetio je da su gradjani Kosova i njihove politicke strukture zaboravile sta je Makedonija ucinila za njih u vrijeme izbjeglicke krize.

Premijer se klonio da naglas prizna cinjenicu da medju ekstremistima ima i makedonskih drzavljana cime bi iz temelja bila poljuljana sluzbena verzija i, sto je jos vaznije, u tom slucaju stvarima bi trebalo pristupati nekako drukcije.

Georgievski je na optuzbe da ce vlada izdati makedonski narod odgovorio argumentom da je za dvije godine nabavljeno 50 puta vise oruzja nego sto je posjedovao arsenal koji je vlada zatekla. Svakodnevno stize po 30 kamiona oruzja i municje s raznih strana.

Georgievski je uvjerio gradjane da niko ne pregovara s teroristima, da niko ne pregovara o promjeni Ustava.Na kraju je porucio: "Makedonija ce upotrijebiti sva borbena sredstva koja ima na raspolaganju: policiju i, ako treba, armiju u cilju da se obracuna s terorizmom i agresijom s Kosova".

Konkretne politicke poruke su, dakle, najzad stigle: nece se morati dugo cekati da bi se vidjelo, da li su prave ili poruke iz boce koje ce neko pronaci jednom, kad brod vec potone.

AIM Skopje

ZELJKO BAJIC