Pištolj, značka i heroin

Policijske priče

Da li je bivši policijski vrh između ostalog bio i glavni, ničim ometan i ograničen, ovdašnji narko- kartel

AIM, Beograd, 12. 3. 2001

Uza zid, iza policajaca sa "heklerima", stajale su jedna na drugoj "cigle" teških i lakih droga u najlonskim kesama; sve u svemu - 624 kilograma heroina i 70 kilograma svega ostalog. Onda je konferencijsku salu ušao ministar unutrašnjih poslova u vladi Srbije Dušan Mihajlović i obavjestio novinare da su istražnom sudiji Drugog opštinskog suda u Beogradu privedena trojica bivših pomoćnika bivšeg načelnika Resora državne bezbjednost (RDB) - Branko Crni, Slavko Mandić, Zoran Manjgotić

• te bivši načelnik RDB Beograd Milan Radonjić. Protiv njih su podnešene krivične prijave zbog "osnovane sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj i krivotvorili službene dokumente". Konkretno: da su kao bivši rukovodioci RDB, od novembra 1998. do oktobra 2000. naređivali neovlašteno prisluškivanje i tajno praćenje "pojedinih lica", a potom taj materijal uništili. No, nepobitno je utvrđeno - kaže Mihajlović - da su operativci RDB-a pratili pratili Slavka Ćuruviju, vlasnika i osnivača listova "Dnevni telegraf" i "Evropljanin" na dan njegovog ubojstva 11. aprila 1999. kao i lidera Srpskog pokreta obnove (SPO) Vuka Draškovića

1. oktobra iste godine kada su u atentatu na Ibarskoj magistrali poginula četiri visoka funkcionera ove stranke, te da su prisluškivali najpoznatijeg srpskog parvojnog komandanta Željka Ražnatovića Arkana dva mjeseca prije nego što će biti ubijen 15. januara 2000. u hotelu "Interkontinental".

Navedeno se može smatrati kao kocica u mozaiku koji se slaže i čija će konačna slika po svoj prilici potvrditi ono na što se godinama sumnjalo i ukazivalo. A to je da se dio Službe - i to onaj najvažniji - isključivo bavio "borbom" protiv političkih opnenata bivšeg režima, odnosno arbitriranjem između njegovih političko-mafijačkih lobija i da su naručena ubojstva bila standardni dio te rabote.

Međutim, gdje je tu droga? U trezorima Komercijalne banke u Beogradu koje je zakupio RDB, kako je rekao Mihajlović, pronađeno je 624 kilograma čistog heroina, a trezoru kriminalističke policije još 70 kilograma različitih droga: "Ova droga je bila upakovana van propisa i stajala je duže od svih predviđenih rokova u trezoru. Nije predata sudu, niti je uništena kako nalažu propisi". "Za vrijeme NATO bombardovanja došli su, zapisali, zapečatili i otišli, kao što su i sada radnici Resora državne bezbjednosti takođe došli, zapisali i odneli ono što je bilo u trezoru", riječi direktora Komercijalne banke Ljubomira Mihajlovića.

Što li je Služba radila sa toliko heroina? Da odmah bude jasno, sve obavještajne službe na svijetu na ovaj ili onaj način "posluju" sa drogama. Za vrijeme vijetnamskog rata CIA je, kako bi obezbjedila lojalnost raznih gospodarima rata u Indokini, bila direktno upletena u uzgajnje maka i, potom, distribuciju heroina. Određene količine teških i lakih droga dalje, agenti koriste u provokativne svrhe radi razbijanja velikih rasturačkih lanaca. Drogama se podmićuju doušnici, plaćaju informacije, kompromitiraju razni protivnici nacionalne sigurnosti... Uopće, sve ono što spada u "crne operacije" i što službeno "ne postoji, niti je ikada postojalo".

U svijetlu činjenica objelodanjenih u posljednjih dvadesetak dana, ispada da se Resor državne bezbjednosti MUP Srbije sem "crnim operacijama" ni sa čim drugim nije bavio. No, više od 600 kilograma heroina na lageru suviše je i za takav obim djelatnosti, osim ako se nije, u ime nekog "višeg cilja", ovdašnja Služba upetljala u slične poslove kao CIA onomad. Kako Srbija nije Zlatni trokut, biće ipak da je u pitanju nešto drugo. "Kod nas su hapšene samo sitne ribe i posljednji ulični šljam," kaže jedan inspektor koji zbog Pravila službe inzistira na anonimnosti. "Veliki dileri su ručali sa načelnicima i smejali nam se u lice. Bili su potpuno nedodirljivi".

Niska cijena lakih i teških droga, kao i njihova laka dostupnost, daje na uvjerljivosti svim onim tvrdnjama da se glavni poslovi u švercu i rasparčavnju uglavnom vodili pomoću službenog pištolja i službene značke. Zapljena heroina i slične robe, pa i u većim količinama - istina

• bilo je sa vremena na vrijeme. Ono čega nije bilo jesu hapšenja ljudi iz narkomafijaških lanca i transparento spaljivanja narkotika.

"Otprilike pre dve godine, policija je zaplenila nekih pet kilograma kokaina i uhapsila četvero-petero ljudi" kaže jedan izlječeni narkoman."Već nakon nekoliko dana mogao se kupiti savršeno čist kokain, krajnje jeftino, doduše uz uslov da se radi o ozbiljnijim količinama - nekom se žurilo da ga se što prije riješi. Koliko se sećam, večina pohapšenih je ubrzo puštena, a jedna od njih kasnije je bio ranjen u nekom obračunu i dovodilo ga se u vezu sa atentatom na Vuka Draškovića u Budvi."

Narkomanija je jedan od najvećih problema suvremenog svijeta. Ni mnogo uređenije i bogatije zemlje od Srbije nisu u stanju da joj stanu na put. Nije, također, ni rjetkost da pojedini korumpirani policajci učestvuju u rasparčavanju droge ili, još češće, pružaju različite oblike zaštite narkodilerima. Ono što posebno plaši u ovdašnjem slučaju jeste mogućnost da je dio bivšeg policijskoh vrha godinama sačinjavao između ostalog i ničim ometan i ograničavan glavni narko-kartel. Kako se u ovoj raboti zarađuju ogromne pare i kako joj je široka korupcija u samoj prirodi, nije nemoguće da upravo droge stoje u pozadini dobrog dijela nerasvjetljenih profesionalnih ubojstava.

Heroin iz Komercijalne banke javno je spaljen u termoelektrani "Nikola Tesla" u Obrenovcu. Temeljita istraga bi morala otkriti zašto je on gotovo dvije godine ležao na krajnje neuobičajnom mjestu kao što je trezor banke, tko je za sve to znao i kakva je prava svrha svega. Sasvim konkretno: da li je više od pola tone heroina van institucionalne kontrole nečiji privatni biznis, da li je Služba preokupirana hajkom na bivše oponente režima na njega naprosto zaboravila ili je pak u pitanju financiranje određenih aktivnosti izvjesnih djelova bivše vlasti po ugledu na gazdovanje Mihalja Kertesa u Saveznoj upravi carina iz koje su se, po potrebi, uzimale i keš pare i zapljenjeni automobili i kamioni? Problem o kome je ovdje riječ izuzetno je velik i ozbiljan da bi mogao ostati na jednoj konferenciji za štampu.

Filip Švarm (AIM)