Ubistvo u centru grada
Crnogorski policajci ponovo mete
Drska likvidacija Darka Belija Raspopovica, visokog funkcionera SDB Crne Gore, ukazuje da u zemlji koja godinasma prezivljavala zahvaljujuci svercu tesko je povuci jasnu liniju razgranicenja izmedu postenih i kriminalaca, predstavnika vlasti i podzemlja... I sve je manje onih koji se mogu osjecati sigurno
AIM Podgorica, 12.01.2001. godine
U prvi sumrak 8. januara, posljednjeg dana novogodisnjih i bozicnih praznika, u Podgorici je ubijen Darko Beli Raspopovic, visoki funkcioner crnogorske Sluzbe drzavne bezbjednosti.
Pred desetinama ocevidaca, jos uvijek nepoznati ubica hladnokrvno je pucao u leda Raspopovicu, koji je, pred ulazom zgrade u kojoj mu zive roditelji, krenuo da u gepek sluzbenog automobila ubaci namirnice kupljene u obliznjoj prodavnici. Prema nezvanicnim informacijama ubijeni je pogoden sa sedam projektila, skoncentrisanih u krug precnika desetak santimetara. Kada je vidio da njegova zrtva jos uvijek daje znake zivota, ubica se vratio u namjeri da pogodenog "ovjeri" hicima u glavu. Tada se metak zaglavio u cijevi (najvjerovatnije) automatskog pistolja sa prigusivacem. Ubica je pokusao da repetira oruzje, otkloni zastoj i dovrsi prljavi posao. Kada mu to nije poslo za rukom dao se u bjekstvo.
Nekoliko minuta kasnije crnogorska policija zapocela je opseznu pretragu pokusavajuci da ude u trag egzekutoru koga ocevici opisuju kao "mladica srednje visine obucenog u crnu koznu jaknu, sa crnom bezbol kapom koja mu je skrivala lice". Prema dosadasnjim saznanjima, ceste kontrole i povremeni pretresi kuca i stanova u sirem centru Podgorice jos uvijek nijesu dali konretan rezultat, mada policija ima "vrlo precizan" foto - robot osumnjicenog.
Posebno opterecenje za crnogorsku policiju predstavlja cinjenica da je prije nepunih osam mjeseci, 31. maja prosle godine, na gotovo identican nacin u Podgorici ubijen jos jedan vrhunski policajac - Goran Zugic, tadasnji savjetnik predsjednika Crne Gore Mila Dukanovica za pitanja bezbjednosti. Zugic je ubijen na ulazu zgrade u kojoj je zivio, neposredno posto je izasao iz sluzbenog automobila koji je vozio i krenuo kuci. Iz neposredne blizine u njega je pucala nepoznata osoba kojoj se od tada gubi svaki trag. Zugicev ubica (ubice) nijesu otkriveni, iako su policijski zvanicnici, u svojim izjavama, neposredno poslije ubistva bili vise nego samouvjereni.
Slicni problemi pokazali su se i nakon ljetosnjeg atentata na predsjednika SPO Vuka Draskovica, koji je ranjen u svojoj kuci u Budvi, kao i u rjesavanju niza slicnih krivicnih djela. Upravo u vrijeme kada je ubijen Raspopovic, iz pritvora u Spuzu izasao je i treci covjek iz grupe osumnjicenih za organizaciju i izvrsenje atentata na Draskovica. Neposredno po atentatu, policija saopstila da je rijesila cio slucaj, osumnjiceni su se, ipak, poslije sest mjeseci pritvora, nasli na slobodi posto crnogorsko pravosude i policija nijesu uspjeli da prikupe dokaze dovoljne za podizanje optuznice.
Petnaestak dana ranije sud je, zbog nedostatka dokaza oslobodio i covjeka optuzenog da je 9. oktobra '99. na semaforima ispred Hotela "Crna Gora" pucao na poznatog podgorickog biznismena koji je, u automobilu, cekao da se na semaforima upali zeleno svijetlo. Bila je to prva "sacekusa" na podgorickim ulicama.
Jos jedan slican neuspijeh ozbiljno bi doveo u sumnju strucnu sposobnost pripadnika MUP-a Crne Gore, ali i moralni kredibilitet celnih ljudi ovog ministarstva. Jer, i pored niza nerasvijetljenih ubistava i pokusaja ubistava, niko od najodgovornijih za rad crnogorske policije nije dao ostavku, ili bio smijenjen. Makar ne na nacin koji bi njihov odlazak sa funkcije doveo u vezu sa neuspjesima u rjesavanju pomenutih krivicnih djela.
Razlog vise za nervozu, zabrinutost, a mozda i strah celnih ljudi MUP-a Crne Gore jeste cinjenica da, desetak godina unazad, ubijeni Darko Raspopovic vazi za jednog od najpoznatijih pripadnika crnogorske policije. Po opisu saradnika - inteligentan, sposoban i hrabar - on je imao tu (ne)srecu da dijeli najvece uspjehe i neuspjehe sluzbe kojoj je pripadao.
Na primjer: U vrijeme sankcija medunarodne zajednice prema SRJ snage NATO alijanse zarobile su na Jadranu tanker pun nafte koji je pokusavao da probije blokadu i uplovi barsku luku. Na brodu je uhapseno osam pripadnika crnogorske Drzavne bezbjednosti. Medu njima bio je i Darko Raspopovic. Nakon kraceg boravka u zatvoru iu Pulji, ovi su ljudi uz posredstvo "tajne diplomatije" vraceni u Crnu Goru.
Nekoliko godina kasnije, nakon neuspjelog pokusaja sljedbenika Slobodana Milosevica da zauzmu zgradu Vlade Crne Gore i pucem povrate izgubljenu vlast u ovoj Republici, u januaru 1998, Raspopovic je ponovo bio u centru paznje. Nezvanicni izvjestaji po kojima su pripadnici SDB -a pod njegovim vodstvom, i specijalci MUP-a CG na celu sa komandantom te jedinice Veselinom Veljovicem, najzasluzniji sto je propao brizljivo pripreman puc, uskoro su dobili potvrdu. Za samo pet dana, od 24. do 28. januara, sluzbena vozila koja su koristili Veljovic i Raspopovic unistena su podmetnutim eksplozivom.
I nakon ubistva Gorana Zugica, tadasnji nacelnik Pete uprave SDB CG dospijeva na naslovne stranice ovdasnjih listova. Naime, savezni ministar za informisanje Goran Matic, optuzio je Raspopovica i ministra MUP-a CG Vukasina Marasa, da "po nalogu CIA" stoje iza ovog ubistva. Malo je onih koji su povjerovali u , blago receno, budalastine covjeka koji se prethodno proslavio "rasvjetljavajuci" brojna beogradska ubistva i "raskrinkavajuci" teroristicke organizacije ("Osa", "Pauk", "Otpor".). Ali, i ova prozivka je potvrdila da je Raspopovic "trn u oku" Milosevicevim sljedbenicima koji su silom oruzja pokusavali da povrate kontrolu nad Crnom Gorom.
Ipak, Milosevic je razvlacen prije tri mjeseca, a prema zvanicnim tumacenjima iz Podgorice i Beograda, Crnoj Gori vise ne prijeti opasnost od upotrebe sile koju kontrolise zvanicni Beograd. Zato nije iskljuceno da u potrazi za ubicom jos jednog funkcionera crnogorskog MUP-a treba gledati i u drugim pravcima.
Dok policija u tisini radi svoj posao, a brojne spekulacije se iz dana u dan mnoze i dobijaju naucno fantasticne obrise, jedno je sigurno: u zemlji koja je godinama prezivljavala zahvaljujuci medunarodnom svercu, i u kojoj je, ne samo zbog toga, postalo jako tesko povuci jasnu liniju razgranicenja izmedu postenih i nepostenih: biznismena, politicara, policajaca, kriminalaca. sve manje je onih koji se osjecaju apsolutno sigurno.