Biljana Plavšić u Hagu

Banjaluka, 10. januar 2001. (AIM)

Dok su funkcioneri Republike Srpske proslavljali Dan Republike (9. januar) i uz švedski sto ispijali šampanjac, Biljana Plavšić, prvi izabrani predsjednik RS, putovala je u Hag da se stavi na raspolaganje Tribunalu za ratne zločine na prostoru eks Jugoslavije. Optužena je za ratne zločine, genocid, zločin protiv čovječnosti i kršenje ženevskih konvencija. Tako je završena desetogodišnja politička karijera pezionisane profesorice univerziteta i okončano još jedno burno poglavlje novije političke istorije srpskog naroda.

Odlazak Biljane Plavšić u Hag organizovala je Vlada RS. Na banjalučkom aerodromu ispratio ju je odlazeći premijer Srpske Milorad Dodik, kojem je upravo Plavšićeva, prije tri godine, povjerila mandat za sastav vlade, čime je okončana vladavina takozvane tvrde paljanske struje u RS.

Na molbu novinara da prokomentarišu odlazak Plavšićeve u Hag, novoizabrani predsjednik RS Mirko Šarović i predsjednik Narodne skupštine Dragan Kalinić, su odgovrili u stilu 'imamo preča posla'. Mladen Ivanić, mandatar za sastav nove vlade RS, pokazao je i ovom prilikom mnogo više političkog takta i kulture od svojih koalicionih partnera iz ponovo vladajućeg SDS-a. Ivanić je rekao je da zbog hrabrosti da se dobrovoljno pojavi pred Tribunalom Plavšićevu treba podržati i dodao da organi vlasti RS imaju moralnu obavezu da pomognu bivšem predsjedniku Republike u pokušaju da dokaže svoju nevinost.

Priče o tome da se na spisku haških optuženika nalazi i ime Biljane Plavšić pojavile su se u medijima još krajem decembra. Navodno, Plavšićevoj je ovu vijest saopštio lično Tomas Miler, ambasador SAD u BiH u njenom stanu u Banjoj Luci. Biljana Plavšić se još nekoliko dana ranije povukla iz javnosti. Nagađanja o tome da li je dobila poziv iz Haga, je li u Tribunal pozvana u svojstvu optuženog ili svjedoka, ostajala su bez odgovora. Prije toga, sredinom decembra Plavšićeva je, još prije konstitutivne sjednice Naroden skupštine RS, vratila poslanički mandat, obrazlažuši svoju odluku zdravstvenim razlozima.

Novinari su uzalud za vrijeme božićnih praznika isčekivali da se Biljana Plavšić, koja nikad ne propušta liturgiju, pojavi u banjalučkom Sabornom hramu Svete Trojice. Želeći da izbjegne pritisak javnosti, Plavšićeva je Božić provela kod svog brata Zdravka u Beogradu, u krugu porodice i prijatelja. U Banju Luku se vratila dan prije putovanja. Dok je pakovala kofere glavnim gradom Srpske su odjekivale topovske salve počasne praznične paljbe...

Još iste večeri kada je Biljana Plavšić stigla u Hag, njen advokat Krstan Simić, inače visoki funkcioner Dodikove stranke SNSD, je potvrdio da je Plavšićeva optužena 'za sva djela iz nadležnosti Tribunala'. On je dodao da je njena optužnica vrlo slična optužnici Momčila Krajišnika, bivšeg člana Predsjedništva BiH. Prvo pojavljivanje Plavšićeve pred Tribunalom, kako je naveo Simić, može se očekivati već krajem ove nedjelje.

Ako se izjasni da nije kriva, smatra advokat, suđenje Plavšićevoj moglo bi se obaviti zajedno sa suđenjem Krajišniku. Međutim, ako se izjasni da je kriva, navodi Simić, kazna bi joj mogla biti izrečena bez suđenja. Osim činjenice da se dobrovoljno odazvala Tribunalu, značajna olakšavajuća okolnost za Biljanu Plavšić bi mogla biti i njena svjedočenja u drugim haškim procesima.

Izjava advokata Simića potvrđuje vrlo vjerovatnu pretpostavku da je Biljana Plavšić Tribunalu dragocjenija kao svjedok nego kao optuženik. Upravo zbog toga mnogi njen slučaj, bar procesno, porede sa slučajem Dražena Erdemovića, koji je priznao oko 30 ubistava, ali je osuđen samo na pet godina zatvora jer su upravo nejgova svjedočenja 'otvorila'slučaj Srebrenica.

Biljana Plavšić je političku karijeru započela prilično kasno: u svojoj šezdesetoj godini. Prije nego što je 1990., na poziv jednog prijatelja, pristupila SDS-u, bila je svjetski poznat i priznat biolog, dinamična, uspješna i hrabra, ali izrazito apolitična žena. Redovno je odlazila u crkvu i nikad nije bila član Komunističke partije. Pedesetih je kao Fulbrajtov stipendist pozvana da ostane u Americi, ali je kao srpski patriota i sarajevski lokalpatriota, glatko odbila ponudu. Proputovala je svijet i bila jedna od utemeljivača Prirodno matematičklog fakulteta u Sarajevu.

Sa sarajevskim advokatom Žarkom Banjcem živjela je četrnaest godina u braku i potom nekoliko decenija u velikom prijateljstvu, koje nije prekinuto ni danas. Upravo Banjac će, uz Krstana Simića, biti jedan od branilaca Biljane Plavšić pred haškim Tribunalom.

Na prvim izborima u Bosni i Hercegovini, održanim krajem 1990. Biljana Plavšić je, uz pokojnog Nikolu Koljevića, izabrana u Predsjedništvo BiH da zastupa interese srpskog naroda. Početkom 1992, kakda je zveckanje oružjem u BiH postalo sasvim ozbiljno, Plavšićeva, sa Fikretom Abdićem putuje u svojevrsnu mirovnu misiju u Bosanski Brod i u Bijeljinu. Misija, kao što je poznato, nije uspjela, ali su kamere zabilježile kako se Plavšićeva u Bijeljini poljubila sa Željkom Ražnjatovićem Arakanom, što su neki kasnije protumačili kao njen 'blagoslov genocidu'.

Šta se u tim dramatičnim danima dešavalo u Predsjedništvu BiH, javnosti je i danas nepoznato. Tek tu i tamo u štampu procuri poneki stenogram burnih predratnih sjednica 'kolektivnog šefa bh. države'. Da li se potonji bosanskohercegovački pokolj mogao izbjeći, ili nije postojala politička volja za to? Biljana Plavšić je sigurno jedna od rijetkih osoba koja može odgovoriti na to i mnoga slična pitanja: i pred javnošću i pred Tribunalom.

U maju 1992. Biljana Plavšić i Nikola Koljević su podnijeli ostavku na mjesto članova Predsjedništva BiH. Dogodilo se to nakon konstituisanja Skupštine srpskog naroda, nastale 'otcjepljnjem' srpskih poslanika iz Skupštine BiH. Ta je Skupština proklamovala Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu, preteču Republike Srpske, a Koljevića i Plavšićevu proglasila potpredsjednicima Republike. Kolika je bila istinska moć ovo dvoje univerzitetskih profesora u Vlasti RS, pokazuje već činjenica što su ih u SDS-u i državnim organima oslovljavali sa 'profesor' i 'profesorica'.

Biljana Plavšić je u toku rata bila zadužena za humnitarni rad. Kako sama tvrdi, za mnoge odluke organa vlasti u ratnoj RS je saznavala tek naknadno: iz službenog glasnika, iz novina ili iz knjiga koje su poslije rata objavljivali strani diplomati koji su ratnih devedesetih službovali u BiH. U jednom intervjuu je izjavila da je zapanjena koliko malo zna o događajima za koje je mislila da je i sama učestvovala u njima.

Momčilo Mnadić, visoki policijski fiunkcioner ratne Republike Srspke je jednom prilikom, ne bez ironije, rekao da je 'Biljana Plavšić profesorica u politici, koja je, dok su se donosile važne odluke vodala princezu Lindu Karađorđević po manastirima'.

Kakav je bio odnos Karadžića, Krajišnika i ostalih moćnika ratnog SDS-a prema Plavšićevoj, pokazuje i to što su je na prvim poslijeratnim izborima 1996. kandidovali za Predsjednika RS, jer su bili ubijeđeni da će ona biti samo formalni predsjednik, koji će omogućiti da Republikom Srpskom i dalje vlada Karadžić. Biljana Plavšić je pobijedila na izborima, ali je odlučila da zaista bude predsjednik. Naravno, u toj nakani, možda nikad ne bi uspjela da nije bilo podrške međunarodnih faktora.

Već na početku predsjedničkog mandata Biljane Plavšić, drugi ratni potpredsjednik RS dr Nikola Koljević, je tragično okončao život. Nikad nije razjašnjena tajna njegovog samoubistva, ali je svima koji su ga poznavali ostao u sjećanju kao visokomoralan i čestit čovjek.

Slijedilo je vrelo ljeto 1997. i događanje naroda u RS, nakon kojeg je Biljana Plavšić, prvi izabrani predsjednik RS, konačno preuzela vlast. Raspustila je skupštinu, raspisala vanredne izbore, pružila priliku Miloradu Dodiku da sa dva poslanika u parlamentu postane premijer i pokušala da u Republici Srpskoj uvede vladavinu institucija.

Naredne predsjedničke izbore, Biljana Plavšić je izgubila. Sa samo 40 hiljada glasova prednosti pobijedio je Šešeljev radikal i zajednički kandidat SRS i SDS Nikola Poplašen, iako je i ove izbore nadgledao OEBS. Kada je na samom početku Poplašenovog predsjedničkog mandata Visoki predstavnik Karlos Vestendorp smjenio predsjednika RS, Biljana Plavšić je ovu smjenu prokomentarisla riječima: 'Hvala Bogu što me ova čaša mimoišla'.

Nakon neusjeha na predsjedničkim izborima 1998. politička moć Biljane Plavšić rapidno opada. Srpski narodni savez, njena stranka, nastala otcjepljenjem iz SDS-a, se cijepa i većina kadrova napušta Plavšićevu i priključuje se novoosnovanom Demokratskom narodnom savezu. Na minulim izborima SNS Biljane Plavšić osvaja samo dva poslanička mandata. Danas je pitanje da li će SNS uopšte opstati ili će doživjeti sudbinu Narodne stranke RS, koja se nakon hapšenja i odvođenja u Hag njenog lidera Radoslava Brđanina, ugasila.

Istina, Biljana Plavšić nije uhapšena, otišla je u Hag dobrovoljno, i po nekim izvorima neće završiti u Ševeningenu. Naime, po pravilima Tribunala, postoji mogućnost da optuženik, uz posebnu dozvolu predsjednika Tribunala, boravi izvan pritvorske jedinice u 'posebnim uslovima'. Da bi se to ostvarilo moraju biti ispunjena još dva uslova: da se Holandija, kao zemlja domaćin, složi sa tim i da te posebne uslove 'kućnog pritvora' neko plati, jer to nije obaveza Tribunala, odnosno budžeta UN-a. Postoji i, istina tek teoretska mogućnost da Biljani Plavšić bude dozvoljeno, uz posebne garancije Vlade RS, da se brani sa slobode.

Milkica Milojević (AIM)