Ko sa kim i protiv koga

Crna Gora: Dukanovic raspisao izbore

Da li ce DPS nastupati samostalno ili u koaliciji crnogorskog bloka, hoce li SNP i NS napraviti koaliciju, koliko ce Momir Bulatovic naskoditi vlastitoj partiji... Od odgovora na ova pitanja zavisice ishod predstojecih vanrednih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori

AIM Podgorica, 22.02.2001. godine

Izbori ce stvoriti stabilne politicke uslove za odluku o drzavno-pravnom okviru. Ova recenica, koju je izgovorio crnogorski predsjednik Dukanovic raspisujuci vanredne parlamentarne izbore za 22. april, najbolje oslikava njihov sudbinski znacaj za blisku buducnost Crne Gore.

Naime, poslanici crnogorskog parlamenta skratili su sami sebi mandat i zavrssili posljednje zasijedanje u ovom sastavu: 22. aprila, kako je vech ranije konsenzusom dogovoreno, bice vanredni izbori u Crnoj Gori. A predsjednik Crne Gore Dukanovic najavio je da ce prvog radnog dana novog saziva parlamenta nakon aprilskih izbora raspisati i - referendum o drzzavnom statusu.

Dakle, da li che zaista biti referenduma - zaviche prvenstveno od rezultata izbora. Analiticari u Podgorici se uglavnom slazu u ocjeni: ako vecinu ostvare partije procrnogorske orijentacije (DPS, LSCG i SDP) referenduma ce biti, ukoliko pak vecinu osvoje partije jugoslovenske (prosrpske orijentacije) referendum se nece zakazivati. Izbori su u stvari - referendum o referendumu.

Izgleda prosto i predvidljivo. No, stvari su znatno zamrsenije i u biti mnogo ce zavisti od odnosa unutar dvije najjace stranke na politickoj sceni Crne Gore - SNP-a i DPS-a, kao i na osnovu toga izvedenih sirih koalicije koje mogu, ali i ne moraju formirati pomenute dvije stranke, predvodnice dvaju politicki suprotstavljenih politickih blokova u Crnoj Gori.

A kako stoje stvari?

Cinilo se da ce Socijalisticka narodna partija relativno lako i bez velikih potresa prebroditi politicki gubitak Slobodana Milosevica, glavnog koalicionog saveznika ove stranke. Istina, vidjelo se da lideri SNP ne prihvataju bac lako novo saveznistvo sa DOS-om, tim prije sto su i lideri srpske koalicije, Kostunica i Dindic, javno rekli da su silom prilika prinudjeni na koaliciju sa MIlosevicevim saveznicima.

Islo bi to ipak nekako da istovremeno lideri DOSa nijesu trazzili su da SNP obavi makar minimalne kadrovske promjene - da Momira Bulatovica, covjeka, koji je svoju politicku sudbinu vezao za sudbinu Slobodana Milosevica, ťukloneŤ sa mjesta saveznog premijera.

Naknadno ce se saznati da je upravo taj zahtjev DOS-a bio onaj dodatni stimulans za pravi obracun u vrhu Socijalisticke narodne partije. Iako su svi javno negirali, bilo je ocito da se samo ceka kulminacija sukoba potpredsjednika i predsjednika.

Naime, vec posljednjih godinu i po dana bili su vidljivi nesporazumi u vrhu SNP-a. Jos za vrijeme NATO napada podgoricko krilo SNP-a protivilo se radikalnim zahtjevima Momira Bulatovica da se situacija u Crnoj Gori iskoristi za obracun sa Dukanovicevim rezimom. Tada je Predrag Bulatovic, prakticno na svoju ruku, u ime SNPa potpisao skupstinsku Rezoluciju o ocuvanju gradanskog mira u Crnoj Gori. I kasnije je bilo razmimoilazenja: pred vanredne lokalne izbore prosle godine Milosevic je od Momira Bulatovica zahtijevao stvaranje siroke koalicije uz obavezno pridruzivanje JUL-a i radikala unutar koalicije u Crnoj Gori. Momir Bulatovic je tu naredbu sproveo u djelo, uprkos protivljenju potpredsjednika.

Predrag Bulatovic je, ipak, uporno cekao svojih ťpet minutaŤ. Sansa mu se ukazala upravo nakon stvaranje koalicije sa DOS-om i Kostunicinog zahtjeva za personalnim promjenama na vrhu Savezne vlade. Predrag Bulatovic je tu priliku iskoristio na najbolji moguci nacin: promovisao je Zorana Zizica za novog saveznog premijera, time ga politicki zadovoljivsi, istovremeno ga odvajajuci od uticaja Momira Bulatovica. Time je zadobio prevagu u partiji, a od Momira Bulatovica je, nakon nekoliko neuspjessnih javnih nastupa predsjednika SNP-a, zahtijevao ostavku. Iako se u pocetku dvoumio nastojeci da se bori, Momir Bulatovic je ubzo uvidio da su mu leda okrenuli svi potpredsjednici, kao i velika vecina u Glavnom odboru (samo desetak od stodvadeset clanova javcno mu je izrazilo podrsku). Tada je podnio ostavku, a vanredni kongres SNP-a zakazan je za 24. februar u bijeloj ce bojkotovati.

Da li je time prica o sukobu unutar SNP-a, najzesceg i najjaceg protivnika DPS definitivno dosla do kraja? Da li je Momir Bulatovic vech ťbivsiŤ?

Od odgovora na ovo pitanje zavisice umnogome i sudbina predstojecih vanrednih parlamentarnih izbora 22. aprila, a posredno i bliska buducnost Crne Gore. Ukoliko SNP lako prebrodi unutrasnju krizu i napravi koaliciju sa Narodnom strankom na osnovama ťborbe za JugoslavijuŤ bio bi stvoren jak blok (oko 30 odsto prema posljednjim istrazivanjima) koji bi mogao ravnopravno da se nosi sa Dukanovicevim DPS. U suprotnom, Djukanovicu bi bio prokrcen put do izborne pobjede i najave referenduma.

Cini se da su sanse za ťvaskrsŤ Momira Bulatovica prilicno male: on vise nema podrsku Beograda, ni finansijsku ni logisticku, a glasilo njegove partije, dnevni list ťDanŤ, je odlucilo da ne zauzima stranu oko unutarpartijske borbe. Da sve bude po njega nepovoljnije, Momir Bulatovic nema nacina da utice na samu organizaciju predstojeceg vanrednog kongresa jer su taj posao preduzeli potpredsjednici SNP (Bulatovic, Zizic i Bozovic) uz podrsku njima lojalnog Izvrsnog odbora stranke.

Samo, za ishod izbora je najbitnije - koliko ce Momir Bulatovic ťpovuci za sobomŤ pristalica SNP-a. ťOni ne moraju da glasaju za neku novu, Bulatovicevu partiju, ali zato mogu da - zbog ozlojedenosti ili razocaranosti - ne glasaju za SNP, ssto je jednako kao da su glas dali Dukanovicevoj partijiŤ, analizira Srdjan Darmanovic, politicki analiticcar i direktor Centra za ljudska prava i demokratiju (CEDEM).

Cinjenica je da je u januaru 2001. godine gotovo 30 odsto clanova i pristalica Socijalisticke narodne partije Momira Bulatovica ocijenilo ťpeticomŤ izdvajajuci ga kao nespornog lidera partije. Da li je period do vanrednog kongresa i kasnije do izbora dovoljan da Predrag Bulatovic clanove svoje partije ubijedi da se valja odreci Momira Bulatovica?

Iako je vidljivo unisono likovanje zbog raskola u Socijalistickoj narodnoj partiji, ne bi se moglo reci ni da je unutar Demokratske partije socijalista na djelu stratesko jedinstvo. Naprotiv: dok Dukanovic u zemlji i u inostranstvu lobira za ťdvije stolice u UN za Srbiju i Crnu GoruŤ (tacnije: za suverenost Crne Gore), Marovic i Vujanovic uopste ne iskazuju takvu predanost ideji da se crnogorska zastava zavijori na Ist riveru. Istina, retoricki ni Marovic ni Vujanovic nijesu se suprotstavili toj ideji, ali je u njihovim izjavama vidljiva kolebljivost i insistiranje na nekoj vrsti dogovora sa Beogradom.

Naime, za razliku od Dukanovica, crnogorski premijer Vujanovic je sve do skora bio najveci zagovornik neke vrste veza izmedju Srbije i Crne Gore. Licno, Vujanovic ima snazan osjechaj pripadnosti srpskom nacionalnom korpusu, iako se deklarise kao Crnogorac. Zato su Vujanovica dugo analiticari smatrali najslabijom karikom Dukanoviceve ekipe. No, uprkos svemu pokazalo se da je Vujanoviceva lojalnost Dukanovicu iznad njegovog politickog kreda.

Znatno kompleksniji odnos je Dukanovic-Marovic. Predsjednik crnogorskog parlamenta je svojevremeno, 1997. godine, bio jedan od samo sedmorice clanova Glavnog odbora koji je stao uz Dukanovica u tadasnjem sukobu sa Bulatovicem. Iako prije nijesu slovili za bliske saradnike, Dukanovic i Marovic su se zbilzili kroz stranacku borbu protiv Momira Bulatovica.

Ono sto razlikuje Marovica i Dukanovica je prvenstveno tajming u politici prema Beogradu i odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Naime, Marovic se vise zalagao za politiku ťlaganih korakaŤ u odnosima sa novom vlascu u Beogradu - dugotrajni pregovori i popustanje do odredjene granice. Istovremeno, Marovic je smatrao da je za stabilnost njihove vlasti vrlo znacajna podrska Crnogorsko-primorske mitropolije i mitropolita Amfilohija. U tome je, jedno vrijeme uspio da ubijedi i Dukanovica, pa je Marovic bio neka vrsta politickog ťoficira za vezuŤ sa mitropolitom Amfilohijem, koji je otvoreno podrzavao Koaliciju ťDa zivimo boljeŤ.

No, nakon promjena u Beogradu mitropolit Amfilohije je bezrezervno podrzao Kostunicu, a poceop je sa intezivnim kritikama vlasti u Podgorici. Na taj nacin su i Marovicu bili izbijeni iz ruku argumenti da je zaista moguce odrzzati ťdilŤ sa SPC. U meduvremenu, prilicno ultimativna platforma predsjednika SRJ Kostunice (funkcionalna federacija) pokolebala je i ideju Marovica o strpljivim pregovorima sa DOS-om.

Tako je Dukanovic ťdobio potvrduŤ da je najbolje rjesenje da se ide ka definitivnom definisanju drzavno-pravnog statusa Crne Gore. Oni koji bolje znaju Marovica tvrde, u stvari, da se on uvijek opredjeljuje za jaceg. Sva istrazivanja pokazuju da je Dukanovic zaista najjaca licnost unutar DPS i da bi svako iz stranacke borbe protiv njega izasao porazen. Stoga je Marovic podzao ideju o ťdvije stolice u UNŤ, ali i zadrzao izvjesnu distancu u svakodnevnoj, politickoj praksi.

Za ishod izbora, i kasnijeg eventualnog referenduma, mnogo ce znaciti da li che zaista postojati to akciono jedinstvo unutar trijumvirata DPS-a. Uloge Marovica i Vujanovica mogu dochi do izrazaja u koliko bude tijesna pobjeda Demokratske partije socijalista na izborima u aprilu. U tom slucaju, valja ocekivati njihov pritisak na Dukanovica da odgodi raspisivanje referenduma za jesen ili zimu i nove pokusaje dogovaranja sa Beogradom. No, ako DPS ostvari ubjedljivu pobjedu, onda Dukanoviceva opcija za referendum nece se moci odlagati.

Tim prije sto sva istrazivanja govore da neche to biti apsolutna pobjeda, vec da bi DPS morao - radi formiranja Vlade - praviti postizbornu koaliciju sa Liberalnim savezom i Socijaldemokratskom partijom (ako sa SDP ne naprave i predizbornu koaliciju). A tada, zna se: uslov za ulazak liberala u koaliciju biche - referendum

Drasko DURANOVIC (AIM)