Bujanje glasina o haaškim istragama

Aim, Zagreb, 9.1.2001.

Zakotrljala se još jedna gruda glasina o istragama koje se protiv Hrvata pokreću u Haagu. Grudu je prije nekoliko dana pustio niz strmu padinu Dobroslav Paraga, predsjednik kontroverzne stranke HSP 1861, koji se u posljednje vrijeme sve više vraća predstranačkoj vokaciji aktiviste za zaštitu ljudskih prava. Izjavio je da se u Haagu vodi istraga protiv nekolicine državnih i stranačkih čelnika iz Tuđmanova vremena, među kojima je poimenice spomenuo Hrvoja Šarinića, Franju Gregurića, Ivića Pašalića, Miroslava Tuđmana te Vicu Vukojevića (od kojih je posljednji još na državnoj plaći, kao član Ustavnog suda, dok je Pašalić to donedavno bio, kao potpredsjednik Sabora).

Kako je Paraga ponekad sklon davati "tabloidne" informacije - jake izjave bez pokrića u provjerenim informacijama - i ova je primljena najprije s nevjericom, dok jedan od spomenutih nije potvrdio njenu utemeljenost. Riječ je o Hrvoju Šariniću koji je izjavio da je iz dobro obavještenog izvora saznao da je stvarno predmet istrage. Ovim je Paragina gruda počela rasti, pa je dnevnik Republika objavio da je hrvatskoj Vladi iz Haaga stiglo pismo u kojem se pokazuje zanimanje za pedeset ljudi izu bivšeg državnog vrha s kojima je Franjo Tuđman mogao razrađivati strategiju etničkog čišćenja srpskog sdtanovništva u Hrvatskoj. Zato su navodno zatraženi i stenogrami razgovora koje je on u svome uredu imao s državnim i stranačkim suradnicima, za koje se otprije zna da su snimani i pohranjeni u arhivi koja u tom dijelu nije zaštićena egidom državne tajne.

Istog dana kad i Republika, pojavio se sa svojom verzijom priče i Večernji list, koji pravi još veću sniježnu kuglu, pa piše o čak stotinu imena ljudi iz državnog i stranačkog vrha koji su na ovaj ili onaj način predmet haaške istrage. To je prelilo ionako poslovično punu čašu strpljenja Gorana Granića, šefa Vladinog ureda za odnose s Haagom, koji je iznervirano nazvao ove spekluacije šizofrenim i suludim. U samome Haagu običaj je da se ovakve informacije ne komentiraju, ili se to čini na žličice iz kojih se ponekad ipak može nazrijeti što se kuha u tamošnjim kazanima. Ovaj put učinjeno je ovo drugo. Istina, glasnogovornica ovog Suda Florence Hartmann opovrgla je kao "glupe i izmišljene" glasine da se vodi istraga protiv stotinu hrvatskih funkcionara, štoviše optužila je dio hrvatskih medija da takvim "žutim" informacijama svjesno kompromitiraju i "kriminaliziraju" rad Suda.

Ipak, Hartmann nije htjela ni izrijekom demantirati da je proteklih dana iz Haaga poslan dopis s ovakvim sadržajem u Zagreb, jer ona nema informacije o "svakom poslanom dopisu i ne znam je li nešto poslano proteklih dana." Ona samo zna, izjavila je također, da će ubrzo biti podignute neke nove optužnice, ne otkrivši, naravno, protiv koga i za koje ratne zločine. Sada se s grozničavim zanimanjem očekuje dolazak glavne tužiteljice Haaškog suda, Carle del Ponte, koja bi prema ne sasvim preciznim 15. siječnja trebala doputovati u Zagreb. Taj posjet morao bi konačno baciti više svjetla na ovaj najnoviji kratki spoj u odnosima Zagreba i Haaga, za koji možda prvi put dio odgovornosti snosi i ovaj potonji, jer je očito precjenio kooperativnost koalicijske vlasti u Zagrebu i uz to podbacio u procjeni klime koja spram Haaga postoji u Hrvatskoj, a napose u komparativnoj procjeni prilika ovdje i u Jugoslaviji.

U svakom slučaju, u odnosima Zagreba i Haaga zapuhnuli su neki novi vjetrovi, i to one vrste koja ne tjera nego naprotiv gomila maglu otvorenih pitanja i najrazličitijih spekulacija. Već spomenuti Šarinić tome je dao značajan obol, pokrenuvši čitavu privatnu istragu, koja je, tvrdi, pokazala da je koncem prošle godine doista iz Haaga stiglo hrvatskoj Vladi pismo u kojem se Tribunal zanima za stotinu vodećih hrvatskih političara bivše vlasti. Istu takvu istragu poduzeo je još jedan s Paraginog popisa, Franjo Gregurić, koji je bio predsjednik koalicijske Vlade demokratskog jedinstva, koja je bila na vlasti u prvoj godini rata 1991-95, uz koju se veže jedan dio zločina nad srpskim stanovništvom za koje Haag pokazuje zanimanje.

U više novina pojavila se informacija, kojoj dakle ne nedostaje uvjerljivosti, da je Gregurić čak sazvao ministre iz onog vremena kako bi se sprala ljaga s "ratne Vlade". Ovo je odmah naišlo na javnu podršku nekih članova te Vlade, pa aktualni potpredsjednik Sabora Zdravko Tomac izjavljuje da dovođenje u pitanje te Vlade znači i dovođenje u pitanje "prava Hrvatske na obranu od agresije". Tomac je također mišljenja da je ovo prilika da se raščisti s onima u hrvatskim medijima koji prokazuju časne i čiste ljude, ali uz to priznaje i nešto što je po svemu sudeći najbliže meritumu ove najnovije afere. Izjavio je, naime, da histeričnu atmosferu u zemlji vjerojatno stvaraju oni "koji nemaju čiste ruke, koji su stvarno krivi za neke zločine, pa im odgovara da krivnja padne na svih, jer bi se oni tako mogli izvući po sistemu drž'te lopova."

Ti koje apostrofira Tomac morali bi, po logici stvari, pripadati državnim, vojnim, sigurnosnim, diplomatskim etc. strukturama vlasti, i to onog bivšeg, Tuđmanovog režima. Ali, zahvaljući velikom strahu nove vlasti da joj se ne zamjeri revanšizam, mnogi od njih preživjeli su političke promjene na izborima početkom godine. Time postaje uvjerljivija tvrdnja nekih ovdašnjih novina da je pismo s popisom pededeset čelnih ljudi hrvatske države stiglo u Zagreb ne iz Haaga, nego iz domaćih izvora, pri čemu neki navode hrvatsku misiju pri Ujedinjenim narodima. Otamo su, tvrdi se, stigla dva takva dopisa, jedan u kojem se kaže da Carla del Ponte priprema optužnice protiv 100-150 čelnih ljudi država nastalih raspadom Jugoslavije, i drugi u kojem se nabraja 30-50 takvih iz Hrvatske.

Neovisno je li to točno ili ne, očito je da se netko u Hrvatskoj trudi simulirati poteze haaškog suda, i povlačiti ih točno u trenutku (kao u slučaju Stipetić) kada to može najviše uzdrmati odnose Zagreb-Haag, ili kompromitirati one u zemlji koji najžilavije ustrajavaju na dobrim odnosima s Tribunalom. Tako se ovih dana pojavila teza, koju podržavaju ljudi s provaljenih spiskova, ali u diskreciji i neki pripadnici vladajuće koalicije, da su ti spiskovi rađeni na bazi Mesićevih svjedočenja u Haagu, a da njega osobno na njima nema samo zato što se nečim "iskupio", dakle kupio blagonaklonost Tribunala u Haagu.

Ovim su samo kulminirale višemjesečne povike na Mesića da je uveo paralelni mehanizam suradnje s Haagom - opstruirajući Vladu koja je za to nadležna - povike koja je bila toliko uporna da je Mesić ovih dana izjavio da prekida kontakte s predstavnicima Tribunala i da ih u cjelosti prepušta Vladi. Iako je Mesić stvarno vrlo slobodno interpretirao Ustavni zakon kojim se reguliraju ova pitanja, posebno dok mu ustavnim promjenama nisu ograničene predsjedničke ovlasti, ovo se može shvatiti kao poraz dosadašnje hrvatske politike prema Haaškom sudu i najavu da će se ona ubuduće odvijati izmjenjenim i ne uvijek predvidivim stazama. Na desnom krilu političke scene to je shvaćeno kao otvaranje novog manevarskog prostora, pa recimo Vladimir Šeks bučno najavljuje da se u Haagu cijeli HDZ proglasilo zločinačkom organizacijom.

To je, naravno, daleko od vjerojatnog, jer Tribunal ne sudi ni državama, pa je još manje vjerojatno da će tako biti s političkim strankama, ali mu se ovim očito želi oduzeti pravo i da sudi zločinačkim pripadnicima tih stranaka.

Marinko Čulić