Rjeciti protest sutnjom

Elektronski mediji koji se ne nalaze pod drzavnim kisobranom poslije visegodisnjeg upozoravanja na svoj neravnopravan polozaj, najzad su presli s rijeci na djela

AIM, Skopje, 19. 01. 2001

"Postovani gledaoci, ovo je buducnost vaseg medija zbog monopola Makedonske radio-televizije i postojeceg Zakona o radio-difuznoj djelatnosti". Gledaoce privatne skopske televizije A-1, Sitela, kanala5 i nekih drugih, inace najpopularnijih makedonskih medija umjesto redovnog programa na ekranu je docekao Tekst ovog sadrzaja 12. januara uvece u udarnim terminima predvidjenim za vijesti, od 18 do 20,00 sati.Radio-stanice koje po zakonu imaju tretman trgovackih drustava, sto ce reci da su privatne, emitovale su za vrijeme prekida programa istog dana nesto ranije, u vremenu od 12 do 14,00 sati poruku slicne sadrzine. U saopstenju koje su izdaali privatni elektronski mediji je receno da vlada preko svog Savjeta za radiodifuziju netransparentno dijeli finansijska sredstva programima od javnog interesa, omogucava monopolski polozaj Makedonske radio-televizije i ne sprjecava postojanje divljih radio- i TV-stanica.

Privatni elektronski mediji ciji broj valjda niko tacno ne zna a procjenjuje se na oko 130, traze i smanjenje cijene koncesije koja za radio-stanicu na nacionalnom nivou iznosi 65.000 DM za sedam godina, a za televizijske kuce 130.000 DM za desetogodisnji rad. Inicijatori proslonedjeljnog strajka su bili radio-mreza Kanal 77 iz Stipa i vec pomenute skopske TV-stanice A-1 i Sitel. Nije nevazno, stavise mozda je i najvaznije, upravo tri pomenuta medija imaju zakonski regulisan status nacionalnih koncesionera. Svojim slusaocima i gledaocima organizatori su

svoj protest obrazlozili sljedecim argumentima: drzavna, dakle Makedonska radio-televizija godinama uziva monopol ne samo uzimajuci novac od gradjana zauzvrat ne nudeci odgovarajuci kvalitet nego ne pruza mogucnost ostalima da rade pod normalnim trzisnim uslovima. Posto tako javnosti moze zvucati mnogo uvjerljivije, organizatori "elektronske sutnje" su izracunali da Makedonska radio-televizija godisnje dobija 28,9 miliona DM a tri nosioca koncesije zajedno 1,7 miliona odnosno 17 puta manje. Monopol se ocituje i u tome da Makedonska radio-televizija zivi ne samo od reklama (kao sto je slucaj i kod privatnih medija) vec dobija lavovski dio RTV-pretplate. Radi se, znaci, o sigurnom izvoru finansiranja sto drzavnom radio-televizijskom monopolisti omogucava da nudi reklamni prostor po damping-cijenama katkad visestruko nizim od onih koje su u stanju ponuditi privatni elektronski mediji. Osim toga, vlada netransparentno dijeli novac za izradu programskih projekata. Recimo, od 3,1000.000 DM koliko je predlozio Savjet za radiodifuziju, odobreno je tri miliona. Na prethodnom konkursu za dodjelu sredstava za izradu projekata tri nosioca nacionalne koncesije su pri lomljenju kolaca dobila svega 400.000 DM nasuprot takozvanih "nezavisnih producenata" koji su dobili dvostruko vise. Na posljednjem konkursu, slika jos poraznija: nezavisnima - 873.000 DM, 260.000 za projekte kojim su konkurisali A-1, Sitel i Kanal77. Privatne RTV-stanice imaju mnogo razloga za vjerovanje da se, kao uostalom i u mnogim drugim drustvenim sferama, i ovdje na djelu vidi nepotizam, korupcija i sistem provizija. Za svoje tvrdnje nude i dokaze koje, istini za volju, niko ne zeli demantovati.

Medju onima koji su pruzili ruku da odlome svoj dio od desetine predvidjene za privatne medije obaveznom RTV-pretplatom nasla se i drzavna informativna agencija MIA kojoj je dodijeljeno 35.000 DM za fono-servis. Obrazlozenje je glasilo: jednokratna pomoc!?

Da drzava ima vise nego blagonaklon odnos prema "svjetioniku nacionalnog duha" (kako pateticno vole reci oni koji imaju kontrolu nad MRTV) pokazuje i podatak da redovno oprasta dugove za telefonske usluge, struju, vodu... Na drugoj strani, prema privatnim medijima se ponasa kao zla maceha: u nekim slucajevima jedva su izbjegli rusenje objekata usljed kojekakvih pravnih ili urbanistickih zavrzlama. Prema anketama na koje se s ponosom pozivaju, privatne TV-stanice imaju ono sto drzavna televizija nema; povjerenje gledalaca. Naime, neka najsvjezija istrazivanja gledanosti pokazuju da se preko informativnih emisija A-1 i Sitela informise cak 73% gledalaca a putem vijesti Makedonske televizije samo 27% gradjana. S dozom prezira kreatori programa privatnih televizijskih kuca napominju da su na drzavnoj televiziji najgledanije igre na srecu. Istoga dana kad je protest odrzan Savjet za radiodifuziju je sazvao sastanak sa tri postojeca udruzenja RTV-stanica kojim se, kako ga je opisao Goran Gavrilov, direktor Kanala77 i predsjednik udruzenja trgovackih radiodifuznih drustava, zeljelo probleme koji postoje godinama rijesiti za samo jedan sat.

Savjet za radiodifuziju je docnije izdao saopstenje u kojem je obavijestio javnost da je Sobranju vec dostavljena inicijativa za izmjenu postojece radiodifuzne regulative i da se trenutno vrse analize oko cijene nadoknade za koristenje koncesija. Upucen je i zahtjev Inspektoratu za saobracaj da se obezbjedi prestanak rada svih nelegalnih RTV-stanica najkasnije do 31. januara.

Ljupco Balkovski ministar za transport u cijem resoru se nalazi i sfera dodjele koncesija, na dan protesta sutnjom, prokomentarisao je da se problemi mogu rijesiti i na drugi nacin. Najavio je tada da ce se i on narednih dana sastati s predstavnicima udruzenja privatnih medija. Po njegovom misljenju, "strajk nije opravdan u interesu gradjana koji slusaju i gledaju program". Utoliko prije sto je u decembru vec donesen Pravilnik o koristenju frekvencija tako da ce dio problema biti rijesen tim aktom.

Predstavnici udruzenja trgovackih radiodifuznih drustava mnogo su ocekivali od sastanka s predsjednikom Savjeta za radiodifuziju koji je trebao biti odrzan 19. januara. Medjutim, na njihovo razocarenje, kompetentni predstavnici Savjeta nisu se pojavili u dogovoreno vrijeme; dosli su samo cinovnici koji nisu u poziciji da nesto promjene. Stoga, organizatori proslonedjeljnog protesta kao da gube strpljenje: u zakljuccima koje su uputili ministru za transport i veze traze da se hitno donese novi Zakon o radiodifuziji, da se privremeno obustavi dodjela frekvencija dok se ova problematika kvalitetno ne regulise i, posljednje, da se prekine rad "divljih RTV-stanica". Ostavljen je rok da se ovim zahtjevima udovolji do 1. februara. u protivnom, najavljuju organizatori, slusaoci i gledaoci ce 1. februara ostati bez RTV-programa na privatnim elektronskim medijima tokom cijelog dana. Ili, njihovim jezikom receno, mogli bi se suociti s porukom: dragi slusaoci i gledaoci, danas emitujemo: strajk! Sutnjom.

AIM Skopje

ZELJKO BAJIC