Sređivanje pravosuđa

Aim, Zagreb, 15.2.2001.

Radovan Ortynski novi je Državni odvjetnik (tužilac) u državi Hrvatskoj, državi koja je bez Državnog odvjetnika bila desetak mjeseci. Iz ove šture informacije nemoguće je, međutim, saznati da je izbor Radovana Ortynskog bio obilježen čitavim jednim skandalom, čiji su glavni akteri Ivan Zvonimir Čičak, borac za ljudska prava, Krunislav Olujić, u Tuđmanovo vrijeme predsjednik Vrhovnoga suda i šef Ureda za nacionalnu sigurnost, Vladimir Gredelj, predsjednik organizacije hrvatskih sudaca, te još nekoliko manje bitnih i manje poznatih likova koji su odigrali epizodne (ali ipak zapažene) uloge u pokušaju javnog diskreditiranja Radovana Ortynskog.

Ovako: Ortynski je čovjek što je posljednjih deset godina proveo na radnome mjestu istražnoga suca Županijskog suda u Zagrebu; na tom radnom mjestu svih tih godina i nije bog zna što radio, niti se proslavio nekim posebnim podvigom, sve dok koncem studenoga 1999., u mafijaškom obračunu u metropolitanskom središtu, nije ubijen slučajni prolaznik Zoran Domini; nakon te smrti policija je pohapsila petnaestak viđenijih pripadnika zagrebačkoga podzemlja, mladića koji su funkcionirali kao sateliti u mafijaškoj orbiti ubijenog bossa Zlatka Bagarića, a istraga protiv njih povjerena je dotad malo poznatom istražnom sucu Ortynskom. U policijskim evidencijama u tom trenutku nije bilo osobitih dokaza protiv Nikice Jelavića, Ivice Petrovića, Miljenka Žaje Krojfa i ostalih momaka s Knežije, ali su Radovan Ortynski i županijska tužiteljica Dunja Pavliček-Patak u narednih šest mjeseci saslušali na stotine svjedoka, pronašli mafijaškoga pokajnika i nekoliko svjedoka sa zaštićenim identitetom, te je sročena optužnica na nekoliko stotina stranica koja je pripadnike Bagarićeva ganga teretila za čitav niz najtežih krivičnih djela: od udruživanja u zločinačku organizaciju, preko ubijanja svih koji su im smetali u prljavim poslovima, do organiziranog krijumčarenja i raspačavanja heroina i kokaina.

Premda se mnogi zagrebački advokat u vrijeme podizanja optužnice podsmjehivao poslu Radovana Ortynskog i Dunje Pavliček-Patak - tvrdili su, naime, kako u optužnome aktu nema nikakvih materijalnih dokaza i kako će obrana Jelavića i njegove družine biti mačji kašalj - sad, nekoliko mjeseci poslije početka procesa, evidentno je da su mafijaški odvjetnici i njihovi klijenti podcijenili tužilaštvo, te saznanja zaštićenih svjedoka i pokajnika Tomislava Marinca. Svaki novi dan suđenja donosi novoga svjedoka, a svaki novi svjedok donosi pokoju novu informaciju o likvidacijama na zagrebačkim ulicama, o dilanju opijata i o povezanosti Bagarićeve gangsterske družbe s policijom i pojedincima iz drugih državnih službi.

Zahvaljujući tome Radovan je Ortynski postao prva prava hrvatska pravosudna zvijezda: neustrašivi istražni sudac marljivo je istraživao sve tajne ovdašnjega podzemlja, primao je zagonetne prijetnje i javne uvrede, te su ga novinari uskoro počeli nazivati hrvatskim Eliottom Nessom i domaćom verzijom odvažnog talijanskog antimafijaškog suca Falconea. Račan-Mesićeva vlast sve to nije mogla zanemariti i Ortynski je - uz glasno odobravanje javnosti - predložen za Državnoga odvjetnika.

Tu se, međutim, čitava stvar komplicira. Ivan Zvonimir Čičak i Krunislav Olujić u javnost izlaze s informacijom da je Radovan Ortynski godine 1971., tadašnji student ali i honorarni prometni policajac, sudjelovao u batinanju hrvatskih sveučilištaraca što su rečene godine demonstrirali protiv tadašnjeg komunističkog režima, a s pozicija hrvatskoga nacionalizma. Ivan Zvonimir Čičak, jedan od lidera hrvatskog studentskog pokreta 1971., žestoko je napao vlast koja komunističkog batinaša - što je, to je novi detalj, hrvatski nastrojene studente mlatio u društvu svog režećeg psa vučjaka - imenuje Državnim odvjetnikom, a u toj su mu se hajci pridružili Krunislav Olujić, koji je - po vlastitom svjedočenju - bio svjedok Radovanova iživljavanja nad nedužnim sveučilištarcima, potom Vladimir Gredelj, uvjereni HDZ-ovac koji pokušava izigravati nekakvu moralnu vertikalu ovoga društva, te dva manje poznata lika (Zoran Božić i stanoviti gospodin Karlović) što tvrde da su na vlastitim bubrezima osjetili pendrek Radovana Ortynskog. Nikakvih dokaza za te tvrdnje nisu predočili, ali su nedostatak dokaza kompenzirali zavidnom upornošću i naglašenom drskošću. Ortynski je sve te priče odlučno demantirao, a Zastupnički dom hrvatskoga parlamenta izabrao ga je za novog Državnog odvjetnika. Priči tu još uvijek nije kraj, jer Čičak i njegova sljedba ne odustaju od svojih tvrdnji, a novo svjetlo na čitavu stvar bacilo je svjedočenje zaštićenoga svjedoka u procesu protiv "zločinačke organizacije", koji je kazao da mu je odbjegli optuženik Zoran Pripuz u nedavnom telefonskom razgovoru povjerio da iza pokušaja javne diskreditacije Radovana Ortynskog stoji zagrebački poduzetnik blizak gangsterskim krugovima Hrvoje Petrač i on, Zoran Pripuz.

Inače, imenovanje Radovana Ortynskog dosad je najvidljiviji potez trenutačne vlasti u pitanjima pravosuđa: prije imenovanja donesena je nova Ustavna odredba koja kazuje da Državnog odvjetnika imenuje Zastupnički dom hrvatskoga parlamenta, a novi Zakon o Državnome odvjetništvu predviđa da Državni odvjetnik, uz suglasnost pravosudnoga ministra, imenuje županijske i općinske državne tužitelje. Zamjenike državnih odvjetnika, prema novome zakonu, imenovat će Državno odvjetničko vijeće što bi trebalo biti sastavljeno od sedam zamjenika državnih odvjetnika, dva profesora Pravnoga fakulteta i dva zastupnika u Zastupničkome domu. Po novom zakonu, Državno će odvjetništvo biti pojačano i osnivanjem posebnoga Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranoga kriminaliteta: taj je ured zamišljen kao slična antimafijaška ustanova u Italiji i u njemu bi se trebala okupiti ekipa najprobranijih ovdašnjih tužitelja i istražnih sudaca, čiji je cilj suzbiti djelovanje organiziranih kriminalnih grupa što ih je ovoj vlasti i ovoj zemlji u amanet ostavio Tuđmanov režim. Već se sada govori da je najozbiljnija kandidatkinja za šeficu rečenog ureda zagrebačka antimafijaška tužiteljica Dunja Pavliček-Patak.

Usporedo s dovođenjem u red zapuštenog Državnog odvjetništva, Račanova je Vlada ovih dana poduzela i stanovite mjere na planu sređivanja stanja u sudstvu: raspisan je, naime, natječaj za 240 predsjednika centralnih i lokalnih trgovačkih, prekršajnih, županijskih i općinskih sudova, te za predsjednika Upravnoga suda. O pristiglim kandidaturama odlučivat će nadležna sudačka vijeća, ali će zadnju riječ imati ministar pravosuđa Stjepan Ivanišević. Sad samo ostaje da nagađamo koliko će vremena proteći dok ovi potezi ne počnu rezultirati konkretnim učincima i dok ne počnemo primjećivati vidljivije ispravljanje hrvatskoga krivosuđa.

Ivica Đikić