Istjerivanje "stjenica"

Posljednjih dana u Makedoniji sve prsti od velikih rijeci tipa "Watergate", "diktatura", "totalitarizam" a neko se prisjetio i Nicolae Causescua i vjerne mu ljube Elene i njihovih nocnih pseudozabava. Ko je predugo citao Orwella?

AIM, Skopje, 27. 01. 2001.

Lider opozicijonog Socijaldemokratskog Saveza Branko Crvenkovski je prosle nedjelje, ne bez poze, prezentirao, kako je sam tvrdio, dokaze o redovnom prisluskivanju i snimanju telefonskih razgovora vise od stotinu licnosti medju kojima su aktuelni i bivsi predsjednik Republike Boris Trajkovski i Kiro Gligorov, pet ranijih i tri sadasnja ministra u vladi Ljubca Georgievskog, vise poslanika pozicije i opozicije, predsjednik Drzavne izborne komisije, organa pravosudja, pa cak i drzavni javni tuzilac, kao i sedam lidera politickih partija,12 medija i 25 novinara. Zabiljezeni su i njihovi razgovori s diplomatskim predstavnicima. Novinarima je dato na uvid 150 stenograma prisluskivanih fiksnih i mobilnih, kako sluzbenih, tako i privatnih, telefona od septembra do novembra prosle godine uz najavu da je to svega 10% materijala sto ga partija posjeduje a jedva jedan procenat onoga sto se u zemlji stvarno radi. Skandal koji, ukoliko se i zvanicno dokaze, moze imati negativne posljedice ne samo po demokratiju u zemlji i zastitu ljudskih prava vec i po bezbjednost i medjunarodni ugled drzave - zabrinuo se predsjednik najjace opozicione partije, inace do poraza na izborima i sam veliki ljubitelj "buba u uhu". Crvenkovski je tada pokazao prstom na dvije licnosti. Nije ih imenovao, ali od svega recenog na pres-konferenciji nije bilo tesko zakljuciti da misli na premijera Ljubca Georgievskog i njegovu najblizu saradnicu, ministarku policije Dostu Dimovsku cije je ostavke zatrazio. Koji dan kasnije ce saznati da je i sam a priori prekrsio zakon objavljujuci stenograme jer time, protumacili su mu pravnici, narusava privatnost prisluskivanih gradjana.

Zanimljivo je bilo to sto se gotovo ekspresno, nakon svega tri sata od obznanjivanja skandala sluzbenim saopstenjem oglasilo Ministarstvo unutrasnjih poslova. Najenergicnije je odbacilo, kako kaze, "spekulacije o tome da neko u Ministarstvu, navodno, snima telefonske razgovore nosilaca visokih drzavnih i javnih funkcija. Najavljena je akcija za utvrdjivanje vjerodostojnosti javno prezentiranih materijala i otkrivanje onih koji stoje iza takvih nedozvoljenih aktivnosti.Otvoreno je ukazano na mogucnost da najjaca opoziciona partija posjeduje paralelni sistem za prisluskivanje i snimanje telefonskih razgovora kako bi, receno je u saopstenju, montirala afere s politickom pozadinom i diskreditovala policiju. Predlozeno je formiranje Anketne komisije Sobranja koja bi utvrdila istinu i o njoj vodila raspravu na sjednici parlamenta.

Slicnu sumnju izrazio je dan kasnije i premijer Ljubco Georgievski iznoseci tezu da u zemlji "mnogi imaju ovakvu opremu" i da svak svakoga moze prisluskivati. Istina, predsjednik vlade nije rekao, sta onda radi policija ako joj pred nosom svak moze "podmetati stjenice".

Kako se moglo i ocekivati, mnogi prisluskivani su odmah uvrijedjeno reagovali dok neki, posebno medju novinarima, nisu krili zadovoljstvo sto im je "data tolika vaznost da budu prisluskivani". Hinjeci uvrijedjenost s neskrivenom ambicijom da postane Oriana Falacci s Vardara, novinarka najcitanijeg dnevnog lista se sjetila posljednjeg komunistickog predsjednika Rumunije Nicolae Causescua i vjerne mu ljube Elene i njihovih stvarnih ili izmisljenih nocnih pseudozabava s risluskivanjem promrzlih podanika. Za rijec se javise i razalovani spijuni & policajci spremni znatizeljnicima do zore objasnjavati, cije bi "stjenice" mogle biti, gdje se postavljaju, kako funkcionisu... Zasto i da ne objasnjavaju kad su sve to usavrsili godinama za zemana Socijaldemokratskog saveza krseci ustav koji je izricit da je prisluskivanje ZABRANJENO!!! Ukratko, prosuto je obilje velikih rijeci tipa "makedonski Watergate", "diktatura", "totalitarizam"...

Javni tuzilac Stavre Djikov naredio je pokretanje istrage povodom afere. Prethodno se vodja najjace opozicione partije inatio s gradjaninom Djikovim odbijajuci poziv na razgovor nikako ne uvidjajuci da je predmetni gospodin u medjuvremenu avanzovao do drzavnog javnog tuzioca. Ipak, lider Socijaldemokratskog saveza je dobio cast da u srijedu bude svjedok broj 1 pred istraznim sudijom a za njim su pred istraziteljem prodefilovali svi oni koji su na ovaj ili onaj nacin obuhvaceni skandalom. On je kasnije rekao novinarima da ce njegova izjava doprinijeti rasvjetljavanju cijelog slucaja, naglasavajuci kako vjeruje da ce se pravna procedura odvijati onako kao sto treba, bez opstrukcija sa bilo koje strane. Crvenkovski je naglasio da paralelno sa pravnim procesom mora teci i proces utvrdjivanja politicke odgovornosti u aferi radi cega je neophodno da politicke institucije, prije svega parlament, pocnu s radom. "To treba da doprinese da krivci ponesu odgovornost, a gradjani povrate izgubljeno povjerenje u funkcionisanje pravne drzave. U suprotnom, u Makedoniji nece biti politickog, javnog ili privatnog zivota. Bice zakopana demokratija, sloboda i ljudska prava", rekao je brizni Crvenkovski.

Ako nista drugo, za makedonsku krhku demokratiju bio je krupan korak sama cinjenica da se pred istraziteljem pojavio predsjednik Republike Boris Trajkovski licno skidajuci time veo nedodirljivosti funkcije koju obavlja. Nakon svjedocenja shef drzave je uglavnom potvrdio vjerodostojnost stenograma prisluskivanih razgovora koje je vodio s Brankom Crvenkovskim i Borisom Stojmenovim. "Oni razgovori koji se odnose na septembar i oktobar prosle godine vise ili manje su vjerodostojni, znaci mogao sam da potvrdim ono sto sam vidio. Bio sam ispitivan i za jedan predmet koji se ranije dogodio, a odnosi se na 3. decembar 1999. godine. Covjek se sada ne moze u potpunosti sloziti s onim sto je vidio, zato sto je proslo dosta vremena, takoreci godinu i dva mjeseca", rekao je makedonski predsjednik Boris Trajkovski nakon svjedocenja u Osnovnom sudu Skoplje. Znatizeljnoj javnosti Trajkovski je porucio da nema namjeru sazivati sjednicu Savjeta bezbjednosti jer smatra da u Makedoniji nema krize i da nije narusena stabilnost i bezbjednost zemlje.

U medjuvremenu portparol Socijaldemokratskog saveza Vlado Buckovski pokusao je vodom razblaziti pompezno otkrice svog lidera da je prezentiran samo deseti dio onog cime Partija raspolaze: izvor koji je Socijaldemokratskom savezu dostavio materijal tvrdi da raspolaze tolikim materijalom - trudio se biti uvjerljiv Buckovski ne mogavsi ipak razbiti sumnjicavost novinara posto Partija dokaze nema! Vladin glasnogovornik Antonio Milososki ce, pak, na ovo vaspitanja konstatovati da neko laze

• ili Crvenkovski ili Buckovski

Evro-parlamentarci su poslali svojim makedonskim kolegama poruku da ce biti najbolje ako se formira nezavisna parlamentarna komisija koja ce "stjenice" istjerati iz telefonskih zica. Oglasio se i "Article 19", medjunarodna organizacija koja se bavi slobodom izrazavanja brigom za polozaj makedonskih novinara.

Stojan Andov, mudri i vjecni spiker parlamenta, ima svoje vidjenje uloge narodnih izbranika u cijeloj prici: najprije dokazi, nadlezna parlamentarna komisija pa tek na kraju zasjedanje Sobranja. K'o veli: rasprava bi se u ovoj fazi pretvorila u obicnu pljuvaonicu politickih protivnika...

Treca ili cetvrta afera istog tipa lansirana iz vlasti ili iz opozicije u samo posljednjih godinu dana brzo bi se mogla naci pred prijetnjom da postane otrcana:"dobro, neko ili prisluskuje ili drzi tenziju od prisluskivanja" pomislili su mnogi.Afera ima sve uslove da se pretvori u maratonsku "sapunicu" ili, sto je mozda vjerovatnije, da potone u beskonacnim parlamentarnim i drugim demokratskim (citaj: forumskim) raspravama; kao mnoge druge prije nje.

Narod, kojem bi cijela prica valjda i trebala biti namijenjena, ima preca posla ostavljajuci politicarima da se sami zabavljaju. Narod bi mozda radije o poskupljenu hljeba!? Ali, to nije "svjetski". A nije ni medijski atraktivno. Po ko zna koji put, opozicija je pokazala da nema damar za socijalne impulse; radije se bavi sama sobom.

AIM Skopje

ZELJKO BAJIC