Ubojica Reihl Kira i treći put pred sudom?

Aim, Zagreb, 18.3.2001.

Nešto više od stotinu dana prije nego što će navršiti 10 godina od ubojstva šefa osječke policijske uprave Josipa Reihl Kira, Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo je rješenje Vrhovnog suda, kojim je Kirov ubojica - Antun Gudelj - na osnovu Zakona o općem oprostu, pušten na slobodu. Gudelj, koji je u predvečerje rata u Hrvatskoj, bio pripadnik rezervnog sastavu policije, ubio je Reihl Kira na kontrolnoj točki na ulazu u Tenje, nedaleko Osijeka, 1. srpnja 1991. Zajedno s Kirom, u istom automobilu ubijen je i Goran Zobundžija, potpredsjednik tadašnjeg Izvršnog vijeća skupštine Općine Osijek, te Milan Knežević, odbornik Općinske skupštine, dok je predsjednik Mjesne zajednice Tenja, Mirko Tubić, teško ranjen. Tubić, jedini preživjeli sudionik tog masakra, danas živi u Novom Sadu.

Obrazlažući presudu Ustavnog suda, kojem se - nakon što su bila iscrpljena sva pravna sredstva, žalbom obratila udovica šefa osječke policije, danas saborska zastupnica SDP-a Jadranka Reihl Kir - sutkinja Jasna Omejec nazvala je "slučaj Gudelj" hrvatskom pravosudnom sramotom.

Kad se pažljivo analizira sve što se od ubojstva šefa osječke policije događalo gotovo punih deset godina, sve do odluke Ustavnog suda, te riječi zvuče vrlo blago. Iako je u spomenutom slučaju bilo toliko obrata da je teško bilo što predvidjeti, sada, nakon što je Ustavni sud sve vratio na početak, postoje bar nade da će trostruki ubojica napokon biti kažnjen. Ubojstvo šefa osječke policije Reihl Kira u poznatoj televizijskoj seriji BBC-ija "Smrt Jugoslavije", koja se sredinom devedesetih prikazivala na svim televizijama svijeta, označeno je kao prekretnica na varljivoj vagi rata i mira, čiji se jezičac u to vrijeme klatio nad istočnom Slavonijom. Reihl Kir bio je mirotvorac i nadao se da bi pregovorima mogao spriječiti rat koji je sredinom te godine već naveliko mirisao u Hrvatskoj. Na jednoj od svojih mirovnih akcija, kad se vraćao s pregovora iz Tenja, gdje je s tamošnjim Srbima pokušao dogovoriti otvaranje prometnica, ubio ga je Antun Gudelj, na punktu prepunom hrvatske policije.

Gudelj je tog kobnog 1. srpnja 1991. vidjevši bijeli "stojadin" koji se iz pravca Tenja polako kretao prema Osijeku, kad mu se automobil približio na nekih desetak metara, ispalio pun okvir iz automatske puške i pri tom ubio troje putnika iz automobila, a četvrtog teško ranio. Nema nikakve dvojbe da Gudelj nije znao tko je u automobilu - isti taj bijeli "stojadin", s istim putnicima, odlazeći u Osijek, dva je puta prošao kontrolnim punktom na kojem je bio Gudelj.

Na punktu je, osim Gudelja, bilo još desetak policajaca, no unatoč činjenici da je ubio šefa policije i uz njega još dvoje ljudi, on se mirno odšetao s mjesta ubojstva. Prenoćio je u okolnim poljima, a sutradan vratio se na isti punkt i policajce koji su ondje dežurali, zamolio da mu dadu vode. Potom je telefonirao iz obližnje kuće i pozvao brata da dođe po njega kolima iz Osijeka. Još je neko vrijeme ćaskao s policajcima na mjestu gdje je prethodnog dana ubio načelnika policije, a zatim s bratom otišao u Osijek.

U Hrvatskoj je potom proveo još nekoliko dana. Iz Osijeka je automobilom otišao u Zadar, kamo ga je odvezao neki bratov prijatelj, a odatle autobusom preko Slovenije u Austriju. Tamo je mjesec i pol dana čekao australsku vizu, nakon čega je zrakoplovom odletio u Australiju, gdje je i ranije godinama živio. Posve je neobjašnjivo kako je to Gudelju pošlo za rukom i kako ga policija svih tih dana nije uspjela pronaći, čak ni kad je u Sloveniji prelazio u to vrijeme još jugoslavensku granicu. No, čuda tu ne prestaju. Gudelju će se suditi u odsutnosti 1994. i sutkinja Županijskog suda u Osijeku, Ružica Šamota, za trostruko ubojstvo i jedno ubojstvo u pokušaju odrezat će mu najstrožu kaznu - 20 godina zatvora. Kad se već spomenuta televizijska serija "Smrt Jugoslavije", počela prikazivati u svijetu, Gudelju - za kojeg do tad u Australiji možda nitko nije ni znao - odjednom je postalo tijesno. On će se, posve neobjašnjivo, 1996. naći na aerodromu u Frankfurtu, gdje će ga na osnovu Interpolove tjeralice, njemačke policija uhiti i izručiti Hrvatskoj.

Gudelj će se tako ponovno naći u Osijeku. Neki analitičari tog slučaja tvrde da je iznenadni Gudeljev dolazak u Europu, gdje je uhićen, bio zapravo dio pomno skovanog plana. Netko tko se bojao da bi se Gudelju moglo suditi u Australiji, vjerojatno nije bio siguran što bi on na tom suđenju sve mogao reći. Primjerice - da je Gudelj bio tek puki izvršitelj, a da su iza Kirova ubojstva stajali organizatori koji nisu željeli sprečavanje rata i kojima je Kir, zalažući se za pregovore sa Srbima, itekako smetao. Uostalom, tu tezu - da je Kirovo ubojstvo politički motivirano i da iza njega stoje sasvim konkretne osobe - stalno je zastupala i njegova supruga. Ona to tvrdi i danas.

Zauzvrat, oni koji su Gudelja nagovorili da se vrati u Hrvatsku, vjerojatno su mu obećali "pravedno suđenje", što se na kraju i dogodilo. Sutkinja Ružica Šamota, ista ona koja ga je na prvom suđenju osudila na 20 godišnju zatvorsku kaznu, sada će - temeljem Zakona o općem oprostu (!) - predložiti Gudeljevo puštanje na slobodu. Taj je Zakon, valja podsjetiti, Hrvatska donijela pod međunarodnim pritiskom kako bi abolirala sve pobunjene Srbe, koji su sudjelovali u oružanoj pobuni, ali nisu počinili zločin. U tom se paketu, iznenada, našao i Gudelj. Iako je izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Osijeku, odbilo takav prijedlog sutkinje, Vrhovni sud ga je prihvatio, pa se u svibnju 1997. Gudelj našao na slobodi. Kao slobodan građanin ponovno je otputovao u Australiju i ondje se vjerojatno nalazi i danas.

Tvrdnja da je ubojstvo Reihl Kira bilo politički organizirano - kako to tvrdi njegova udovica - naprosto se nameće sama po sebi. Previše je koincidencija i slučajnosti, previše sretnih okolnosti za Gudelja, koji ne samo što se odšetao s mjesta ubojstva i potom bez smetnji napustio zemlju, već je, došavši u ruke pravde - bez obzira na trostruko ubojstvo - oslobođen!

Večer prije nego što je Kir ubijen, održan je sastanak osječkog HDZ-a, koji je u to vrijeme organizirao punktove na ulazu u Tenje, pa je zaključeno da se na automobile koji se ne zaustavljaju na kontrolnom punktu, otvori vatra. Na dan Kirova ubojstva osječki "Glas Slavonije" donio je priopćenje Branimira Glavaša, tada sekretara Sekretarijata za narodnu obranu u kojem poziva građane Osijeka da sva sumnjiva zbivanja ne prijavljuju više policiji - u koju HDZ-e nema povjerenja - već izravno Sekretarijatu za narodnu obranu.

Glavaš je imao i osobnih problema s Reihl-Kirom. Šef osječke policije, nekoliko mjeseci prije nego što će biti ubijen, podići će kaznenu prijavu protiv Branimira Glavaša jer je ovaj sudjelovao u jednoj ilegalnoj noćnoj patroli - svojevrsnoj HDZ-ovoj policiji - koja je razoružala pravu policijsku patrolu u jednoj osječkoj ulici. Je li udovica Reihl Kira - kad je uporno svih deset godina tvrdila da je njen suprug žrtva političke zavjere - mislila na skupinu lokalnih osječkih političara iz redova HDZ-a? Je li njena sumnja bila usmjerena prema Branimiru Glavašu?

To su pitanja na koja bi odgovore mogao dati jedino Gudelj, dođe li do ponovnog suđenja, ako hrvatske vlasti uspiju isposlovati njegovo izručenje iz Australije i ako on - suočen s kaznom kakva sleduje za ubojstvo šefa policije i još dvoje ljudi - bude rekao je li doista djelovao na svoju ruku, ili ga je na ubojstvo Kira netko nagovorio. I ako se u "slučaju Gudelj" opet ne dogodi kakvo novo čudo, jer Osijekom ovih dana kruže glasine da bi nova predsjednica Županijskog suda - na kojem bi se Gudelju trebalo suditi - mogla postati upravo Ružica Šamota. Sutkinja koja je isposlovala primjenu abolicije za trostrukog ubojicu.

Drago Hedl