Ostavka Momira Bulatovica

Bura u Socijalistickoj narodnoj partiji

Bulatovic je podnio - pod pritiskom potpredsjednika - ostavku na mjesto predsjednika SNP. Ali, prica tek pocinje i ne zna se kako ce zavrsiti sukob u vrhu SNP-a. Od toga ce zavisiti umnogome i rezultat vanrednih izbora kao i buduceg referenduma u Crnoj Gori

AIM Podgorica, 31.01.2001. godine

Jos jedan akter krvavog raspleta jugo-krize odlazi sa politicke scene. Momir Bulatovic podnio je ostavku na mjesto lidera opozicione Socijalisticke narodne partije CG - potvrdio je njegov partijski kolega Vuksan Simonovic u srijedu 31. januara. Time je ovaj dugogodisnji Milosevicev skutonosa razrijesio dilemu: otici ili ostati, otvorenu poslije pobjede DOS na saveznim izborima prosle jeseni.

Poslije pada Milosevica, po sistemu domina, zakonomjerno je dosao red na njega. Podnio je ostavku na funkciju saveznog premijera, vratio se u Podgoricu i u maticnoj stranci nastavio da se zalaze za nastavak koalicije sa Milosevicevom SPS. Takva "dosljednost", medutim, nije se dopala njegovim najblizim saradnicima koji su se blagovremeno preorjentisali i uskocili u koaliciju sa Kostunicom. Bilo je jasno da istim putem sa Momirom ne mogu.

Rezultanta ukrstanja interesa i snaga dvojice Bulatovica, Momira i Predraga, bice ipak poznata tek 24.februara na vanrednom kongresu SNP, jer je postalo ocigledno da osovina DOS - "evropeizovani" SNP nije toliko ojacala da se Momir, a time i ono sto on simbolizuje, eliminise iz politickog zivota.

"Vijesti" su na moju veliku zalost najavile ono sto ce od mene biti zatrazeno - napisao je Momir Bulatovic u obracanju svojim partijskim drugovima, u pismu upucenom Glavnom odboru, koje je, uzput, poslato i na brojne druge adrese.

"Od mene je, prvo, zatrazeno da ne budem nosilac liste, zatim, da ne mogu biti prvi na listi i, konacno, da ne mogu uopste biti kandidat SNP na ovim izborima." - pozalio se na kraju balade Momir Bulatovic na ultimatum trojice potpredsjednika. Time je priznao svoju gubitnicku poziciju u sukobu sa njima. Jer, oni su se, za razliku od njega, iako su vodili istu politiku, navrijeme prikopcali na infuziju zvanu DOS.

"Zahtjev za mojom ostavkom obrazlozen je time sto sam dugo saradivao sa Slobodanom Milosevicem, usljed cega sadasnja SNP ima negativni imidz u dijelu diplomatske javnosti i dijelu sadasnjih koalicionih partnera (DOS) na saveznom nivou. Zbog mog imena na celu SNP suzene su, kako tvrde potpredsjednici, mogucnosti za mezunarodnu i ukupnu politicku afirmaciju partije" - navodi Momir sustinu sukoba.

Momir Bulatovic kaze da potpredsjednici nijesu u pravu, ali da to vise i nije bitno, buduci da su oni u vecini. Ipak, javno se preispituje: "Moja je, dakle, 'krivica' ono sto im je do juce bio osnovni radni zadatak i politicki prioritet". I porucuje: "Ako je krivica u saradnji sa prethodnim predsjednikom SRJ i SPS kao prirodnim koalicionim partnerom, onda sam kriv. Krivicu priznajem, ali se ne kajem. Stavise, ponosan sam ucinkom koji sam ostvario."

Momir je prvo ponudio ostavku (uslovio je ostavkom trojice potpredsjednika) i nije dosao na sjednicu Glavnog odbora na kojoj su ga podrzali samo devet clanova. Glavni odbor je na brzinu zakao kongres partije za 24.februar, pa je lideru stranke ostalo vrlo malo vremena ako pokusa da pridobije vecinu. Samo, stvari se ne odvijaju u njegovu korist, buduci da je vlast u SNP-u preuzeo Izvrsni odbor na celu sa potpredsjednikom Predragom Bulatovicem a time i pripremu predstojeceg kongresa.

Clan Glavnog odbora i poslanik u republickom parlamentu Dusko Jovanovic odmah je stao u odbranu lidera saopstenjem za javnost u kome stoji: "Ne vidim ni jedan razlog za smjenu ili ostavku Momira Bulatovica". Drzavna televizija objavila ga je u udarnom dnevniku.

Sve podsjeca na simbolicno nazvanih "sto dana" sukoba u vladajucoj DPS partiji, na period izmedu 24.marta i 11.jula 1997, koji se sa politickog vrha prosirio na sve slojeve drustva i podijelio crnogorsko tkivo na dva nepomirljiva tabora. I tada je glavni akter bio Momir Bulatovic a troje potpredsjednika (Dukanovic, Marovic i Pejanovic) protiv njega.

Zna se kako se sve zavrsilo: vladajuci socijalisti su se podijelili na na Bulatovicev i Milice Pejanovic-Durisic DPS (ona je tada bila predsjednik). Prvi je bio povezan pupcanom vrpcom za Milosevica, drugi se okrenuo Crnoj Gori i poslije punih deset godina lojalnosti otkazao poslusnost dedinjskom diktatoru.

Momir Bulatovic nije imao kud, pa je ubrzo morao da formira novu stranku pod nazivom SNP. Analiticari zadugo nijesu mogli da objasne, sto je jednog relativno inteligentnog i lukavog politicara kakav je Momir Bulatovic navelo da se u kriticnom momentu krade lokalnih izbora u Srbiji nepovratno veze za "balkanskog kasapina"? Uvjerenje ili ucjena? Strast ili strah? Ili, nesto trece?

Bilo je sto je bilo, ali na nesto drugaciji nacin istorija se ponavlja: partijski sukob znacice puno u razrjesavanju drzavnog pitanja Crne Gore. Naime, od sadasnjeg nacina demisioniranja Momira Bulatovica zavisice politicka pozicija najjace opozicione stranke u Crnoj Gori a, moguce, i sudbina opcija zajednicke drzave sa Srbijom. A u ravni licnog: ovo je drugi put da se desava gotovo ista situacija Momiru Bulatovicu - da gubi poziciju u politickom sukobu sa svojim najblizim saradnicima. Ukoliko i ovog puta rjesenje bude u stvaranju dva nepomirljiva i konfrontirana SNP-a, njihov izgled da pobijede na izborima je nikakav.

"U pitanju je sukob izmedu svetosavsko-ravnogorske Zidiceve struje i Momirove kvazi-komunisticke i lazno jugoslovenske. To je sukob u kome se odlucuje ko ce ubuduce da upravlja SNP-om; da li Vojislav Kostunica, ili, kao do nedavno, Slobodan Milosevic", protumacio je citavo zamjesateljstvo u SNP potpredsjednik njima protivnicke Socijaldemokratske partije Miodrag Ilickovic.

Prica Momira Bulatovica je proslost. On nema vise logisticku podrsku rezima iz Beograda, ni medija, ni VJ, ni dovoljno novaca za potkupljivanje, a voljeni Milosevic za koga je svjesno vezao svoju sudbinu u nekoj vrsti kucnog pritvora. Trebalo bi, s druge strane, da je svjestan da i njemu prijeti put u Hag i da sto se vise bude koprcao to ce imati efekat zivog pijeska.

Pitanje je, dakle, sto ce biti sa Socijalistickom narodnom partijom?

Iako svjesni da je Momir sujetan i osvjetoljubiv i da taj razlaz nece proci bez oziljaka, "potpredsjednicki trijumvirat" SNP njegovim izbacivanjem zeli se osloboditi gubitnickog balasta. Sa kompromitovanim Milosevicevim poslusnikom na celu stranke, procijenili su novopeceni evropejci, vrlo su ranjivi u predstojecim izborima u Crnoj Gori.

A kako su se vec poceli povezivati sa DOS-om (potpredsjednik Zizic je postao savezni premijer a Bozovic predsjednik Vijeca republika), kupuju ulaznicu za prezivljavanje. Cak vise, porasli su im apetiti za povezivanje sa drugim partijama, recimo Narodnom strankom, u odlucnom trenutku izjasnjavanja o drzavnom statusu SRJ i Crne Gore. Samo, sada sa mnogo vise fleksibilnosti i bez ultimativne parole: "Jugoslavija, bez alternative"! Zato i svog dosadasnjeg predsjednika pakuju za put da bude sto dalje od njih. "Da li ce krajnja distanca Momira Bulatovica biti Havana, ili Hag, vrh njegove stranke naknadno ce odluciti, zavisno od trenutnog politickog intresa", ocjenjuje Miodrag Ilickovic.

Momir Bulatovic je, medutim, vec prelomio: "Ne idem ni u Havanu, ni u Moskvu, gdje me uporno salju oni kojima nije jednostavno da se pogledaju u oci". Ostaje - Hag.

Branko VOJICIC (AIM)