Zašto Sarajevo nije dobilo policijskog komesara

Može li šerif da laže?

AIM, Sarajevo, 21.02.2001. "Počeli smo zabavljati grad izborom policijskog komesara", posljednji je komentar Nermina Pećanca, novog ministra policije Kantona Sarajevo. O čemu se, zapravo, radi u priči u kojoj je Sarajevo trebalo dobiti prvog "šerifa"?

U samom finišu izbora prvog policijskog komesara krajem januara ove godine priča se iskomplikovala i ispolitizirana do usijanja. Najozbiljniji kandidat na ovu funkciju, Ismet Dahić, raniji šef policije u Sarajevu, našao se pod udarom medija za nezakonitosti koje ugrožavaju njegov kredibilitet; komesar IPTF-a je zaustavio proces izbora, a u Odboru za izbor komesara počele su pljuštati ostavke. Protiv predsjednice Odbora, Savime Sali Terzić, jedan kandidat podnio je krivičnu prijavu, radi čega se ona povukla pod obrazloženjem da je "nezavisnost Odbora totalno ugrožena" i da ona ne "želi biti ničiji paravan".

Sam prijedlog Žaka Klajna, šefa UN misije u BiH, da se uvede funkcija komesara, u javnosti je naišao na opštu podršku. Ideja je bila da policijski komesar neposredno rukovodi policijskim akcijama, da, prije svega, za svoj rad odgovara javnosti, da bude profesionalac sa ugledom i iskustvom, odvojen od uticaja stranaka i vlasti. Prošle godine Skupština Kantona izabrala je članove Odbora za izbor komesara, koji su većinom dolazili iz nevladinih organizacija, a među njima su bila i trojica aktivnih kantonalnih policajaca. Za šeficu ovog tijela izabrana je pomenta Savima Savi Terzić, koja je inače i na čelu jedne nevladine organizacije za promicanje ljudskih prava. Raspisan je konkus (jedan od uslova je osmogodišnje rukovodno iskustvo u policiji), na koji se javilo petnaestak kandidata i Odbor je počeo da radi...

Ali, kao što to obično biva, lobiji i razne političke kuhinje nisu mirovale. Upućeni tvrde da je krenulo podzemno navijanje i "zavrtanje ruku", forsiranje jednih i diskreditacija drugih. Prve glasne rezerve pojavile su se kada je objavljen Zakon o policijskom komesaru u kome su njegove ovlasti definisane kao "cezarske". Komesaru su, praktično, pripale sve nadležnosti, uključujući finansije i kadrovsku politiku. Profesionalni policajci su u tome vidjeli prste "najozbiljnijeg kandidata" i aktuelne vlasti (na vlasti je bila SDA, čiji je aktivni član Ismet Dahić donedavno bio ministar policije i koji bi se iz ministarske preselio u komesarsku fotelju). "Prema ovakvom zakonu, ministar policije bi ubuduće bio suvišan, ili bi komesaru služio samo kao ikebana", govorili su ljudi iz struke, više u kuloarima nego javno.

Drugi "set" primjedbi odnosio se na trojicu policajaca, članova Odbora za koje se tvrdilo da su Dahićevi ljudi. Kantonalni MUP delegirao je, naime, u Odbor trojicu svojih ljudi po nacionalnom ključu: Bošnjak, Hrvat i Srbin. Oni jesu bili i "glas struke", ali blizak ministru. Za jednog se tvrdilo da je Dahićev čovjek od povjerenja - ministar ga je iz penzije ustoličio na funkciju pomoćnika, a za preostalu dvojicu da su "kupljeni stambenim kreditom koji im je omogućio ministar". Ova govorkanja niti su dokazana, niti demantovana, niti se Odbor o tome oglašavao.

Kako se primicao čas odluke, prvobitno najavljen za 15. januar, štampa se sve aktivnije uključivala u "akciju". Kada je poznati sarajevski kriminalac Ramiz Delalić Ćelo, preko pet stubaca lista "Oslobođenje" prozvao ministra Dahića da mu je lično uručio pasoš s kojim je napustio zemlju kako bi izbjegao odlazak u zatvor, javnost se podijelila. Jedni su smatrali da je u pitanju osveta kriminalca, a drugi da tu, ipak, nisu čista posla. Bila je to nimalo ugodna situacija za prvog čovjeka policije, koji se svakim novim demantijem sve više "ukopavao". Nekako istovremeno, aktivirana je i stara priča o krivičnoj prijavi protiv pripadnika specijalne policijske jedinice zbog prekomjerne upotrebe sile u jednoj akciji, izvedenoj u ljeto prošle godine. Glavni tužilac je Nisko Karkelja, poznati kriminalac koji je ranije, također putem novina, optuživao ministra Dahića da su "zajedno švercovali cigarete". U tome je dio javnosti prepoznao sihronizovani napad kriminalaca na šefa policije, koji im je "stao na žulj", objavljujući prije dvije godine spisak od 14 mafijaša koji teroriziraju grad. Protiv njih podignuto je pojedinačno po desetak i više krivičnih prijava, među kojima su i razbojništva, silovanja, pa čak u dva slučaja i ubistva, ali - niko nije odlazio u zatvor (!?) To je bilo prvi put da se javno dirnulo u osinjak kriminala, čije je postojanje javna tajna. Ali, znalo se i da pojedinci uživaju političku zaštitu jer su, kao Ramiz Delalić Ćelo i Ismet Bajramović Ćelo (tek nedavno zbog ubistva prvostepenim presudom osuđen na 20 godina zatvora) iz rata izašli sa aurom heroja odbrane grada. Gotovo da je stvorena situacija u kojoj je ministar bio progonitelj, a grupa kriminalaca - žrtve. Dahić je tvrdio da mu kriminalci prijete i da mu je život ugrožen.

Glede priče o prvom komesaru, ona dobiva zaplet tek kada je Odbor krajem januara objavio imena trojice kandidata koji su "plasirali u finale": Ismet Dahić, Avdo Panjeta i Ragib Hodžić. Čekao se "bijeli dim", a onda komesar IPTF-a Vicent Cuoerderoy stupa na scenu. Prvo je poslao pismo Ismetu Dahiću, (26. januara) u kojem ga obavještava da je "primijetio da je on izdao pasoš Ramizu Delaliću Ćeli i pored sudske zabrane" i "skreće mu pažnju da je akcija specijalaca u restoranu Zujevina nelegalno izvedena", navodeći neke proceduralne propuste, te "da ministar nije sankcionirao prekomjernu upotrebu sile". Međunarodni policajci su tražili suspenzije, ali ministar je to eskivirao. Nešto kasnije (5. februara), komesar IPTF-a pismom je "obavijestio sve zainteresirane adrese da se postupak izbora komesara obustavlja do izbora nove vlasti".

U međuvremenu je Munir Alibabić, bivši načelnik Centra službi bezbjednosti - CSB-a Sarajevo podnio krivičnu prijavu protiv predsjednice Odbora Sevime Sali Terzić, smatrajući da je nezakonito eliminisan iz užeg izbora. Pritom se pozvao na Zakon o radu (što nema veze sa ovim izborom), optužujući Odbor da je "radio u korist Dahića, pod pritiskom SDA", a svoju eliminaciju je obrazložio time što je "poznat kao beskompromisni borac protiv kriminala", i što "ne odgovara vladajućim strukturama".

Tužba protiv predsjednice Odbora javnost tumači kao žestok pritisak na nepristrasan rad. Međutim, "prolazak" Dahića među trojicu najozbiljnijih kandidata bio je iznenađenje kada se ima na umu epizoda sa dodjelom pasoša i primjedbe IPTF-a na rad specijalne policije. Niko, naravno, ne zna kako bi konačno postupio Odbor (u međuvremenu je unutrašnja kontrola MUP-a izašla s izvještajem da je Dahić, ipak, odobrio izdavanje spornog pasoša a što je cijelo vrijeme pokušavao negirati). Ovako, odluku komesara IPTF-a članovi Odbora ocjenjuju "kao ugrožavanje nezavisnosti rada, gest nepovjerenja i prejudiciranje postupka". Helsinški komitet za ljudska prava u BiH stao je na stanovište da je "ugroženo načelo nezavisnosti i da su međunarodne strukture nastupile netaktično". U međuvremenu, članovi Odbora za izbor prvog komesara policije su podnijeli ostavke, izjavivši "da im više ne pada na pamet da se ponovo angažuju". Smatraju da su radili pošteno i po savjesti, "ali da ova sredina nije zrela za ovu vrstu građanske inicijative". S druge strane, mnogi smatraju da ishod i nije mogao biti drugačiji. Policajci koji nisu podržavali ranijeg ministra, a posebno članovi unutrašnje kontrole, odahnuli su na vijest o poništavanju izbora.

U iščekivanju drugog kruga izbora, najavljeno je izmjena zakona. Novim će se, prije svega, uspostaviti balans između ministra i komesara na taj način što će ministar zadržati upravne i finansijske ovlasti, a nadležnost komesara biće isključivo policijske akcije. Kad se, što bi narod rekao stvar ohladi, sve kreće od početka, ili neke nove afere.

Emir Habul (AIM, Sarajevo)