Bura pod diplomatskim frakom

Katkad neobjasnjivo uzdrzana, poslovicno do grla zakopcana makedonska diplomatija sa stranica lokalne stampe ne silazi ne zbog svojih narocitih uspjeha ni dometa: povodi su mnogo prozaicniji i mnogo prizemniji

AIM, Skopje, 12.01. 2001

U stampi je u vidu afere prije nekoliko mjeseci zigosano neskromno Ponasanje diplomata u svijetu. Na udaru nedjeljnika "Zum" i lista "Dnevnik" a zatim i drugih nasao se tada zamjenik koordinatora Pakta stabilnosti, ambasador u Berlinu Srdjan Kerim. Poput svog shefa u Paktu Bode Hombacha nesto ranije, Kerimu je finansijska kontrola Ministarstva inostranih poslova pripisala rastrosnost: davanje nerazumno visoke provizije od 800.000 DM za kupovinu zemljista za zgradu ambasade, kupovinu pisaceg stola u vrijednosti od 59.000 njemackih maraka samoinicijativno povecavanje plata zaposlenima. Nezvanicno se saznalo da je izgradnja ambasade kostala 10 miliona DM i da ne odise skromnoscu s obzirom da predstavlja misiju jedne siromasne zemlje - posjeduje lift za transport automobila do podruma, fontanu s ribnjakom, spomen-plocu koju je ambasador, navodno, tvrdili su zlobnici, podigao samom sebi kao zasluznom za izgradnju prve neiznajmljene ambasade.

U ambasadama je izvrsena, kako je tada objasnjeno, redovna kontrola ciji rezultati su nekim cudnim putevima Gospodnjim procurili u javnost. Tadasnji ministar Aleksandar Dimitrov prozvao je i ambasade u Hagu i Washingtonu pri cemu je ostavio rok svojim diplomatima da objasne, kako su potrosene pare. Formirana je medjuresorska vladina komisija sa zadatkom da ispita stvar.

Recena afera bila je zgodna prilika da obicni smrtnici saznaju da im Ambasadori zaradjuju izmedju 2000-3000 DM mjesecno, priznaju im se stambeni troskovi, ostalim diplomatima 75% troskova, za telefonske racune nema ogranicenja, za supruznika se dobija dodatak od 20% plate diplomate, placeni su troskovi za skolovanje djece u lokalnoj skoli zemlje boravka... U praksi ima zaista galantnih primjera: jedan ambasador ima rezidenciju od 1.000 kvadrata, nekoliko ambasadora imaju privatne firme, ambasada u Becu ima isti ulaz sa seksi-shopom, djeca nekih diplomata se skoluju u privatnim americkim koledzima i sl.

Kerim vazi za jednog od najsposobnijih makedonskih diplomata od kojeg su zazirali i raniji ino-ministri zbog njegove velike reputacije. Zato nije iskljucena mogucnost da se radilo i o politickoj namjestaljci. Da je zaista moglo biti tako pokazalo se vrlo brzo: posljednjeg dana novembra, zadnjim remontom kabineta Ljubca Georgievskog, zamjenik koordinatora Pakta stabilnosti, dugogodisnji ambasador u SR Njemackoj, minhenski djak i nekadasnji beogradski profesor, pitomac zdanja na uglu Knez-Miloseve u Beogradu Srdjan Kerim postao je shef diplomatije! Narucilac famoznog izvjestaja o rastrosnosti makedonskih diplomata - Aleksandar Dimitrov epilog je docekao kao pasionirani citalac novina: Kupovina ambasade u Berlinu ostvarena je bez odluke vlade, samo uz ovlastenje bivseg premijera Branka Crvenkovskog; prihvacena je najjeftinija ponuda za kupovinu zemljista i najniza provizija; ipak, komisija nije postojala - citav projekt je realizovao sam ambasador Kerim; samovoljno je povecao plate zaposlenima... I tako dalje. Stoga,komisija je predlozila ministru Dimitrovu "da se ambasadoru Kerimu jednokratno smanji plata"!!! Mora da se citalac novina Aleksandar Dimitrov kiselo osmijehnuo!?

Dok nije postao ministar Srdjan Kerim je uporno odbijao izjave za lokalne medije pridrzavajuci se naredbe ministra Dimitrova davsi ipak do znanja da je "cist k'o suza". U svojim nastupnim intervjuima, sada vec u svojstvu dirigenta makedonskom diplomatijom, ponavljao je isto... Za svaki slucaj, onako u duhu stare dobre evropske diplomatske tradicije, preko bliskih mu novina, toboze "strogo pov", procurila je prica (nije se pretrgnuo demantujuci) da je njegov prethodnik ostavio pozamasan dug. Neki lokalni komentatori dali bi se zakleti da iz istog udzbenika diplomatije potice i, za jedne dobronamjerna, za druge proracunata, ponuda ne bi li se nekako zaboravio nimalo prijatni nalaz komisije. Kerim je, naime, u jednom intervjuu pred Novu godinu glasno razmisljao da bi bilo dobro kada bi diplomatski frak obukli i neki ljudi iz opozicije ali i neki ugledniji novinari . Pomenuo je naglas i nekoliko konkretnih imena. Udica je, dakle, bacena...

S novinarima je proslo neocekivano glatko: nisu pokazali osobit entuzijazam. U najjacoj opozicionoj partiji, Socijaldemokratskom savezu, medjutim, "k srcu" su primili prijedlog novog ino-ministra. Ljudi na koje je bacio oko, bez izuzetka poslanici u parlamentu,ocito zateceni u neprijatnoj situaciji, pred partijskim drugovima no i pred javnoscu, izgovarali su se da s ministrom Kerimom o ideji nisu razgovarali. Da im je ponudjeno, rekose u glas slozno partijski, tvrdi kano klisurine - prijedlog ne bi prihvatili jer predlagac "nema postene namjere"!? Prema partijskom tumacenju, vladina koalicija zeli oslabiti parlamentarnu poziciju najjace partije opozicije, dovesti do rascjepa u njenim redovima, ukratko, kupovati ljude kao sto je to cinila prilikom novembarske rekonstrukcije vlade. Samo je Nano Ruzin, jedan od intelektualaca u partiji, ostavio mogucnost za razmisljanje....I,stvarno, posto je odvagnuo sve argumente "za" i "protiv" prelomio: prihvata ponudu za ambasadora u sjedistu NATO-a u Bruxellesu. Na njegovu odluku, reci ce ne bez gorcine, uticala je cinjenica da su ga partijski drugovi nazvali izdajnikom jos prije nego je i izgradio svoj konacan stav.

Istini za volju, Socijaldemokratski savez je reagovao istinski rigidno sto je iznenadilo i mnoge njegove simpatizere: nano Ruzin je iskljucen ne samo iz uzeg rukovodstva (cemu se sam nadao) vec i iz partije (valjda za primjer drugim eventualnim kolebljivcima - prokomentarisali su mediji). U obrazlozenju odluke o iskljucenju Ruzina rukovodstvo Socijaldemokratskog saveza je izreklo hvalisavu i narcisoidnu ali i pomalo smijesnu konstataciju: "Vlast je ovim potvrdila evroatlantsku orijentaciju Socijaldemokratskog saveza"!? Ako je tako, zapitao se retoricki jedan ugledni TV-komentator, zasto tako rigorozna mjera protiv Ruzina?!

Medju politicarima naslo se dovoljno pristalica Nane Ruzina koji smatraju da je drzavni interes iznad partijskog no i onih koji misle suprotno. Portparol opozicione Demokratske alternative, glagoljivi Slobodan Casule podsjetio je rukovodstvo Socijaldemokratskog saveza da svojevremeno nije imalo nista protiv da ambasadori iz njegovih redova ostanu na svojim mjestima uprkos cinjenici da je partija izgubila izbore; niko tada nije iskljucen.

Tesko ce, medjutim, Socijaldemokratski savez pred svijetom odagnati ionako uvrijezen utisak zapadnih diplomata da je "antizapadna", bezmalo staljinisticka partija koja ne trpi druga i drukcija misljenja u vlastitim redovima. Uz to, kakve god namjere predlagaca bile, vladajuci VMRO-DPMNE moze racunati da je uknjizio mozda sitan, nikako nevazan diplomatski poen.

U medjuvremenu pocinju se nazirati konture nove ambasadorske liste oko koje se pune dvije godine nisu mogli dogovoriti koalicioni partneri. Rijecju, na kljucna diplomatska mjesta i ubuduce ce partijski ljudi (Ruzin samo potvrdjuje pravilo). Godinu i po dana ispraznjene fotelje u Washingtonu, sjedistu Ujedinjenih nacija u Zenevi i nekim drugim kljucnim metropolama ce konacno dobiti nove korisnike. Nema veze sto se tu i tamo drzava malcice izblamirala trazeci, recimo, od Bijele kuce da povuce jedan agreman za, vec partijski nepodobnu, Radmilu Kiprijanovu cija je Demokratska alternativa napustila vladinu koaliciju odnosno zatrazi drugi. Profesionalci ce, ako ih uopste ima, morati sacekati "u ime visih interesa", partijskih naravno.

AIM Skopje

ZELJKO BAJIC