Ustavni rašomon

Aim, Zagreb, 6.2.2001.

Potpuno neočekivano Hrvatska je ovih dana ušla u zamršeni ustavni rašomon za koji nitko ne zna kako će završiti. Iz vrha vladajuće koalicije stigle su najprije oprezne, a zatim sve ozbiljnije najave ukidanja Županijskog doma Sabora, gornjeg parlamentarnog doma, iako nema ni tri mjeseca otkako su izvršene promjene u Ustavu - zbog prijelaza iz polupredsjedničkog u parlamentarni sustav - kada je bila prilika za to, i kada su takvi prijedlozi glatko odbijeni.

Ni, sada nije potpuno jasno hoće li se ići u najavljene promjene, ni je li njih uopće moguće provesti, ali je sve jasnije i sve se češće čuje da se ovim možda otvara i ozbiljna ustavna kriza. Što je najvažnije, to bi bila prva kriza koja bi se dogodila u režiji isključivo postuđmanovske vlasti šest koalicijskih stranaka, koje većinu ekonomskih i političkih problema objašnjavaju teškim nasljeđem bivše vlasti. Sada je tome kraj. Ideja o ukidanju Županijskog doma objašnjava se činjenicom što njemu uskoro istječe mandat, a kako bi od njegovog raspuštanja do izbora i konstituiranja novoga proteklo nekoliko mjeseci, izražava se velika bojazan da će parlament biti blokiran.

Županijski dom sabora daje, naime, predhodno mišljenje na zakone koje izglasava veći i utjecajniji Zastupnički dom, a to praktički znači da bi zakonodavna funkcija Sabora bila stavljena u mirovanje, ili, rečeno još rezantnijim jezikom, država bi bila legislativno "obezglavljena". No, ova dramatična objašnjenja nikoga nisu previše impresionirala, jer i Vlada kao predlagač ovih naglih promjena priznaje da se za sve ovo moralo unaprijed znati. Dodaje se, međutim, da je sada najvažnije izbjeći slijepu ulicu u koju ulazi parlament, a Vladi nije teško "samokritički" priznati da je ona pogriješila i da se problem mogao izbjeći da je na vrijeme uočen.

Ali, koliko god se Vlada trudila da pokaže kako je riječ o nesretnom previdu, radi se o svemu samo ne o tome. Još jesenas kada su vođene rasprave o promjenama u Ustavu, posebna radna skupina ustavnih stručnjaka koje je okupio šef države Stipe Mesić, rezolutno se izjasnila za ukidanje Županijskog doma. Za stavove, pak, Vlade, koja je to odbijala, jasno je rečeno da odražavaju uske stranačke interese šestoročlane koalicije. Koaliciji je predbacivano da Županijski dom izgleda kao puka preslika Zastupničkog doma, jer u njega zastupnike također kandidiraju političke stranke, a ne interesno organizirani građani ili pojedinci iz županija.

To znači, govoreno je, da taj dom služi samo za uhljebljivanje onih stranačkih ljudi koji se nisu uspjeli probiti u važniji Zastupnički dom, dakle kao neka vrsta stacionara za stranačke nižekategornike. Uz ovo, u stručnim kuloarima ozbiljno se sumnja da je spašavanjem Županijskog doma Vlada zapravo kupovala lojalnost HDZ-a, koji u tom domu izabranom 1997. još ima znatnu većinu, da glasa za predstojeće ustavne promjene, odnosno da bude pri ruci kada se u Saboru izglasavaju i drugi akti za koje je potrebna dvotrećinska većina. No, HDZ nije glasao za promjene Ustava, tako da su one prošle kroz iglene uši, pa bi i to mogao biti jedan od razloga promjenjenog stava saborske većine o Županijskom domu.

Po svemu sudeći, to ipak nije i glavni razlog. Rašireno je mišljenje da se Županijski dom želi izbaciti iz Ustava jer se pribojavaju izbora za njegov novi saziv - po zadanom rokovniku imali bi se održati uoči ljeta - jer više nisu sigurni kako bi na njima prošli. S obzirom na niz afera koje su inicirali, a javnost ih je doživjela kao izraz stranačke samoživosti, toga se osobito pribojavaju Budišini liberali (HSLS). Sve ankete pokazuju da Račanovi socijaldemokrati (SDP) nemaju razloga za takav strah, ali izgleda da ni oni ne žele na izbore već ove godine jer ne bi htjeli ponovno u koaliciju s HSLS-om.

Ovom u prilog govore i najavljene promjene u zakonu o lokalnim izborima, koji bi se imali održati zajedno s izborima za Županijski dom. Umjesto mješovitog izbornog sistema, sada bi se išlo na proporcionalni sistem, koji destimulira koalicije i potiče stranke da svaka za sebe odvagne rejting u javnosti. Osim toga, odustaje se - iako je to bilo jedno od jako naglašavanih obećanja na parlamentarnim izborima u siječnju 1999. - od neposrednog izbora načelnika i gradonačelnika u općinama i gradovima. Njih će i dalje birati lokalne skupštine, što sugerira da se stranke sve više zatvaraju u sebe, tako da ne žele da im se u gradovima i općinama jave lokalni tribuni na koje će više utjecati javnost nego one.

Izgleda da stranke ovim pokazuju uvjetni refleks koji se kod njih javio još na siječanjskim parlamentarnim izborima, jer je već tada počela rovovska bitka tko će zauzeti više oslobođenih kota vlasti. Glavna linija sučeljavanja povučena je između šest stranaka koje su formirale Vladu, s jedne, i nominalnog nasljednika Tuđmana Stipe Mesića, s druge strane. Jedna od prvih varnica frcnula je, kako rekosmo, baš oko Županijskog doma, jer je Mesićeva radna grupa bila izričito za njegovo ukidanje. Doduše, tada se moglo samo nagađati da koalicija šest vladajućih stranaka i time učvršćuje svoje pozicije kako bi kasnije u direktnoj razdiobi glavnih poluga vlasti imale što više aduta u svojim rukama.

No, zato sadašnji prijepori oko Županijskog doma koincidiraju s već sasvim razmahalim političkim ratom oko podjele funkcija između Banskih dvora (Vlada) i Pantovčaka (Ured predsjednika Republike), iako su nedavne ustavne promjene prilično precizno razgraničile njihove nadležnosti. Štoviše, po općem mišljenju to je razgraničenje jedna od rijetko precizno ispunjenih izbornih obećanja da će Hrvatska ubuduće biti zemlja parlamentarne demokracije, a ne polupredsjedničkog sustava, ozloglašenog ne toliko zbog njega samog koliko zbog toga što ga je upražnjavao Franjo Tuđman.

No, šestorka se očito nije zadovoljila samo time da ustavno ograniči ovlasti Stipe Mesića, jer joj on - svojim upornim zagovaranjem "detuđmanizacije" naročito u procesuiranju ratnih zločina i kriminala - i nakon toga izgleda kao trn u oku. Zato se sada i novima koracima, koji su ponekad na rubu javnog ponižavanja, želi osujetiti Mesića. Vlada je nedavno donijela odluku da se Tuđmanovi transkripti prenesu iz Mesićevog Ureda u državni arhiv, iako je jasno da je to zadiranje u ovlasti šefa države koji je jedini pozvan donijeti takvu odluku. Istodobno u pripremi su novi zakoni o obrani i o nacionalnoj sigurnosti, za koje se u medijima tvrdi da pripremaju novo drastično zadiranje u ovlasti predsjednika Republike.

Mesić nema druge mogućnosti da se tome suprotstavi od one koja je na raspolaganju običnom građaninu - da podnese žalbu Ustavnom sudu - osim ako ne misli pokrenuti svojevrsni "pokret otpora" da se zaštiti. Ali, baš to sliči toliko na njega, da se u najmanju ruku ne može isključiti.

Marinko Čulić