Okončan spor Mostara i hidroelektrana

Čiji zemlja i voda, toga i pare

AIM, Mostar, 15.01.2001. Spor između Gradskog vijeća Mostara, odnosno Grada Mostara i Elektroprivrede BiH dobio je svoj epilog pred Ustavnim Sudom BiH. Sud je 10. januara saopćio da "odluka Gradskog vijeća Mostara o naknadi za upravljanje područjima za osiguravanje infrastrukture nije u suprotnosti sa Ustavom Federacije BiH". Praktično, to znači da Mostar ima pravo na naknadu od elektroprivreda.

Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch je još 2. novembra 2000. zatražio od Elektroprivrede BiH i Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (Herceg-Bosna egzistira i dalje kao udruženje građana?!) da ispoštuju Odluku Gradskog vijeća Mostara o plaćanju mjesečnih naknada za korištenje hidroelektrana na Neretvi: "Mostar", "Grabovica" i "Salakovac". Bez ikakvih rasprava Elektroprivreda HZ-HB svoj dio naknade uplatila je već u prvoj sedmici mjeseca novembra. Nekoliko dana kasnije, a nakon popriličnog nećkanja i Elektroprivreda BiH je u budžet Grada Mostara uplatila 555.800 KM. Ipak, uprava ovoga preduzeća se nadala da će Petritsch donijeti odluku o povratu uplaćenih sredstava, ukoliko relevantne institucije utvrde da zahtjev Grada Mostar nije zakonski utemeljen. U međuvremenu, generalni direktor Elektroprivrede BiH Meho Obradović je "minut do dvanaest" podnio ostavku - u suštini ga je Petritsch smijenio jer nije htio ispuniti njegov ultimatum o plaćanju naknade. Potom je Sead Spahić, kratko vrijeme vršilac dužnosti generalnog direktora Elektroprivrede BiH, ocijenio da je visoki predstavnik, "u slučaju plaćanja naknade Gradu Mostaru donio političku odluku".

Na čelo Elektroprivrede BiH ponovo je ovih dana došao donedavni premijer Federacije BiH Edhem Bičakčić. - Kad se zasitio, piše sarajevsko "Oslobođenje" dva mandata na čelu Vlade Federacije BiH, Edhem se Bičakčić duboko zamislio i šarajući po svom podugačkom spisku želja, odlučio (bolje reći pobjegao pred novom vlasti, op. aut. A. R.) da se vrati odakle je i počeo. Iz premijerske u direktorsku fotelju. Onu istu koju mu je četiri godine grijao i čuvao Meho Obradović. Za ovaj teški zadatak Obradović je dobio i nagradu - milion maraka, koliko tvrde stručnjaci, košta njegova vila koju gradi, bez dozvole, na jednoj od najljepših lokacija u Sarajevu. Inače, privatizacija tako strateški značajne stvari kakva je Elektroprivreda BiH ipak će pričekati.

Glede Mostara, on jeste okružen gotovo nametljivom podrškom međunarodne zajednice, ali Mostar i njegovo Gradsko Vijeće svoj zahtjev elektroprivredama za naknadom temeljio je na članu 64 Prijelaznog statuta Grada Mostara, koji se direktno naslanja na Daytonski sporazum i Ustav BiH i Ustav Federacija BiH (članV.2, stavak 1) i Amanadman XVI ovoga ustava. Svoje uporište zahtjev ima i u Zakonu o lokalnoj samoupravi Hercegovačko-neretvanskog kantona, po čijem članu 59 Grad Mostar na ovaj način osigurava finansijsku i poreznu politiku. Ipak, najdecidniji je član 64 Prijelaznog statuta Grada Mostar, u kojem stoji da su organi Centralne zone Gradsko vijeće i gradonačelnik. Što će reći, da propisi koji važe za Grad važe i za Centralnu zonu, a površinama koji obezbjeđuju infrastrukturu ovih zona označene su hidroelektrane "Salakovac", "Grabovica" i "Mostar", kao i vrelo Studenac, Radobolja, Južni izvor i Aerodom.

Dakle, što bi narod rekao "u tom grmu leži zec". Naime, očito je da se rukovodstvo Elektoprivrede Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, koja kontrolira rad hidroelektrane "Mostar", nije protivilo odluci Visokog pretstavnika plativši odmah svoj dio naknade, jer je znalo da u konačnici Prijelazni stautut grada Mostara ima veliku pravnu moć, a s obzirom na činjenicu "da Prijelazni statut ostaje na snazi dok ne bude promijenjen ili zamijenjen odlukom Gradskog vijeća ili zakonom nadređenih državnih tijela".

A već pomenuti na kartko vršilac dužnosti generalnog direktora Elektroprivrede BiH, valjda da učini nemoguće i pridobije javnost, izjavio "kako je ova odluka izazvala konfuziju, te dodao da Elektroprivreda BiH strahuje od novih odluka Viskog predstavnika, koje bi mogle izazvati bankrot Elektroprivrede. Izrazio je žaljenje što Petritsch nije prije donošenja ove odluke "potražio releventno mišljenje ekonomskih institucija, koje su analizirajući rad Elektroprivrede BiH donijele obavezujuće razvojne okvire kojima su uslovile njeno dalje finansiranje". Svjetska banka, po njegovim riječima, smatra da plaćanje naknade "nije optimalan pristup za rješavanje finansijskih problema grada Mostara, te da će izazvati dodatno finansijsko opterećenje elektriprivreda "od kojih ni jedna kao subjekt ne ostvaruje profit". Mišljenje je Svjetske banke da će ovaj "porez" u krajnjem biti prebačen na račun potrošača, odnosno da će se cijena električne energije povećati. Iznesen je i podatak da Elektroprivreda BiH već 50 godina posluje sa gubitkom - samo u prošloj godini gubitak je iznosio 80 miliona KM...

I dok su se tako žalilo, zaklanjajući se iza Svjetske banke, rukovodstvo Elektroprivrede BiH, podaci Odjela za infrastrukturu Grada Mostara, dobijeni od radnika i članova sindikata Elektroprivrede, kazuju suprotno: "Proizvodnju Hidroelektrana "Salakovac" i "Grabovica" od 938 gigavajt sati kontrolira Elektroprivreda BiH, dok se potrošnja grada Mostar pokriva sa 95 gigavajt sati , što je svega 10 odsto ukupne proizvodnje. Ostatak energije Elektroprivreda prodaje Aluminijskom i drugim kombinatima preko firme Debis, a struju isporučuje direktno iz Hidroelektrane "Salakovac" preko trafoa u mostarskom naselju Rudnik. Prihodi od naplaćene struje, tvrde iz ovog odjela, iznose više od 100 miliona KM, a iznosi od samo nekoliko procenta koje grad Mostar potražuje, manji su od evropskih standarda u drugim zemljama u kojima ih lokalne uprave naplaćuju.

Gradska uprava Mostara odlučna je u namjeri da ne dozvoli povećanje cijene električne energije u Federaciji BiH zbog poštivanja Odluke o nadoknadi za korištenje hidropotencijala. U tom smislu, tražit će preispitivanje poslovanja Elektroprivrede BiH, a pokaže li se opravdanim prispitat će i svoju odluku o visini naknade. Istovremeno, ni brojne špekulacije nisu zanemarljive. Javnosti je poznato (ali nikad priznato) da je sukob Elektroprivreda - Grad Mostar konstanta koja u svojoj pozadini ima političko neslaganje Edhema Bičakčića i gradonačelnika Mostara Safeta Oručevića. Zbog toga Gradska uprava Mostara nije mnogo vjerovala Ustavnom sudu, pribojavali su se činjenice da je njegov predsjednik dr. Omer Ibrahimagić, dugogodišnji član Pravnog savjeta SDA, a Edhem Bičakčić, koji je i pokrenuo postupak ocjene ustavnosti Petritschovog zahtjeva (pridružio mu se nakon nešto više od mjesec dana i guverner Hercegovačko-neretvanskog kantona Rade Bošnjak), potpredsjednik SDA. Ipak, pozadina svih pozadina jeste sukob sarajevske centrale SDA i njegove mostarske "odmetnute ekspoziture", koju predvodi mostarski gradonačelnik. Optužba Elektroprivrede BiH da je Visoki predstavnik u mostarskom slučaju donio političku odluku više je nego licimjerna- ona je svoje političko lice pokazala upravo u odnosu prema Mostaru i Mostarcima nakon prošlogodišnje velike poplave (nastale zbog nekontrolisanog ispuštanja vode u hidrocentralama) koja je opustošila grad. Šteta nikada nije adekvatno nadoknađena.

Ipak, predsjednik Ustavnog suda, kojem je upravo 10. januara istekao mandat (pa ustavni sud de facto trenutno ne postoji), kao nešto ranije i premijeru, i predsjedniku i potpredsjedniku FBiH, u ovom slučaju , teška ili laka srca, priznao je da je "ovakva odluka Suda donesena zbog činjenice da je Prijelaznim statutom grada, kojeg je u ime Evropske unije i u skladu sa Rimskim sporazumom iz 1996. godine donio međunarodni administrator Hans Koschnik Mostaru dat poseban položaj u našem ustavnom sistemu".

Odluka Ustavnog suda ovog trenutka na izvjestan način postaje aktuelna ne samo u Mostaru - naknade za korištenje hidropotencijala najavile su još neke općine u slivu Neretve. Da li će im se zahtjevi i uvažiti, pitanje je. Tek, Mostaru je ova odluka ostavština za budućnost, koja uz sva "tapšanja po ramenu" nije nimalo ružičasta. Naprotiv, teško da će pomoći i aktueliziranje priče o Mostaru kao glavnom gradu Federacije dok kao "uslov svih uslova" ne spoji dvije obale Neretve i postane uistinu jedan grad.

Amela REBAC, AIM, Mostar