DPS hoce izbore
Crna Gora: pred razrjesenjem jedne dileme
Izlaskom Narodne stranke iz koalicije ťDa zivimo boljeŤ otvaraju se brojne mogucnosti za nove politicke saveze. No, novu pometnju izazvala je nedavna ponuda DPS za vanredne izbore
AIM Podgorica, 09.01.2001. godine
Prvo vanredni parlamentarni izbori, pa referendum, ili obrnuto? Ova aktuelna crnogorska politicka dilema jos nije razjasnjena, ali je posljednjim potezom partije crnogorskog predsjednika Mila Đukanovica nagovijesteno da bi prednost mogla biti data izborima. Demokratska partija socijalista je, prvog dana nakon Bozica, predlozila ostalim parlamentarnim strankama dogovor o odrzavanju prijevremenih parlamentarnih izbora do kraja marta ove godine, pod uslovom da se svi obavezu na to da ce novoizabrani parlament raspisati referendum o drzavno - pravnom statusu Crne Gore. Tako bi i vuci bili siti, i ovce na broju.
Sve do nedavno, dok je vladajuca crnogorska koalicija bila kompletna, za prijevremene izbore se zalagala jedino Socijalisticka narodna partija Momira Bulatovica, ljuta opozicija u Crnoj Gori, a partner Demokratskoj opoziciji Srbije u federalnoj vladi. Prelaskom Narodne stranke u opoziciju, poslije odluke crnogorske Vlade da Beogradu ponudi savez medunarodno priznatih drzava Crne Gore i Srbije, ojacan je front politickih snaga koji prijevremene parlamentarne izbore pretpostavljaju referendumu.
Narodnjaci Dragana Soca poceli su jednako grlato kao i socijalisti Momira Bulatovica prijetiti antreferendumskom kampanjom i traziti izbore. Uz to, i jedni i drugi su odbili da ucestvuju u pripremi novog zakona o referendumu i pravila po kojima bi se upravljali drzavni mediji uoci neposrednog izjasnjavanja gradana o crnogorskom drzavnom pitanju.
Ostatak vladajuce koalicije ( DPS i SDP) mogao je da bira izmedu dvije mogucnosti. Prva je, da ignorise prijetnje i zahtjeve SNP-a i Narodna stranke, privoli Liberalni savez da podrzi njihovu manjinsku vladu, i raspise referendum, kao sto su bili i obecali. Druga mogucnost je bila - izlazak u susret zahtjevima opozicije.
Pretpostavljalo se da ce prvo biti isprobana mogucnost pridobijanja liberala za saradnju, pogotovo sto su oni pokazivali spremnost da je prihvate. Do toga, cini se, nije doslo iz dva razloga - neprihvatljivi uslovi liberala i nejedinstvo unutar samog DPS-a.
Liberalni savez je podrsku manjinskoj vladi uslovio ispunjavanjem zahtjeva da na referendumu gradanima bude postavljeno jasno pitanje: "Da li ste za to da Crna Gora bude nezavisna, medunarodno priznata drzava", sa pride obecanjem da takva Crna Gora nece ulaziti u saveze sa drugim drzavama, pri cemu se, prvenstveno, mislilo na Srbiju. U slucaju prihvatanja zahtjeva liberala, DPS i SDP bi se odrekli vlastite platforme o buducim odnosima Crne Gore i Srbije prije nego su i poceli o njoj da pregovaraju sa novom srpskom Vladom. Ispali bi, dakle, ne samo politicki neozbiljni, nego i neiskreni.
Drugi razlog zbog kojeg DPS i SDP nijesu prvo probali da obezbijede parlamentarnu podrsku za svoju manjinsku vladu mogao bi se traziti u cinjenici da unutar rukovodstva DPS-a nemaju svi isto misljenje o tome sta je pametnije uciniti, i da medu poslanicima te partije u Skupstini Crne Gore ima nekolicina njih koji sasvim ne ulivaju povjerenje. Naime, bolji poznavaoci stanja u redovima DPS-a procjenjuju da bi pet - sest poslanika mogu otkazati u odsudnom trenutku i, recimo, glasati protiv odluke o raspisivanju referenduma.
Potpredsjednik DPS-a Svetozar Marovic, koji obicno ima argument vise kada se radi o nekom delikatnom problemu, procijenio je, u intervjuu za beogradski dnevnik "Blic", da je "vladi potrebna podrska u narodu, a ne samo u parlamentu", i da su izbori prije referenduma "legitimnije i stabilnije rjesenje". I, zaista, Maroviceva politicka logika se prepoznaje u onome sto je DPS predlozila ostalim parlamentarnim strankama. Cilj je da se SNP i NS odobrovolje na saradnju oko raspisivanja i sprovodenja referenduma time sto bi se udovoljilo njihovim zahtjevima da referendumu prethode prijevremeni parlamentarni izbori. U tom slucaju, ne bi bilo bojkota referenduma, sto bi, po Marovicevoj procjeni moglo baciti "sjenku" na njegov ishod, i izazvati "moguce sumnje u demokratskom svijetu".
No, osim sto se ovim potezom DPS-a, koji je podrzala SDP, zele odobrovoljiti SNP i NS, njime se ove dvije stranke izgleda kane istjarati na cistinu. Trazile su izbore i oni su im ponudeni. Lopta je sada prebacena u njihovu avliju. Ukoliko ponudu odbiju ili joj pocnu previse "zagledati u zube", ponudacima ce, a ne sebi, dodijeliti pozitivne poene i pribaviti im alibi za realizaciju rezervne varijante sa Liberalnim savezom kao saveznikom u sadasnjem sazivu parlamenta.
Predsjednik Izvrsnog odbora DPS-a Miodrag Vukovic kaze da su narodnjaci vec pridobijeni, sto bi se moglo zakljuciti i na osnovu prvih izjava prvaka te stranke. Prva reakcija potpredsjednika SNP-a Predraga Bulatovica je bila mjesavina prihvatanja i odbijanja - pozdravljeno je to sto DPS predlaze odrzavanje izbora prije referenduma, ali ne i rok za njihovo odrzavanje. Bulatovic nije znao sta da kaze o onom dijelu predloga kojim se dogovor o izborima uslovljava obavezom raspisivanja referenduma nakon tih izbora. Miodrag Vukovic na osnovu toga procjenjuje da ce SNP opstruirati postizanje dogovora, sumnjiceci za to ne Predraga Bulatovica, nego predsjednika partije Momira Bulatovica, za koga kaze da je povratio kontrolu nad SNP-om, i drugog potpredsjednika, Zorana Zizica, aktuelnog saveznog premijera.
Imajuci u vidu moguccnost da se stvar nece povoljno razvijati, Vukovic napominje da DPS nije unaprijed "kovertirao poteze" i da su, sto se njih tice, "sve opcije otvorene", s tim sto je jedna od njih konkretizovana sada, a druge mogu to biti vec sjutra, odnosno kada prispiju definitivni stavovi SNP-a i Narodne stranke. A na njih se nece cekati beskrajno. DPS je za razmisljanje ostavila rok od nedjelju dana.
Vrijeme je, dakle, pocelo brze da tece i nece se jos dugo cekati na razrjesenje dileme sa cim ce se gradani Crne Gore prvo suociti - sa izborima ili referendumom. Na prvi pogled moglo bi izgledati da je svejedno, jer ce i izbori biti svojevrsni referendum. No, sa stanovista onih koji preferiraju crnogorsku drzavnu nezavisnost i medunarodno priznanje, izbori prije referenduma se dozivljavaju kao predaja unaprijed. "Ako se krene u izbore, pa u referendum, za Crnu Goru nece biti sanse", rekao je nedavno politicki lider Liberalnog saveza Miodrag Zivkovic, i ponovio to nakon sto je DPS obznanila svoju inicijativu o raspisivanju prijevremenih izbora. Takvom prosudivanju su skloni i neki politicki analiticari u Podgorici, ocjenjujuci, poput Rada Bojovica iz Centra za demokratiju i ljudska prava, da se time navrce voda na mlin "unitaristima" i "Kostunicinim legalistima" u Crnoj Gori.
Ne treba, medutim, smetnuti s uma ni to da i DPS brine o svojoj vodenici kada se opredjeljuje da izbore pretpostavi referendumu. U slucaju da losije prode na izborima nego sto ocekuje, imao bi vremena da koriguje svoje politicke stavove i omeksa ih u pregovorima sa Beogradom. Ako bi bio porazen na referendumu, sanse za korekciju politickog kursa bile bi mu bitno smanjene.
Dragoljub VUKOVIC (AIM) AIM Podgorica