Govor mržnje Slobodne Dalmacije
Aim, Zagreb, 16.2.2001.
U sklopu istraživanja govora mržnje, koji je zagrebačka nevladina
udruga Građanski odbor za ljudska prava (GOLJP) provela u splitskom
dnevniku "Slobodna Dalmacija", analizirano je deset brojeva ovog
dnevnika u periodu od 2. do 31. prosinca 2000. godine. S tim je u
vezi analiziran svaki treći broj ovoga dnevnika - ukupno deset
izdanja. Prema riječima Snježane Đorđević koja je aktivno sudjelovala
u istraživanju, u deset analiziranih brojeva "Slobodne Dalmacije"
govor mržnje je detektiran u 75 slučajeva. Naime, kaže Snježana
Đorđević, tendencije pokazuju da se ne radi o klasičnom govoru
mržnje - rasizam, seksizam i slično - već o političkoj ksenofobiji.
<dnevnik "slobodna="" <slobodnoj="" da="" dalmacija"="" dalmaciji="" duhu="" i="" javnom="" je="" mnijenju="" na="" nas="" način="" njih.="" pisanja="" podjela="" politizirana="" se="" sugerira="" sugestivnog="" takvog="" u="" visoko=""> postoji lista
neprijatelja, koje se na sve moguće načine nastoji diskreditirati>,
ocjenjuju u GOLJP-u. Jedna od neprijateljskih odnosno glavna
neprijateljska meta "Slobodne Dalmacije", je sadašnja politička elita:
vladajuća šestorka i predsjednik Stipe Mesić.
Neprijatelj broj jedan je čelni čovjek hrvatske
države Stipe Mesić, kojega su udarna novinarska pera ovoga dnevnika u
svojih deset izdanja čak dvadesetosam puta negativno ocijenila.
Primjerice, "Sadašnji predsjednik Hrvatske nije običan građanin koji
si može dopustiti da javno mrzi Hercegovce...on tolikom mržnjom govori
i djeluje protiv svega što je u vezi s Tuđmanom". Sa samo dva
negativna poena manje na drugom mjestu neprijatelja nalaze se premijer Ivica Račan i ministri iz njegove
Socijaldemokratske partije. Račan je, primjerice, "Političkim obmanama
vješti premijer"; članovi njegove stranke "SDP-ovci dokazali kako krvi
"na pozornici" u ovoj repertoarskoj sezoni neće bi-ti...oni gladni
krvi ostali razočarani"; potpredsjednik Vlade Slavko Linić je "Slavko
stečajko sirovi nervčik i silnik"; a ministar pravosuđa Stjepan
Ivanišević je < Ivanišević poznatiji kao bombaš Boško Buha".
Vladajuća koalicija je sa 23 negativne ocjene zauzela treće mjesto na
listi političkih neprijatelja. Sukladno takvoj percepciji o
šestorki piše kao o <ekstremnim "slobodnoj="" -=""
. Tijekom tih deset izdanja bijes ovog dnevnika u samo tri
slučaja se obrušio na Hrvatsku socijalno-liberalnu stranku.
Istodobno s domaćim neprijateljima ovaj dnevnik ima i svoje
neprijatelje strance. Međunarodna zajednica ili u žargonu ovog
dnevnika <bjelosvjetski hohštapleri=""> u "Slobodnoj se Dalmaciji"
pojavila 36 puta u negativnom kontekstu. Sjedinjene Američke Države,
Europska unija, NATO i Haaški sud, najčešće su mete napada.
Primjerice, "Nekadašnje nacističke, fašističke, komunističke i
osvajačke sile Europe nama danas sude...sudačka haaška velikobratska
kamarila...."; "Oni se očito nikada nisu zapitali zašto UN nije nikada
gonio zločine Amerikanaca, koji su u Drugom svjetskom ratu kao pse
poubijali stotine tisuća civilnih "žutokljunaca" (tako su ih zvali),
koji su bez ikakvih obzira prema ratnom pravu porušili cijele gradove
u Njemačkoj ili koji je sud osudio predsjednika Sjedinjenih Američkih
Ddržava Harry Trumana zato što je naredio da se bace atomske bombe na
žutokljunce u Hiroshimi i Nagasakiju"...
Istraživanje je, nadalje, pokazalo da tendencije ukazuju da je u
pisanju ovoga dnevnika prisutan govor mržnje koji provocira nasilje,
netoleranciju i konflikt u 26 slučajeva ili 35 posto analiziranog
sadržaja. Primjerice, "Hrvati Hrvatska vas zove da joj vratite
dostojanstvo i vjeru u vlastite snage, svoje sokolove!"; Naslov kojim
se čitatelje plaši međunarodnom zajednicom kojom upravlja masonski
lobi glasi: "Politika i okultizam u ložama: novi svjetski poredak kao
masonsko djelo". Onda nadnaslov kojim se širi paranoja glede Haaga:
"Odnosi s Haagom bili su u 2000. glavni kamen spoticanja hrvatske
politike, ali to je tek uvertira za ono što tek slijedi". Ili "Ne
smije biti olakog mirenja sa Srbijom, ali niti predavanja hrvatskih
vitezova međunarodnom Minotauru". Inače, Minotaur i Polifem su poetske
figure za kojima posežu novinari "Slobodne" da bi, valjda slikovitije,
čitateljima dočarali svu grozotu Haaškog suda. Ovakva vrsta govora
mržnje je, ocjenjuju u GOLJP-u, veoma opasna budući da mediji igraju
ključnu ulogu u razvoju krize, sukoba i rata. Oni su, kažu, predigra u
započinjanju sukoba i rata.
svoje neprijatelje vidi i među nevladinim
organizacijama, novinama (u "Slobodnoj" ih nazivaju tzv. nezavisne
novine) i intelektualcima - koje nazivaju tzv. mislećim
intelektualcima. No, omiljena meta napada su ipak nezavisne novine:
tjednici "Feral Tribune" i "Nacional"; dnevnici "Novi list" i
"Republika". Primjerice, "U jednom dijelu novinarstva buklja i suklja
mržnja kao u valpurginoj noći..."; "..pa, čak Hitler i Mussolini nisu
bili tako napadani u savezničkim publikacijama za vrijeme Drugog
svjetskog rata kao Tuđman u Feralu, Nacionalu i ostalim
propagandističkim glasilima "antihrvatske" alijanse, koja se, upravo,
međusobno istrebljuje." Zatim, "Riječki Novi list u deskripciji
godišnjice smrti Tuđmana rabio ideološki vokabular kojeg se ne bi
posramio ni beogradski velikosrpski štab". Mnogo je prostora "Slobodne
Dalmacije" rezervirano za objede na račun tjednika "Feral Tribune",
koji prema sudu udarnih pera "Slobodne" "...djeluje isključivo sa
svoga ideološkog polazišta kao glasilo neojugoslavenstva i
dalmatinskog orjunaštva". No, to nije sve... "Feralovci su naprosto
totalitarni i to ne skrivaju". Iza velikog naslova "Zapah Feralova
Shita", stoji da "...najveći shit su, ipak, njihovi medijski zločini".
Poznatom protivniku Feralovog "ideološkog polazišta" Jošku Čelanu
pridružio se i sin Nikola koji poručuje glavnoj urednici "Feral
Tribunea" Heni Erceg: "Na kraju sam shvatio teta Heni da ste vi i vaša
tiskovina jedan običan parazit na Tuđmanovoj uspomeni...i da ništa ne
valjate i da su vam montaže glupe".
U GOLJP-u ocjenjuju da je negativističko pisanje
ideološki obojeno, te da ga u najvećoj mjeri koriste novinari i
urednici ovoga dnevnika. Radi se, naime, o tipu neuravnoteženog
izvješća, prilikom kojeg se koriste argumenti tipa ad hominem. Dakle,
bez mogućnosti da se čuje druga "oštećena" strana. Primjerice,
"...premijer i njegovi ministri lažima štite razgradnju hrvatske
suverenosti zbog podilaženja svojim sponzorima iz inozemstva uz čiju
su pomoć došli na vlast"; "Izabrali su Mesića za predsjednika. Jesu
li to bili Hrvati željni huncutarijata, ljepši spol zadivljen oštrom
dlakom ili primitivci kojima odgovara birtaški žargon,
svejedno...Ameri su dobro procijenili da nakon žilavog i ozbiljnog
Tuđmana narodu treba komedijaš..."; "Hercegovački sindrom izmislili su
pripadnici stranke "kako nam je dobro bilo pod Srbima";
Drugim riječima, prisutna je komunikaciji koja je sugestivna i
mobilizatorska, a njezin je cilj oblikovanje svijesti i ponašanja, u
ovom slučaju, čitatelja "Slobodne Dalmacije" u skladu s interesima i
projektima nekadašnje političke elite. Tendencije, kaže Snježana
Đorđević, također pokazuju da je u šest slučajeva zabilježen govor
mržnje temeljen na ne-činjenici, događajima koji se nikada nisu
dogodili. Primjerice, "Haag priprema skori početak suđenja Domovinskom
ratu!"; "Carla del Ponte na razgovor u Zagreb dolazi s optužnicama".
Poetičnost kroz koju novinarski i urednički kadar izražava političku
ksenofobiju spram svojih neprijatelja doista je impresivna. Smisao za
negativnu imaginaciju najviše dolazi do izražaja kad je u pitanju
Međunarodni sud u Haagu. S tim u vezi mogu se istaknuti poetske figure
tipa: ;
; "Anonimni birokratski žbir".
Kakvu ulogu igra u aktualnoj društveno-političkoj
situaciji u Hrvatskoj, najbolje ilustrira učestalo sugeriranje
čitateljima ovoga dnevnika da bi od vladajuće šestorke bilo
najpoštenije da prestane lagati narodu i raspiše prijevremene izbore,
budući da nije dorasla upravljati državom. Primjerice, "Demagoška
driblanja koja svojom netaktičnošću i bezobzirnošću požuruju jednu
tehničku stvar - tiskanje novih izbornih listića za prijevremene
izbore"; "Ono što zaprepašćuje je činjenica da vodeći ljudi države
lažu narodu u lice...slično obmanjuju i iz ostalih ministarstava, iz
Vlade, Ureda Predsjednika...više im nitko ne vjeruje...oni se
bezobrazno i nekažnjeno rugaju s državom, rugaju se s institucijama i
građanima koji ih skupo plaćaju. Nema, nažalost, te blamaže koja bi
navela ljude iz vrha vlasti na častan uzmak, na ostavku...ali sasvim
sigurno nema puno ni država kojima bi se takva destrukcija
tolerirala."; "Ako se predsjednik Mesić ne želi držati Ustava, a
zadaća mu je da ga upravo on štiti onda bi postupak Sabora trebao biti
nedvojben. Nema ličnosti koja bi to pokrenula. Tragedija je u tome.
Neka se obavi tajno glasovanje u Saboru!"; Otvoreno pitanje: "Gospodo,
znate li vi uopće voditi državu?" ; "Kad se analiziraju posljedice
prekršenih obećanja aktualne vlasti, onda postaje još vidljivije da
oni koji su lagali bez imalo grižnje savjesti u svoju obranu izriču
nove laži i daju nova lažna obećanja. Ovakav makijavelistički pristup
u borbi za vlast teško da je zabilježen u nekoj državi koja sebe
naziva demokratskom i pravnom...".
Istodobno s takvim napisima u diljem Hrvatske
dragovoljačke i braniteljske udruge kodnog naziva Stožer za obranu
digniteta Domovinskog rata potpomognute HDZ-om organiziraju prosvjedne
skupove , da -kako kažu - . Uzme li se u obzir da su i prosvjedi i uređivačka
politika proizašli iz iste HDZ-ove kuhinje, može
se zaključiti- kako kaže ugledna zagrebačka antropologinja Dunja
Rihtman-Auguštin: <Šteta što sadašnja vlast nije iskoristila prve
mjesece svoje vladavine kada je većina građana još bila puna
entuzijazma za detuđmanizaciju i rasčišćavanje s različitim oblicima
kriminala koji je ostao u naslijeđe od HDZ-a>.
*Ivana Erceg*
</stakleno></haaški>
</slobodne>
</slobodna>
</bjelosvjetski></ekstremnim></slobodna>
</slobodne></slobodne>
</dnevnik>
