Radišić i ambasadori

Banjaluka, 8.februar 2000. (AIM)

Minulih dana u fokusu pažnje naših i stranih medija našao se bh. političar od koga to više niko nije očekivao. Živko Radišić, predsjedavajući Predsjedništva BiH, je prekršio tabu i prozvao ambasadore najmoćnijih država i međunarodnih organizacija. On je strane diplomate optužio da, "pritiscima i perfidnim igrama" pa čak i prijetnjama po fizičku bezbjednost bh. poslanika, vode kadrovsku politiku BiH, utiču na biračko tijelo i medije i tako krše Bečku konvenciju i Ustav BiH. Zato, najavio je Radišić, postoji mogućnost da Predsjedništvo BiH "postavi pitanje uskraćivanja agremana nekim ambasadorima."

U tom kontekstu, kako su prenijeli neki mediji, on je pomenuo imena: ambasadora SAD i Velike Britanije Tomasa Milera i Grejema Henda, te šefa Misije OEBS-a Roberta Berija. Radišić je, dakle, ambasadora Milera, za čiju se naklnonost bh. političari žestoko bore, proglasio "personom non grata".

Tako je domaća politička javnost iznenada dobila lijepu temu za zanimaciju i to od političara za kojega su mnogi već zaboravili da postoji. Dok su se romantični legalisti, naravno potajno, divili Radišićevoj hrabrosti , cinici su se bavili nagađanjima: na koji način će "imperija uzvratiti udarac". U opticaju su se pojavile razne verzije: od Radišićevog smjenjivanja, do sankcija i uvođenja protektorata u BiH.

Međutim, cijela priča je okončana neuobičajeno brzo i bez senzacija. Radišićeva "hrabrost" je potrajala samo jedan dan, a međunarodni faktori su, nevjerovatno galantno, pristali da pređu preko svega. Da li su to učinili samo zato što Radišiću ionako, za koji mjesec, ističe mandat? Tako je okončana tragikomična epizoda o bh. suverenitetu, nemiješanju u unutrašnje poslove i sličnim stvarima, rezervisanim , očigledno za malo moćnije države. Srpski član Predsjedništva BiH je stranim dilpomatama "održao lekciju" upravo dan uoči zasijedanja bh. parlamenta. Na toj sjednici, ispostavilo se, mandatar Martin Raguž, kojeg je Predsjedništvo predložilo mimo volje međunarodne zajednice, nije izabran za predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH.

Ipak, uskraćivanje povjerenja Ragužu i dalje odlaganje konsitituisanja centralnih bh. organa vlasti, nije bio događaj dana. Ova vijest je ostala u sjenci, neočekivano smjelog istupa Živka Radišića i potonjih žestokih reakcija. A reagovali su svi redom: osim SDS-a, Radišićevog SPRS-a i prozvanih ambasadora. Čak je i Savez izbjeglica BiH našao za shodno da javno podrži američkog ambasadora Milera.

Hrvatski i bošnjački član Predsjedništva Ante Jelavić i Halid Genjac su kategorički ustvrdili da Radišić nije govorio u ime Predsjedništva i da otkazivanje gostoprimstva ambasadorima niti je bilo, niti će skoro biti na dnevnom redu najvišeg zajedničkog organa BiH.

U sveopštoj medijskoj buci, Radišića je jedino podržao Mirko Banjac, poslanik SDS-a u Predstavničkom domu bh. Parlamenta. Reakcije ostalih političara, stranaka, medija i međunarodnih organizacija, kretale su se od "ograđivanja" i "neprihvatanja" Radišićevih stavova, do oštrih napada na predsjedavajućeg Predsjedništva i glasne podrške ambasadoru SAD.

SNSD Milorada Dodika u saopštenju za javnost uz kvalifikacije tipa sumanuto, euforično, infantilno, razarajuće avanturistički, (a sve to se , naravno, odnosi na Radišićeve izjave) naveo da je Radišić pristao da uništi sopstvenu partiju, samo zato da bi u ime SDS-a javno rekao ono "što SDS već mjesecima misli a ne smije da saopšti." Ministar inostranih poslova BiH Jadranko Prlić se, nakon Radišićevog istupa, nije oglašavao. Ćutao je i "radio" pokušavajući da "izvadi fleke" i izgladi odnose sa međunarodnim faktorima. "Mislim da je izjava nesmotrena, čak i u razgovoru samnom predsjednik Radišić je rekao da nije najbolje shvaćen. Poduzeo sam mjere s tim u svezi: da ta izjava, koja je izuzetno krupna, ne oteža naše odnose sa zemljom koja je bila najbitnija i u uspostavi mira, a i sada najbitnija za BiH, - rekao je, specijalno za AIM, ministar Prlić. Na pitanje da li to znači da on ne smatra da su strane diplomate u svom djelovanju izašle iz okvira diplomatskog mandata i Bečke konvencije, Prlić je odgovorio: "Čak i ako ima indicija koje bi upućivale na to, postoje sasvim drugačiji načini komuniciranja u diplomaciji".

Interesantno je da su mnogi bh. političari, osuđujući Radišićev donkihotski izlet u visoku diplomatiju, ipak ostavili mjesta za sumnju u metode djelovanja nekih stranih diplomata. Mladen Ivanić, premijer RS se tako oprezno složio sa Radišićem da "uključenost međunarodnih predstavnika u domaće političke procese mora ostati u okvirima normalnog i demokratskog ponašanja."

Savjetnik Halida Genjca Mirza Hajrić je naveo da u radu stranih diplomata u BiH " ima elemenata za prigovore," a Ante Jelavi da prema ambasadorima akreditovanim u BiH "ne treba preduzimati nikakve korake" mada "neki od njih vrše pritiske". Sličnih digresija i usputnih napomena bilo je i u stranačkim saopštenjima, naročito u RS.

Znači li to da je Radišić izazvao diplomatski skandal, zato što je, iznerviran razvojem dodgađaja oko izbora Savjeta ministara, "nesmotreno" rekao ono što, ne samo SDS, nego i mnogi drugi u BiH misle, a ne usuđuju se da izgovore? Kako se, ustvari, aktivnosti uvaženih ambasadora BiH "uklapaju" u međunarodno javno pravo i diplomatske konvencije i običaje? Bečka konvencija o diplomatskim odnosima propisuje da zemlja domaćin može u svako doba i bez objašnjenja stranom diplomati uskratiti gostoprimstvo. Po Konvenciji, svi su diplomati dužni da poštuju zakone i propise države domaćina, i ne smiju se miješati u njene unutrašnje stvari. Međutim u BiH je "miješanje u unutrašnje stvari" postalo normalno stanje. Javnosti je dobro poznato da se pred svake izbore strani ambasadori vrlo aktivno uključuju u predizbornu kampanju, poručujući građanima BiH za koga treba, odnosno ne treba da glasaju.

Takođe je poznato da međunarodni faktori imaju presudnu ulogu u formiranju izvršnih organa vlasti. Takvo postupanje uklapa se u implementaciju Dejtonskog sporazuma, posebno kada je u pitanju grupa zemalja koje čine Savjet za implementaciju mira. Otuda su, po svemu sudeći, izlišna pitanja da li bi recimo Francuska ili Velika Britanija dozvolile ovakvo ponašanje stranih diplomata u svojoj zemlji. Ili da primjenimo u diplomatiji omiljen pricip reciprociteta: šta bi se, dakle, desilo da je Igor Davidović, ambasador BiH u SAD, kojim slučajem, prošlog novembra izašao pred tv kamere i rekao Amerikancima da glasaju za Džordža Buša.

Mladen Ivanić je, reagujući na istup Živka Radišića rekao da BiH "još uvijek ima specifičan status, te stoga za neke poteze stranih diplomata ima opravdanja". A britanski ambasador Grem Hend je, specijalno za AIM, povodom Radišićevog istupa prokomentarisao kako je ",očigledno došlo do neshvatanja uloge ambasadora koji predstavljaju zemlje članice Vijeća za implementaciju mira, jer te zemlje imaju dužnost da promovišu Dejtonski mirovni sporazum".

Famozno "nemiješanje u unutrašnje stvari države domaćina", propisano 1961. u Beču, očigledno je postalo samo stvar istorije i tradicije, barem u "diplomatiji malih zemalja". U posljednje vrijeme u diplomatskoj praksi sve se češće primjenjuje jedna nova kategorija - takozvano "pravo miješanja" koje doduše još nije legalizovano. Dan nakon konferencije za štampu u kojoj je prozvao strane diplomate Živko Radišić se "korigovao" rekavši da su njegove izjave pogrešno interpretirane i pogrešno shvaćene. Istog dana on je razgovarao sa ambasadorom Velike Britanije Grejemom Hendom, ali taj razgovor nije medijski popraćen. "Predsjednik Radišić i ja smo imali opsežnu diskusiju o ovoj temi. On me je uvjerio da , nasuprot špekulacijama u štampi, nijedan član Predsjedništva nije pomenuo moje ime", rekao je Hend za AIM. "Radišić me zamolio da kolegama diplomatama prenesem uvjeravanja o njegovoj dobronamjernosti."

Ambasador Hend je na kraju dodao da " očekuje da o ovom pitanju više neće biti govora." Dakle, uz pomoć ministra inostranih poslova, predsjedavajući Predsjedništva BiH je, očigledno, uspio da strane diplomate akreditovane u BiH "uvjeri u svoju dobronamjernost" . Kavih će posljedica njegova žestoka izjava i potonje smjerno izvinjenje imati po suverenitet Bosne i Hercegovine, vidjećemo. Sve su prilike da je Radišić neočekivano stvorio zgodne uslove za još jedan eksperiment, koji će pokazati da li se "pravo na miješanje" može "primiti" ako se "zasadi" na balkanskoj zemlji. Rezultati eksperimenta će po svemu sudeći doprinijeti legalizaciji savremene diplomatske prakse.

Milkica MILOJEVIĆ (AIM)