Diplomatska groznica

Za nesto manje od dvije nedjelje krecuci se olovnim hodom medjunarodna diplomatija u slucaju Tanusevaca je prevalila dug i tezak put od uopstene fraze da se konflikt mora rjesavati diplomatskim sredstvima do kroz zube procjedjene spremnosti da ce medjunarodna zajednica uciniti sve da pomogne ocuvanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta Makedonije

AIM, Skopje, 10. 03. 2001.

Ni najpedantniji diplomatski hronicar svega onoga sto se u posljednjih desetak dana dogadjalo na relaciji Skoplje - medjunarodna zajednica ne bi se mogao zakleti da nije ispustio neku od vaznijih diplomatskih reakcija. Makedonija je kao nikad prije od svog osamostaljivanja prije deset godina usla u vidokrug visoke svjetske politike zahvaljujuci, kao sto to obicno biva, tacki koje na vecini geografskih karata uopste nema. Za selo Tanusevce sve do nedavno niko nije cuo. Nista neobicno kad se zna da je rijec o planinskom, moglo bi se reci zabitom selu na maglom obavijenoj granici izmedju Makedonije i Savezne Republike Jugoslavije na dijelu prema Kosovu. Selo je imalo tu nesrecu svekolikih balkanskih podjela da granica prodje bas onako kako ne treba te da dio sela ostane na kosovskoj a onaj nesto veci na makedonskoj strani.

Ekipa najgledanije skopske televizije A-1 proslog mjeseca je zadrzana u Tanusevcima od strane naoruzanih ljudi koji su za sebe rekli da predstavljaju Narodnu odbranu Tanusevaca. Prije nego su pustili zaprepastene clanove ekipe porucili su im da se nikad vise ne vrate jer, kako rekose, ni makedonska pollicija vec mjesec i po ne dolazi. Nesto docnije se pokazalo da su vraski bili u pravu.

I, lavina je krenula. Nekoliko dana kasnije pocece prve carke izmedju naoruzane grupacije u Tanusevcima i makedonskih snaga bezbjednosti cija koncentracija je postajala sve veca. U medjuvremenu neke strane TV-stanice pocele su prikazivati storije o izbjeglicama iz Tanusevaca koje su utociste nasle na kosovskoj strani s tesko provjerljivim pricama o teroru makedonske policije.

Bas nekako u isto vrijeme predsjednici SR Jugoslavije i Makedonije Vojislav Kostunica i Boris Trajkovski potpisali su na balkanskom samitu u Skoplju nakon mnogo godina Sporazum o utvrdjivanju medjudrzavne granice. Koji dan kasnije Sporazum je ratifikovan uz laskave ocjene iz medjunarodne zajednice. Ostala su zanemarena upozorenja politickih partija Albanaca s obje strane granice da nije odabran trenutak posto se, ako nista drugo, postavlja cisto tehnicki problem kako obiljeziti granicu dok je situacija nepredvidljiva.

Na sve ucestalije provokacije iz Tanusevaca makedonske vlasti su odgovarale nevoljko i uzdrzano, ali i sve upornijim insistiranjem u medjunarodnoj zajednici da KFOR konacno preduzme odlucne mjere na obezbjedjenju granice s kosovske strane. Umjesto odgovora, stizale su nemuste pohvale za uzdrzanost uz prijateljski savjet da vlasti moraju pribjeci politickom rjesenju. Valjda ni oni koji su izgovarali takvu otrcanu floskulu ne bi znali kako bi postupili da su se nasli u poziciji makedonskog drzavnog vrha. Premijer Ljubco Georgievski ce, na opste zaprepastenje javnosti, priznati da je trazio "dobre usluge" od koalicionog partnera Demokratske partije Albanaca da utice na albanske faktore na Kosovu; na zalost, bez rezultata. Ipak, bice to prvo u seriji diplomatskih cuda koja ce uslijediti.

Casa se prelila u nedjelju kada su trojica pripadnika snaga bezbjednosti poginula od nagazne mine odnosno od snajperskog hica. Tog groznicavog popodneva nakon kolektivnog susreta s makedonskim drzavnim vrhom, predstavnici medjunarodne zajednice akreditovani u Skoplju neocekivano ce napraviti zaokret: shef misije OEBS Carlo Ungaro dao je za pravo makedonskim snagama da oruzano rijese slucaj Tanusevaca uz ogradu da odgovor mora biti primjeren te da ne treba izazvati civilne zrtve. Americki ambasador Mike Einik takodje se oglasio u slicnom duhu. Vlada je pribjegla manevru zatvaranja granicnih prelaza prema Kosovu cime je, vjerovalo se, snagama KFOR-a trebala biti odsjecena odstupnica a to ce reci, bice prinudjeni da djeluju odlucnije.

Kao rezultat danonocnog vijecanja drzavnog vrha uslijedila je odluka da Makedonija zatrazi sjednicu Savjeta bezbjednosti na kojoj ce biti zatrazeno uspostavljanje tampon-zone u sirini od pet kilometara s kosovske strane granice, nalik na kopnenu zonu kakvapostoji na administrativnoj granici Srbije i Kosova. Tampon-zonu bi obezbjedjivao KFOR. Makedonski prijedlog nije cestito ni izgovoren a generalni sekretar Alijanse George Robertson je odlucno odrezao da takvo nesto ne dolazi u obzir.

Medjutim, da najmocniji vojno-politicki savez ne bi ostao bez odgovora, pogotovo da se pred Savjetom bezbjednosti ne bi izlagao blamazi da bude kritikovanza neaktivnost, generalni sekretar NATO-a je jos prije sjednice Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija odrzane u srijedu izasao s pomalo nadrealistickim prijedlogom: da se VojsciSRJ dozvoli postupni povratak u granicni pojas izmedju Makedonije i Kosova!

Sjednica Savjeta bezbjednosti u srijedu okoncana je bezubim "predsjednickim saopstenjem", istina jednoglasno usvojenim, kojim je osudjeno djelovanje ekstremista na makedonskoj sjevernoj granici. Ipak, konacna odluka je prepustena NATO-u. Stoga ce shef diplomatije Srdjan Kerim pohitati u Bruxelles kako bi s clanovima Stalnog savjeta Alijanse dogovorio dalje korake. Prosto je cudno, koliko je Robertsonova ingeniozna ideja postala prijemciva za zapadne diplomate. Ne treba puno pameti da se zakljuci da im je najbezbolnije da obezbjedjuju granicu Makedonije prema Kosovu, ako treba, do posljednjeg pripadnika Vojske Jugoslavije. Postignuta je dvostruka korist: smanjuje se rizik po pripadnike KFOR-a (teza koju tek valja dokazati) i, drugo, pokazuje setoboznja dobra volja (takodje nije nesporno) onome protiv koga se NATO borio jos samo prije dvije godine. Sastanak u Bruxellesu zavrsen je, na zalost, ipak samo neodredjenom najavom da ce najmocniji vojno-politicki savez na planeti rasmisliti o prijedlozima Makedonije. Nacelna podrska njenim zalaganjima za ocuvanje suvereniteta i teritorijanog integriteta je data. Da je diplomatija zaista cudotvorna vjestina da nekog mozes otjeradi do djavola a da se on tome jos obraduje pokazale su prve za malo pa ushicene reakcije iz Beograda.

Ispalo je, makedonska vlada bila bi zadovoljna cak i "robusnim djelovanjem" (termin skovan u Bruxellesu) kao sto se to uocava zadnjih dana. Jedan od takvih "robustnih" poteza bilo je holivudsko ulazenje americkih pripadnika medjunarodnih snaga u Tanusevce! S kosovske strane, naravno. Naime, predstavnici NATO-a s mnogo muke su uspjeli objasniti medijskim ajkulama da medjunarodne snage nemaju mandat uci na makedonsku teritoriju. Medjutim, u svakom slucaju, medijski efekat cudotvorne djelotvornosti Alijanse koja, kad hoce, moze izaci na kraj i s najzlocestijim momcima je postignut.

Albanci s obje strane granice ne kriju svoje razocarenje. Od svog mocnog saveznika ocekivali su vise. S nelagodom, doduse, tu i tamo uvidjaju da su mozda malcice i sami doprinijeli ovakvom nezeljenom razvoju dogadjaja ne distancirajuci se dovoljno glasno od ekstremista ni u Presevskoj dolini ni na sjeveru Makedonije.

Ono o cemu bi makedonska javnost ubuduce morala voditi racuna jeste cinjenica da su sva cetiri susjeda (o kojima mediji rado govore s nepovjerenjem) osudila nasilje ekstremista i, sto je jos vaznije, ponudila pomoc. Grcka i Bugarska su konkretno reagovale dodjeljujuci vojno-tehnicka sredstva; Sofija je cak nagovijestila upucivanje vojnih trupa ali, nakon izvjesnih nedoumica, razjasnjeno je da se mislilo samo na djelovanje u okviru eventualnih medjunarodnih snaga. Beograd saucestvuje s Makedonijom i sam suocen sa slicnim problemom. Tirana, jedva kadra da nesto ucini, ne stedi rijeci razumijevanja mada nije sigurno, koliko joj je makedonska javnost spremna vjerovati.

Sporo ali nesto se ipak krece. Bez obzira na svu uobicajenu tromost medjunarodne diplomatije, Makedonija je dobila konsensualnu podrsku svih relevantnih medjunarodnih faktora. Da li ce joj to biti dovoljno?

AIM Skopje

ZELJKO BAJIC