Arbitraža i za sarajevska naselja

Kad nema dogovora, ima Petritsch

AIM, Sarajevo, 07.02.2001. Devetogodišnja S.T. ima hronični bronhitis - više nikada neće biti sasvim zdrava! Ovu tešku bolest dobila je boraveći u improvizovanim, vlažnim podrumskim prostorima u kojima radi Osnovna škola "Osman Nuri Hadžić", čekajući kao i njeni vršnjaci da se političari dogovore oko međuentitetske linije razgraničenja u sarajevskim naseljima Dobrinja I i Dobrinja IV, odnosno i oko toga kome pripada zgrada škole, koju, uz to, nakon ratnih rušenja valja temeljito obnoviti. Još je nepoznato koliko će im pomoći odluka, od

1. februara, Visokog predstavnika Wolfganga Petritscha kojom "obavezuje Republiku Srpsku i Federaciju BiH na arbitražu o međuentiteskoj liniji razgraničenja u sarajevskim predgrađima Dobrinja I i IV, čiji rezultat će biti konačan". Petritsch je za arbitra imenovao sudiju Diarmuida Sheridana iz Irske, koji bi odluku trebalo da donese najkasnije do aprila ove godine.

Ovakvo rješenje je, ipak, malo ko očekivao, iako se o njemu govori od sredine decembra prošle godine. Oni iz Federacije BiH, koji čekaju da se vrate u svoje stanove, vjerovali su u implementatora (u ovom slučaju u dogovor bivšeg premijera FBiH sa također već bivšim premijerom RS) odrednica Daytonskog mirovnog sporazuma i tamo nacrtanih i potpisanih mapa. A oni koji uživaju tuđu imovinu nadali su se da se pojedine odrednice Daytonskog sporazuma nikada neće implementirati.

"Problem razgraničenja između Dobrinje I i Dobrinje IV postoji jednostavno zato što i međunarodna zajednica nije tako dobra koliko bi htjela i što nije dovoljno sinhronizovana. Jednostavno - što nije savršena", rekao je nedavno na zatvorenom susretu sa novinarima jedan visoki namještenik Ureda Visokog predstavnika. S ovom ocjenom slažu se mnogi predstavnici institucija međunarodne zajednice, involvirani u ovaj problem. Šta zapravo stoji iza "problema razgraničenja" koji nije riješen još od 1996. godine? Prvobitna linija razgraničenja povučena i nacrtana u Daytonu prolazila je sredinom jedne od pet Dobrinja, velikog stambenog naselja građenog neposredno prije i poslije održavanja Zimskih olimpijskih igara

1. godine u Sarajevu, i čiji su dijelovi dobivali imena po fazama gradnje. Rat je povukao svoju liniju podjele 1992. godine i ogroman broj porodica sa još većim brojem članova morao je napustiti svoje domove. Po uspostavi mira, 1995. godine, Dayton povlači svoje granice. Prva, ili osnovna, nacrtana u američkoj vojnoj bazi, 62 odsto teritorije svih pet Dobrinja pripaja F BiH. Ali, granica ne zaokružuje naselje, već ide kroz same zgrade, čak i kroz stanove, sobe. Ovo "kretanje" linije kroz prostorije u stanovima moguće je jer zgrade u tom dijelu Dobrinje imaju oblik sloca "C". U tom trenutku postojaće dvije linije - ona koju je zacrtao Dayton i ona koja je na terenu i koja prolazi dva niza zgrada dublje u teritorij Republike Srpske.

Aneksom II Daytonskog sporazuma SFOR (tada IFOR), zadužen je za implementaciju granice i ima ovlasti da je, na licu mjesta, pomjeri plus/minus 50 metara. No, 1996. je u BiH još uvijek bila "vruća" godina, pa je linija međuentitetskog razdvajanja "animirala" usijane glave na razne oblike demonstracija - okupljanje građana iz oba entiteta (onih koje hoće svoje staro i onih koji ne daju svoje novo). Sve je to bilo praćeno pucnjavom, bombama... a "zona sumraka" bila je i ostala idealna i za krađu i šverc automobilima. Nedovoljna odlučnost SFOR-a, te činjenica koju Petritsch danas imenuje kao slučaj "u kojem premijeri entiteta nisu uspjeli da se dogovore o nezavisnom postupku" zadržala je u biti ratnu liniju razdvajanja. Prema tvrdnjama vlasti FBiH i Udruženja građana koji čekaju povrat u svoje stanove "Naš dom", osnovanog 1996. i reaktiviranog početkom 2000. godine, ova linija pod kontrolom vlasti RS ostavlja oko 650 stanova koji praktično pripadaju FBiH. A 650 porodica, po evidenciji "Našeg doma", ili 2.500 ljudi trenutno žive, uglavnom, u tuđim stanovima.

Krajem 1996. i početkom 1997. ovaj preoblem se sa IFOR-a (SFOR-a) prebacuje na IPTF, a nedugo zatim OHR realizaciju i definitivno markiranje međuentitetske linije razdvajanja prebacuje na - entitetske Vlade. Ništa se nije desilo nakon toga! Samo se S. T. sa početka našeg teksta, razboljela! Razboljeli su se i mnogi odrasli gledajući u svoje stanove i čekajući kada će policija zakucati na vrata iza kojih su trenutno nalaze i naložiti im iseljenje. Neki od njih, poput Azre Zornić, pokrenuli su procese pred Dom za ljudska prava, a protiv F BiH, RS i BiH i to zbog kršenja osnovnih ljudskih prava, prvenstveno prava na poštivanje doma i mirno uživanje posjeda.

Zanimljivo je da je Visoki predstavnik, najavljujući arbitražu, jasno kazao da će Dom za ljudska prava suspendirati sve rasprave o ovome i sačekati arbitražnu odluku koja će "omogućiti solidnu osnovicu za konačnu odluku". Dom je to i prihvatio, što je federalna strana prokomentarisali kao "uticaj Visokog predstavnika na neovisnost sudstva".

Šta se u međuvremenu dešava u Dobrinji I i Dobrinji IV? Tamo živi srpsko stanovništvo iz okolnih sela, prema nekim informacijama i po nekoliko porodica u jednom stanu, u takozvanim sustanarskim odnosima. Između zgrada svakodnevno niču mali poslovni objekti - kafići, piljare i prodavnice druge namjene. Od kako je početkom 2000. godine "Naš dom" intenzivirao aktivnosti i pritisak prema Međunarodnoj zajednici, prvenstveno OHR-u, počele su da niču čak i takozvane kutije ili kontejner prodavnice i to na pločnicima ulica koje su trenutno direktne linije razdvajanja i koje su gotovo mrtve, kojima se odvija veoma malo prometa i bez ičijih policijskih kontrola. Živo je jedino noću kada tuda tutnje kamioni sa švercovanom robom, krstare grupe mladih ljudi pod uticajem sumnjivih "medikamenata" ili kada se oglase sirene obje policije u potrazi za ukradenim golfom ili mercedesom (ove marke automobila se i najčešće kradu). Istovremeno, ljetos su na krovovima zgrada, gotovo preko noći, nicali nadzidani stanovi...

Vlasti ovog dijela RS (Srpska opština Ilidža) dan nakon objavljivanja odluke o arbitraži nisu imali zvaničan komentar - cijelog dana je trajala vanredna sjednica Opštinskog vijeća, ali nije bilo saopštenja za štampu, a ni osobe zadužene da o ovom pitanju daje bilo kakve zvanične izjave.U "Našem domu" vele da vjeruju da u stanovima u ovim dvjema Dobrinjama zaista ima veliki broj porodica, ali da se pretpostavljaju da se uglavnom radi o onima koje su svoje kuće u predgrađima izdali pod zakup, ili koji imaju svoje stanove u Sarajevu, u koje neće ili ne mogu da se vrate. U ovom udruženju strahuju i da od strane ilidžanskih opštinskih vlasti postoji spremnost opstruiranja povratka nesrba u svoje stanove, spremnost da se cijela stvar pokaže kao egzodus Srba...Dobrinjci su spremni na sve: "Mi ćemo nastaviti vršiti javni pritisak na kantonalne vlasti u Sarajevu da ubrzaju proces povratka onih koji imaju kuće i stanove u Sarajevu, a sada žive u našim stanovima. Na taj način i mi ćemo isprazniti nečije stanove i tako sve u krug!", kažu u "Našem domu".

Prijeratni stanovnici Dobrinje I i IV u svojoj prošlogodišnjoj prepisci zatražili su od OHR-a da se obnovi već pomenuta školska zgrada, te da se u njoj odvija nastava po oba entitetska plana i programa, da se komunalne usluge riješe na najjednostavniji način - smeće na najbližu deponiju, telefoni, struja i voda iz RS, a grijanje i plin iz F BiH, ali i da se zaustavi svako nadziđivanje i gradnja poslovnih objekata. Na upit da li je istinita informacija po kojoj se 50 nesrpskih porodica vratilo u taj dio Sarajeva, u "Našem domu" odgovaraju da postoji spisak 40 porodica (25 bošnjačkih i 15 hrvatskih) koje su pozvane od strane opštinskih vlasti, kojima su uručena rješenja za ulazak u posjed i ključevi. Ali, u gotovo svim slučajevima radi se o apsolutno devastiranim i neupotrebljivim stanovima.

Uz sve ovo prisutan je i još jedan problem - otkup stanova. Naime, u FBiH stanovi se otkupljuju certifikatima, vrijednosnim papirima koje posjeduju svi punoljetni građani, a u RS bi oni koji dolaze iz FBiH stanove morali platiti gotovinom. Ovo je dodatni problem potencijanih povratnika koji bi se eventualno nakon arbitražne odluke mogli vratiti u svoj stan, ali - pod vlast RS! Istini za volju, Petritsch jeste obećao da će se tokom arbitraže i o tome voditi računa, ali...

Šta će zapravo obuhvatati arbitraža? U naredna dva-tri mjeseca arbitar Sheridan obilaziće teren, analizirati mape, tražiti dokaze od obje strane, analizirati ih i na kraju donijeti odluku koja će biti neopoziva i na koju se neće moći podnijeti žalba. Implementirat će je SFOR i entitetske vlasti. Istini za volju, iz OHR-a je najavljeno da će prije objave odluke ona biti prezentirana lokalnim organima vlasti i međunarodnoj zajednici u BiH kako bi se razmotrile eventualne posljedice na svakodnevni život stanovnika Dobrinje i kako bi se mogao odrediti najbolji način za njenu implementaciju.

U svakom slučaju, kakva god odluka da bude S.T. neće ozdraviti, a ni mnogi drugi.

Rubina ČENGIĆ (AIM, Sarajevo)