I 'čekanje' na ustavnom sudu

Banjaluka, 21. Februar 2001. (AIM)

Nakon gotovo osam godina ćutanja, vlasti u Republici Srpskoj (RS) su progovorile o pravima radnika kojima je početko i tokom rata nezakonito prestao radni odnos. Novi Zakon o radu u članu 152. daje radnicima, koji su ostali bez posla u periodu od 31. decembra 1991. do 16. decembra 2000. godine, mogućnost da podnesu zahtjev za otpremninu. Zavisno od dužine staža kod poslednjeg poslodavca, visina otpremnine iznosi od jedne do tri prosječne plate, pa će tako 'sretnici' koji dobiju maksimalni iznos biti obeštećeni sa 900 KM.

Istim članom Zakona onemogućava se i pokretanje sudskih postupka, odnosno radno-pravnih sporova, a sudovima nalaže da sve postojeće postupke obustave i predmete proslijede Komisiji za implementaciju člana 152. Ministarstva za pitanja boraca, žrtava rata i rada RS.

U trenutku stupanja na snagu ovog zakona u RS niko od nadležnih organa nije raspolagao podatkom koliki je broj lica na nezakonit način ostao bez posla, pa shodno tome ni koliko će sredstava biti potrebno za isplatu otpremnina.

Rok za podnošenje zahtjeva za isplatu otpremnina istekao je 16. februara, a prema prvim grubim procjenama Komisiji je do tog datuma upućeno preko 50 hiljada zahtjeva. Ovo je potpuno neprecizan podatak, pojasnio je šef centralne pisarnice vlade RS Dragan Rajić, i objasnio da se u vrećama prispjelih pošiljki nalazi još više hiljada neevidentiranih zahtjeva. Rajić je rekao da su prvi zahtjevi na adresu Ministarstva za pitanja boraca žrtava rata i rada pristigli početkom januara 2001. godine i da je za očekivati da će konačan broj zahtjeva biti blizu 80 hiljada.

Zahtjeve za otpremninu trebala bi rješavati petočlana komisija, koja, tvrdi izvor blizak Ministarstvu za pitanja boraca, žrtava rata i rada, do danas još nije održala ni jednu sjednicu, iako je u zakonu navedeno da se svi predmeti moraju riješiti u roku od 90 dana od dana podnošenja zahtjeva. Jefto Usorac, sekretar resornog ministarstva, već sada tvrdi da će ovaj rok biti nemoguće ispoštovati.

Na pomenutoj Komisiji leži obaveza da svaki zahtjev razmotri, odnosno utvrdi sve činjenice pod kojima je radnik dobio otkaz sa posla. Evidentno je da će se tako već u samom startu javiti niz teškoća. Na osnovu što usmenih, a što pismenih odluka tzv. kriznih štabova, koji su u opštinama na sadašnjoj teritoriji RS djelovali od jeseni 1991. godine, donošene su mnoge odluke o otpuštanju sa posla 'nepodobnih radnika'. Tako je, na primjer, licima koja su u SO Banja Luka otpuštena sa posla, uručivana samo radna knjižica sa zaključenim stažom, ali ne i rješenje o otkazu. Ljudi koji su istjerivani iz kuća i stanova, često su odlazili i bez najnužnijih stvari, pa je za očekivati da znatan broj njih ne posjeduje i potrebnu dokumentaciju koja se uz zahtjev za otpremninu treba priložiti. Na Komisiji, dakle, ostaje obaveza da sve relevantne podatke prikupi, po potrebi sasluša svjedoke, ili prosto rečeno, provede cjelokupan upravni postupak prije nego što donese rješenje.

Samo po sebi se nameće pitanje koliko će Komisiji trebati vremena da riješi sve pristigle zahtjeve. Primjera radi, u odjeljenju za izdavanje dozvola za rad samostalnih radnji i preduzeća Odsjeka za privredu Grada Banjaluke, godišnje se primi oko 4.000 zahtjeva, a riješi u zakonskom roku jedva 10 odsto. Takva su pravila postupka, a osnovni problem je nedostatak potrebne dokumentacije koju stranka treba priložiti pri podnošenju zahtjeva!

U Ministarstvu za pitanja boraca, žrtava rata i rada, valjda zatečeni vrećama pristiglih pošiljki, odbili su dati odgovor kako i kada misle riješiti sve zahtjeve.

Drugo pitanje jesu sredstva za isplatu otpremnina.U Zakonu je predviđeno da se otpremnine isplačuju iz sredstva prikupljenih prodajom državnih preduzeća. To podrazumjeva i osnivanje Fonda za te namjene, koji do ovoga trenutka nije osnovan, što znači da izdavanje rješenja o pravu na otpremninu ostaje tek mrtvo slovo na papiru. Tim prije što gruba računica pokazuje da 900 KM pomnoženo sa 80 hiljada zahtjeva, podrazumjeva iznos od 72 miliona KM.

Radnici koji su na nezakonit način otpušeni sa posla, iako upoznati sa svojim pravima, još se uvijek nadaju da će 'nepravda biti ispravljena'. Jedna sagovornica nam je kazala da visina otpremnine 'nije dovolja ni za sahranu, akamoli počinjanje novog života'. I ona, kao i mnogi drugi, želi prije svega da joj se poveže staž, kako bi u dogledno vrijeme stekla uslove za penziju. 'Zakon o radu RS ne tretira podjednako radnike različitih nacionalnosti', stav je kancelarije za rješavanje statusnih pitanja izbjeglih i raseljenih lica iz opština RS, koje imaju privremeno sjedište na teritoriji Federacije BiH. Ovaj stav, odnosno nezadovoljstvo sadržajem Zakona o radu RS, iskazano je tokom janura na više skupova održanih u Tuzli i Sarajevu.

Nurudin Muhamedbegović, sekretar kancelarije za rješavanje statusnih pitanja izbjelih i raseljenih lica iz RS, kaže: >Mi predlažemo da se u zakon unesu izmjene koje bi omogućile tim ljudima da se vrate na posao, odnosno da im se kod poslednjeg poslodavca poveže staž od dana otkaza do dana vraćanja na posao'. Ovaj zahtjev podržalo je 400 radnika bošnjačke nacionalnosti, koji su bili zaposleni u zvorničkom 'Biraču', a pridužilo im se i oko 2.000 radnika iz opština Srednjeg Podrinja. Na isti način razmišljaju i članovi udruženja povratnika u Banjaluku. Predsjednik ovog udruženja Kemal Gunić, najavio je, kao poslednji korak, pokretanje postupka pred Ustavnim sudom BiH, za ocjenu ustavnosti člana 152. Zakona o radu. To što je najavio Gunić, učinio je Halid Genjac, bošnjački član Presjedništva BiH. On je ovih dana Ustavnom sudu BiH podnio inicijativu za ocjenu ustavnosti ove zakonske odredbe.

Iz kancelarije OHR-a u međuvremenu su stigla dva suprotna tumačenja ovog problema. Šef ureda za odnose sa javnošću OHR Banja Luka Sonja Pastulović izjavila je RT RS da u Zakonu o radu RS obaveza povezivanja staža i vraćanje radnika na posao nije predviđenja, 'jer je ovaj zakon ključan za ekonomske reforme u RS, pa se stoga nije željelo opterećivati firme koje se trebaju privatizirati'. >Neće niko ulagati u firme koje, na primjer, imaju 500 radnika na čekanju, ili obaveze prema radnicima koje nisu riješene', rekla je Pastulovićeva. Nekoliko dana kasnije, u izjavi za 'Nezavisne novine' Oleg Milešić, takođe portparol OHR-a, kaže:<ako

Ono što najviše začuđuje jeste ravnodušnost Saveza sindikata RS. Od dana donošenja Zakona o radu, Sindikat se nijednom nije oglasio kako bi na bilo koji način stao u zaštitu radnika koji su na nezakonit način ostali bez posla. Za predsjednika Saveza sindikata RS Čedu Volaša to je 'jedno bolno pitanje, sa kojim se moramo pomiriti'?!

Gordana Katana (AIM)

</ako>