Crni fondovi bivše Vlade yavr[avali u crkvama i džamijama?

Krivične prijave protiv Bičakčića i Čovića

Konačnu ocjenu o dvogodišnjoj "vladavini" premijera FBiH, Edhema Bičakčića i njegovog zamjenika i ministra finansija u Vladi FBiH, Dragana Čovića, daće javni tužilac i nadležni sud.

AIM, SARAJEVO,06.3.2001 Odlukom Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Wolfganga Petristcha, obnarodovanom koncem prošlog mjeseca, sa funkcije generalnog direktora "Elektroprivrede BiH" smijenjen je dosadašnji federalni premijer Edhem Bičakčić, zbog "zloupotrebe ovlasti i preusmjeravanja javnih prihoda kroz kompleksan i korumpiran sistem". Lista grijehova bivšeg premijera je podugačka, ali pored njega OHR je kao saučesnike u ovim mutnim finansijskim rabotama naveo i Bičakčićevog zamjenika i ministra finansija Dragana Čovića (HDZ) te njegovog zamjenika, Mehmeda Alijagića (SDA).

Ono što je već sada očigledno je da su federalni partneri u vlasti, SDA i HDZ, odnosno njihovi kadrovi na čelu Vlade FBiH, suvereno gazdovali novčanim tokovima, kako onim zvaničnim tako i nelegalnim, "sivim". Kada se radilo u trošenju budžetskih sredstava, po pravilu, nije bilo problema oko postizanja saglasnosti između premijera i njegovog zamjenika, jer je džentlemenski dogovor podrazumjevao omjer od "dva naprema jedan", između bošnjačkih i hrvatskih korisnika sredstava. Ovo je posebno dolazilo do izražaja kod odobravanja različitih "pozajmica", "jednokratnih pomoći" ili "grantova" iz federalne kase. Posebno je dirljiva bila briga čelnih ljudi federalne Vlade za demobilisane borce i ratne vojne invalida - zahtjevima za dodatna sredstva organizacija i invalida i boraca udovoljavalo se u rekordnom vremenu, naročito u predizbornom periodu , ali bi nekim čudom vanredni prihod ovih organizacija iz federalne kase, još brže je završavao na stranačkim računima. Potom bi se ovi transferi po njihovom objelodanjivanju, naknadno preimenovani u "kratkoročne pozajmice". I pored ove velikodušnosti čelnika federalne vlade, ratni su vojni invalidi tek uličnim protestima dolazili do svojih mizernih primanja.

Čelni ljudi federalne vlade pokazali su zavidan stepen domišljatosti kada se radilo o načinima da se pare iz budžeta iskoriste za promovisanje matičnih stranaka. Simptomatični su tako novčani transferi u vidu "donacija za obnovu crkava" (idu na dušu Čoviću) na području srednje Bosne te Hercegovine, što ne bi bilo sporno, s obzirom da je u BiH tokom rata oštećeno i porušeno stotine vjerskih objekata. Problem je što se zauzvrat tražilo od župnika da u svojim obraćanjima vjernicima politički "poguraju" HDZ. Da su ove donacije bile i te kako uslovljene, svjedoče i odbijanja pojedinih župnika da prihvate ponuđen novac koji su nudili predstavnici HDZ-a i za koji je tražena "protivusluga". I "partnerska" je SDA, naklonost Islamske vjerske zajednice pridobijala nekim konkretnijim uslugama, kao što je spremnost da se u procesu restitucije izađe u susret zahtjevima ove vjerske zajednice a nauštrb trenutnih korisnika stanova i poslovnih prostora koji bi trebali biti vraćeni nekadašnjim vlasnicima.

Višegodišnja idila među SDA i HDZ počivala je na jednostavnom principu, "ti se ne petljaj u moj ministarski budžet, ja neću u tvoj". Krijumičarenje masovnih razmjera, od nafte, alkohola, cigareta, pa do imigranata sa Bliskog Istoka, utaja poreza kao pravilo, a njegovo plaćanje kao izuzetak, sigurno ne bi mogli postati svakodnevnica, da nisu bili odobreni u vrhovima vlasti.

Moć do sada vladajućih nacionalističkih stranaka u BiH proizilazila je upravo iz gazdovanja nad desetinama miliona maraka koji su kolali paralelnim finansijskim sistemima. Tim novcem kratkoročno je kupovan socijalni mir ali i lojalnost funkcionera na svim nivoima, o čemu svjedoči i njihova imovina koja je nesrazmjerna zvaničnim primanjima. Objašnjenje za porijeklo ove imovine u pravilu je ili skrivana "predratna ušteđevina" ili je kao iz vica poslao "rođak iz Amerike". Zarad očuvanja moći, federalni partneri SDA i HDZ "njegovali" su svako svoje institucije, čak i kada su one formalno bile pod zajedničkom "kapom" - bilo da je riječ o policiji, obavještajnim službama, vojsci ili medijima. Kako sve skupa prilično košta, nije puno gledalo odakle dolazi novac, da li je "čist" ili "prljav". Važno je da ga ima i da je pod "našom" kontrolom, daleko od pogleda "partnera" u vlasti i besposlenih i nesklonih nam stranaca.

Ako se za trenutak i ostave po strani paralelni finansijski tokovi, logično se postavlja pitanje odgovornosti ministra finansija FBiH, Dragana Čovića, i njegovog zamjenika Mehmeda Alijagića, za trošenje para iz federalnog budžeta. Milioni maraka trošeni su na osnovu samostalne odluke federalnog premijera Bičakčića, o čemu ostali članovi vlade, kako danas tvrde "nisu imali pojma". Ovdašnji je ministar finansija pak, koji je u svakoj normalnoj državi "cicija po dužnosti", kada se radi o budžetskim parama FBiH je pokazao zavidan stepen nezainteresovanosti za bavljenje vlastitim poslom. Čak I da je riječ o samom nečinjenju (u što je teško povjerovati) objektivno je postao saučesnik svome dojučerašnjem šefu, bivšem premijeru Bičakčiću, u brojnim slučajevima kršenja zakona. To što se ova izigravanja zakona najčešće pravdaju "višim interesom", ne mijenja puno na stvari. Naprotiv! Njegovanjem paralelnog sistema, u kome su milioni maraka preusmjeravani, umjesto u federalne budžete na različite stranačko-privatne "specijalne račune" i to samo na osnovu usmenog naloga jednog čovjeka (pa bio to i federalni premijer ili ministar finansija) onemogućeno je, ratnim vojnim invalidima, ali i drugim budžetskim korisnicima, da svoja primanja dobijaju na legalan i transparentan način. Jer, dok se podmire svi "crni fondovi", za zvanični budžet nije ostajalo puno. Uzgred, takvom praksom održavane su u životu i brojne paralelne institucije koje i pet godina nakon završetka rata u BiH, funkcioniraju u odvojenim svjetovima, omeđenim nekadašnjim linijama razdvajanja između zaraćenih vojski.

O načinima i rezultatima vladavine pojedinih političara, nakon njihovog silaska sa vlasti, konačan sud obično daju istoričari. U FBiH, kada se radi barem o proteklih pet poslijeratnih godina, "dostignućima" i postupcima dosadašnje vlasti bavit će se policija, tužioci i sudije, jer spadaju u njihov djelokrug nadležnosti. Tako će za konačan epilog slučaja "dvojca bez kormilara" - kako su u domaćoj javnosti bili nazivani premijer Edhem Bičakčić i njegov zamjenik Dragan Čović - biti poznat tek kada finansijska policija, tužioci i sudovi kažu svoje: o do sada podnešenim krivičnim prijavama, ali i o drugima koje slijede a na kojima se, tvrde upućeniji, ubrzano radi.

Dražen SIMIĆ (AIM - Sarajevo)