Kuda ide visoko školstvo u RS?

Banjaluka, 8. mart 2001. (AIM)

Ako bi neupućeni stranac, kome je bliska oblast visokog obrazovanja, kojim slučajem došao u BiH, ostao bi posle nekog vremena sigurno zaprepašten. Saznanje da, pored nedavno promovisanog univerzitetskog centra u Zenici, postoje još i univerziteti u Sarajevu, Srpskom Sarajevu, Banjoj Luci, istočnom Mostaru, zapadnom Mostaru i Tuzli, navelo bi ga na zaključak da se radi o maloj zemlji u kojoj se ogromna pažnja posvećuje obrazovanju i prosperitetnoj budućnosti - zemlji u kojoj nema nepismenih i u kojoj je rat bio nesretna činjenica na koju nisu uticali njeni obrazovani stanovnici već neko drugi.

Na žalost, stvarnost je sasvim drugačija. Ovo je i dalje zemlja sa visokim postotkom nepismenih, čijih osam univerziteta i fakulteti u Brčkom i Bihaću, stvaraju lažnu sliku o obrazovanju i kvalitetu znanja koje na njima stiču njeni stanovnici.

Kao primjer univerzitetske krize, viši savjetnik Visokog predstavnika u BiH za obrazovanje Klod Kifer napominje kako je sadašnja situacija na univerzitetima više nego nesređena. Studenti se žale na ponašanje profesora, pojavljuju su i primjeri kršenja osnovnih ljudskih prava, kvalitet nastave je na niskom nivou, a svuda nedostaju kadrovi. Stav OHR-a je da treba izraditi racionalne principe na nivou BiH, na osnovu kojih bi kantonalna i entitetska ministarstva obrazovanja mogla donositi svoje zakone, koji regulišu oblast visokog školstva. Neophodno je stvoriti i finansijsku podršku za nezavisno djelovanje univerziteta i fakulteta i stvoriti materijalnu osnovu, koja bi omogućavala istraživački rad.

Po Zakonu o univerzitetu, da bi se osnovao fakultet u RS mora se obezbijediti da na njemu bude dvije trećine stalno zaposlenih. Međutim, u praksi se ta odredba ne poštuje i uglavnom se ta potreba zadovoljavala za prvu godinu studija. Fakulteti koji su ranije osnovani, tvrdi rektor banjalučkog Univerziteta prof dr Dragoljub Mirjanić, kao što su Pravni, Ekonomski, Elektrotehnički, Tehnološki i Mašinski, imaju dovoljno nastavnog kadra i manje-više prostornih uslova za rad. Ostali se snalaze kako stignu i umiju, a ceh plaćaju studenti i cjelokupno društvo.

>Znajući koliko je na sistem obrazovanja prošli rat ostavio traga, nameće se i pitanje kvaliteta nastavnog kadra koji predaje. Kada se banjalučki Univerzitet, koji je osnovan prije 25 godina, gleda u cjelini, vidimo da nije odbranjen preveliki broj magistarskih i doktorskih disertacija<, ističe Mirjanić. Prema njegovim riječima, kada su u pitanju broj i kvalitet nastavnog kadra, stanje na banjalučkom Univerzitetu je solidno kada se uporedi sa drugim univerzitetima u BiH.

Šta to znači solidno, i kakva je onda situacija na ostalim fakultetima u RS, možemo samo naslutiti ako se zna sa kakvim se sve kadrovskim i prostornim problemima suočavaju na primjer Arhitektonsko-građevinski, Šumarski, Medicinski i Poljoprivredni fakulteti, ili Umjetnička akademija u Banjoj Luci. Ovi fakulteti nemaju ni prostora za rad, ni predavača. Nastavu otaljavaju zahvaljujući gostujućim profesorima sa fakulteta iz Srbije.

Međutim, ni Zakon o univerzitetu ni nedostatak kadrova i prostora nimalo ne utiču da u RS, kao pečurke poslije kiše, niču više škole i fakulteti, počev od Mrkonjić grada, pa do Trebinja. Na njih se upisuju studenti bez ikakvih garancija da će im se za školarinu koju plaćaju pružiti iole odgovarajući nivo nastave i uslove za rad. Jedino se mogu nadati da će za te pare dobiti diplomu.

Najveći broj tih I takvih školskih ustanova su, ustvari, ispostave viših škola i fakulteta iz Srbije. Njihov status u RS nije ničim regulisan, niti na njihovo osnivanje i rad u RS bilo ko utiče. Oni se osnivaju kao područna odjeljenja, kako bi se, tobože, studentima sa tog područja olakšalo studiranje. Nebojša Kaurin, sekretar u Ministarstvu obrazovanja Vlade RS, kaže da Ministarstvo obrazovanja RS nema podataka ni koliko takvih škola i fakulteta ima, niti kolika je školarina, ni u kojim uslovima djeluju, ni koliko studenata u njima studira. Diplome koje dobijaju su diplome matičnih škola i fakulteta iz Srbije i na njihovo izdavanje Ministarstvo obrazovanja nema uticaja. >To je kao da vam neko tuđi vršlja po kući, a vi na to ne obraćate pažnju i mislite da to i nije važno i ponašate se kao da vas se to i ne tiče<, kaže Kaurin.

Što se tiče viših škola i fakulteta u RS, njihov rad i ispunjavanje zakonskih uslova nadzire Prosvjetna inspekcija pri Ministarstvu obrazovanja. Samo u jednom slučaju inspekcija je intervenisala: Ministarstvo je prošle godine zabranilo dalji rad Višoj poslovnoj školi iz Prijedora, sa obrazloženjem da ne ispunjava potrebne uslove za rad. I pored toga, ta škola i dalje upisuje studente, koje očigledno ne zanima da li će njihove diplome biti priznate ili ne. Bez obzira što i mnogi drugi fakulteti, koje je osnovala država, ne bi položili iole ozbiljniji ispit provjere ispunjavanja radnih i kadrovskih uslova za svoj rad, do sada nijedan od njih nije zatvoren.

Ove školske godine sa radom je počeo i prvi privatni fakultet u RS, koji je priznalo Ministarstvo obrazovanja. Riječ je o Komunikološkom fakultetu iz Banja Luke. >Studenti na ovom fakultetu izučavaju sve oblasti javnog i društvenog komuniciranja, a nastavni plan je zamišljen tako da bude sinteza praktičnog i teorijskog dijela, s jedne strane, a s druge da omogući jedno opšte obrazovanje u komunikologiji<, objašnjava jedan od njegovih osnivača Aleksandar Bogdanić. Na ovom fakultetu, koji se za sada sastoji od jedne učionice i dvije male kancelarije, iznajmljene u prostorijama zgrade unutar fabričkog kruga nekadašnjeg banjalučkog giganta 'Rudi Čajavec', trenutno studira 12 studenata. Školarina za jedan semestar, na studijama koje traju osam semestara, iznosi 2.450 KM po semestru. Na Fakultetu tvrde da je ta cijena školarine još uvijek ispod ekonomske, bez obzira na to što je za naše uslove i za naše prostore za većinu nedostižna. Da li za te pare dobivaju i adekvatno znanje, procijenit će sami studenti.

Više inicijativa koje je imao Evropski centar za mir i razvoj iz Beograda za osnivanje više različitih privatnih fakulteta u Banjoj Luci, čija bi školarina bila identična onoj na Komunikološkom fakultetu, nije naišlo na razumijevanje. Među najozbiljnijim projektima bio je onaj o osnivanju Fakulteta za fizičku kulturu u Laktašima. Kada je stvar dovedena do realizacije, izbili su nesporazumi zbog kojih je cio projekat propao.

Slikom visokog obrazovanja u RS danas dominiraju više škole I fakulteti bez predavača i studenti bez znanja. Nameće se zaključak da je radikalna reforma jedini izlaz iz ovog začaranog kruga. Nova vlada se o tome još ne izjašnjava. Što je još gore, ćuti akademska zajednica. Kao da je problem obrazovanja samo problem vlade.

Mladen Mirosavljević (AIM)