Trgovina ljudima

Italija usred Bosne

Bosna i Hercegovina konačno je našla je svoje mjesto u globalnoj ekonomiji. U svjetskoj podjeli rada, nekome je pripalo da se bavi kompjuterima, nekome automobilima, a Bosancima i Hercegovcima, trgovinom. Trgovinom ljudima.

AIM, Sarajevo, 07.02.2001. Pod okriljem mraka, kombi sa ugašenim svjetlima se zaustavlja na sporednom putu. Nakon višesatne vožnje, utrnulih nogu iz kombija izlazi desetak osoba sa zavežljajima, zbunjeno se osvrćući. "Vidite onu šumu. Tu je Italija, ali morate brzo pretrčati do nje da vas ne uhvate italijanski graničari", objašnjava lokalni vodič svojim saputnicima, ulazeći u kombi koji se, sada prazan, vraća istim putem kojim je i došao. Dok silueta kombija nestaje u mraku, desetak muškaraca, žena i djece pognuti pretrčavaju do obećane zemlje. Stižu do šume i pokušavajući da se orijentišu, produžavaju putem ka svjetlima naselja koja se vide u daljini. Nakon par stotina metara, zaustavlja ih policijska patrola. Dok pokušavaju da se sporazumiju sa policajcima, shvataju da su prevareni. Nalaze se samo pedesetak kilometara od Sarajeva, i nekoliko stotina kilometara od italijanske granice! Posrednicima, kojima su za prebacivanje cijele grupe do Italije platili 25.000 DM ni traga, kao ni njihovom novcu. Bez para, dokumenata i nade ostaje im samo da u prihvatnim centrima u BiH čekaju na povratak u svoju domovinu.

Ovo je samo jedna nekoliko desetina hiljada priča o ilegalnim emigrantima koji preko BiH pokušavaju da dođu do zemalja Evropske unije. Oni koji su se za tu uslugu obratili lokalnim prevarantima, ostaju bez ičega, "sretniji" budu uhvaćeni prilikom prelaska hrvatske granice. Ipak, ozbiljni mafijaši sebi ovakve šale ne dopuštaju, posao je posao i onaj ko ima da plati biće zaista prebačen, najčešće do Italije. Svoju "robu" kriminalci iz BiH izvoze čamcima, sakrivenu u duplim oplatama, šlepera, hladnjača, ili ih vodiči pod okriljem noći prevode prego granične crte. Zemlja sa "mekanim" vanjskim i "tvrdim" unutrašnjim granicama postala je idealan tranzitni centar za desetine hiljada ilegalnih emigranata koji pokušavaju da stignu do "obećane zemlje" - EU. Da je krijumičarenje ljudi preko Balkana postalo ozbiljan evropski problem, potvrdila je i najava premijera Velike Britanije i Italije, Blairea i Amata, o slanju specijalnih timova sastavljenih od policijskih i imigracionih službenika u BiH, kako bi na licu mjesta pokušali da zaustave imigrantski val sa Istoka.

Zapadni Balkan, odnosno područje bivše Jugoslavije locirano je kao glavni centar unosnog ilegalnog biznisa. Procjena je da godišnje u zemlje EU ilegalno uđe gotovo pola miliona ljudi od čega je svaki deseti prošao preko BiH. U balkanskoj džentlmenskoj podjeli "interesnih sfera", prihvat Kineza monopol je srbijanskih kriminalaca, Irancima i Turcima bave se mahom bosanski kriminalci, o Kurdima se zajednički staraju crnogorski i bh. mafijaši, dok se Albanci sami snalaze. Od dosadašnjeg bezviznog režima koje balkanske države imaju sa pojedinim zemljama sa Istoka, Srbija sa Kinom, BiH sa Turskom i Iranom, do sada su najviše koristi imali upravo organizatori ilegalnog prebacivanja ljudi u zapadnu Evropu. Kako je tarifa za to u prosjeku oko 5.000 DM po osobi, nezvanične procjene govore da je godišnja zarada na ovom poslu u BiH veća od 200 miliona maraka.

"Svi putevi vode u Rim", pogotovu ako je riječ o ilegalnim emigrantima sa Bliskog i Srednjeg istoka, koji u Evropu stižu preko BiH, u koju legalno ulaze a ilegalno izlaze. Da je BiH postala centar ilegalnog prebacivanja ljudi u zemlje EU, već odavno znaju svi u ovoj zemlji. Nije potrebno biti Sherlock Holmes da bi se zaključilo kako se već godinama nešto čudno dešava sa "turistima" koji u BiH dolaze iz Turske i Irana. Tako je od jula prošle godine samo preko Sarajevskog aerodroma u BiH ušlo 30.535 državljana Irana, Turske, Indije, Bangladeša i Kine. Do početka ove godine jednom sedmično je na ovaj aerodrom slijetao avion dupke pun putnika iz Irana. U povratku bio bi prazan I tako iz sedmice u sedmicu. U isto vrijeme, BiH je napustilo njih 5.826, pa se postavlja pitanje gdje je nestalo 24.000 "turista". BiH baš i nije poznata kao omiljena turistička destinacija, što znači da su turistički motivi malo vjerovatni. Ekonomija je na koljenima, pa otpada i mogućnost da se radi o navali stranih investitora. Nisu se nastanili u BiH, nisu se vratili kući, a proteklih godina na ovom prostoru, srećom, nije bilo kataklizmi u vidu zemljotresa, vulkanskih erupcija ili sličnih nepogoda koje bi rezultirale desetinama hiljada žrtava. Znači, ti "turisti" su ilegalno napustili BiH. U zemlji koja ima 42 legalna i oko 400 nelegalnih graničnih prelaza, to i nije neki problem.

Ono što zbunjuje jeste odsustvo bilo kakve ozbiljne inicijative domaćih vlasti da se ova nelegalna trgovina ljudima u BiH zaustavi. Iako svi znaju šta se dešava, zvanično - niko ništa ne zna. Zapadne diplomate, manje ili više otvoreno aludiraju na spregu visokih zvaničnika sa kriminalcima u ovom izuzetno profitabilnom poslu. Tek nakon žestokih pritisaka iz EU, BiH je od početka ove godine uvela vize za državljane Irana. Rezultat je drastično smanjnje broja "turista" iz ove zemlje. Iako je u paketu trebalo uvesti i vize za turske državljane, zbog burnih reakcija vlade u Ankari, za sada se odustalo od te ideje. Cinici bi zlurado zaključili kako kroz krijumičarenje ljudi, BiH izravnava račune sa Zapadom. "Vi nama osiromašeni uranijum, mi vama siromašne ilegalne imigrante". Naravno, organizatori šverca ljudima svakim danom postaju sve bogatiji, i u suštini oni samo popunjavaju neiskorištene kapacitete u uhodanoj mašineriji krijumičarenja u BiH. Bez carine i poreza u BiH ulaze cigarete, alkohol, kafa dok istim putem odlaze ilegalni imigranti , droga i oružje.

Na dobitku su spretni "poduzetnici", a na gubitku građani BiH. Novac koji umjesto u budžetima završava u džepovima krijumičara mjeri se stotinama miliona maraka. Zbog toga što je BiH na glasu kao "rasadnik" ilegalnih imigranata, na prste jedne ruke mogu se izbrojati evropske zemlje u koje građani sa bh. pasošem mogu ući bez vize. Nastavi li se dosadašnja praksa, vrlo brzo bi se moglo desiti da se BiH u potpunosti nađe izolovana "sanitarnim kordonom" oko njenih granica. Najavljeni dolazak specijalista za borbu protiv ilegalne imigracije iz Velike Britanije i Italije, može pomoći ali neće biti dovoljan za rješenje ovog problema. Istinsku kontrolu nad 1.666 kilometara dugom granicom BiH mogu obezbijediti samo domaće vlasti, naravno ako to istinski žele.

Tek kada se zatvore rupe na granici kroz koje prolaze ilegalni emigranti i švercovana roba, građani BiH mogu očekivati da se za njih otvore granice EU, i da sami osjete šta je to "Evropa bez granica".

Dražen SIMIĆ (AIM, Sarajevo)