Politički udar iz Katoličke crkve

Aim, Zagreb, 8.1.2001.

Prošlotjedno tradicionalno blagdansko primanje predsjednika Republike za predstavnike vjerskih zajednica ostat će zapamćeno po otvorenom bojkotu nove vlasti od strane dijela Katoličke crkve. S domjenka kod predsjednika Mesića demonstrativno su izostali svi biskupi poznati po svojoj bliskosti s bivšom vlašću. Proteklih godina, dok je na čelu države bio Tuđman, takvih izostanaka nije bilo. Nema sumnje da je riječ o političkoj poruci kojom dio Crkve izražava svoju distanciranost spram aktualne vlasti.

Tako postaje nemogućim dalje prikrivati da su odnosi između Crkve i države u Hrvatskoj pali, čini se, na dosad najniže grane. Presudna je kap za tu ocjenu pred Božić objavljeni komentar Radio Vatikana. Nije novost da Crkva, i lokalna i ona s papinske razine, upozorava na teške socijalne prilike u Hrvatskoj, na vrtoglav porast nezaposlenosti i neravnomjeran raspored tereta socijalnih nevolja. Ali u vatikanskom je komentaru napravljen korak više. Prvo, teške socijalne prilike dovode se u izravnu vezu s novom vlašću, tumače se kao posljedica političkih promjena. Komentator tvrdi, doslovce, da su "promjene donijele još teže stanje: stotine i stotine tisuća nezaposlenih". Drugo, vatikanski je radio najavio masovne proteste socijalnih nevoljnika: "čeka se trenutak da se masa pretvori u energiju i da se izađe na ulice".

Nema nikakve sumnje da je socijalna situacija u Hrvatskoj teška. Nema sumnje da aktualna vlast ne uspijeva povući kola iz ekonomskog gliba, da se situacija za obične građane čini sve beznadnijom. Nema također nikakve sumnje da je Crkva pozvana upozoravati na te činjenice. Ali ne može se ne primijetiti da su ljudi Crkve u kritici socijalnih prilika danas mnogo žustriji nego u proteklih deset godina. Također je nemoguće ne primijetiti da socijalnu katastrofu vrlo rijetko povezuju s bivšom vlašću. Kao da ne vide da je najveći dio sadašnjih nevolja nastao u Tuđmanovom vremenu. Na pozive da daju moralnu ocjenu proteklog desetljeća vrlo su suzdržani. Čak će otvoreno reći kako nije na njima da kritiziraju one koji su sišli s vlasti.

Neka upozorenja iz redova Crkve - stječe se dojam - s političkom su figom u džepu. Vatikanski radio u svom je komentaru sasvim skliznuo u vode politike, kao da bi htio moderirati politička zbivanja. Jedan od kritički nastrojenih crkvenih intelektualaca, splitski svećenik don Ivan Grubišić smatra da je crkveno lamentiranje hrvatske društveno-političke situacije neodgovorno. "Onaj tko s Radio Vatikana govori o masovnim prosvjedima, priziva anarhiju u Hrvatskoj", tvrdi Grubišić. Po njemu, iza vatikanskih ocjena krije se smišljeni scenarij grupa iz Hrvatske, kojima je prvenstveni cilj destabiliziranje aktualne vlasti.

Već je neko vrijeme sasvim očito da su pojedini krugovi unutar Crkve svoj rezerviran stav spram sadašnje vlasti pretvorili u otvoreno odbijanje. Odnosno u agitiranje za snage koje su na siječanjskim izborima plebiscitarno poražene. Miroslav Tuđman, stariji sin pokojnog predsjednika, koji se u posljednje vrijeme politički aktivirao, zaredao je po crkvenim dvoranama držati političke skupove. Prohadazeovski dio Crkve izbornu odluku vlastitog naroda drži pogrešnom, njen opoziv smatra svojom misijom. Crkvu se tako sve otvorenije pokušava pretvoriti u barjaktara političkog koraka unazad.

Vidljivo je to i po načinu na koji je službena Crkva odšutjela političke ispade do kojih je ponovo došlo prije nekoliko dana na misama koje su u Zagrebu i Splitu služene za ustaškog poglavnika Antu Pavelića. Iako zadušnice nisu bile posjećene kao proteklih godina, svećenici su ponovo uputili poruke koje se svakako moraju zabilježiti. U Zagrebu je rečeno da se ni jedan hrvatski političar nije tako savjesno brinuo za svoju dušu kao poglavnik. Argument za tu skandaloznu tvrdnju navodni je podatak da se Pavelić ispovijedao svakog mjeseca. O Jasenovcu i rasnim zakonima, o sudjelovanju njegove vlasti u masovnim pomorima nehrvatskih naroda s oltara ni ovoga puta nije bilo ni riječi. Na obje mise svećenici su se posebno obrušili na novinare, nazivajući ih pogrdnim imenima, čak strvinarima.

Neki su komentatori zatražili da se Crkva oficijelno ogradi od takvih izjava i da se konačno zapriječi zagađivanje javnog prostora politički skarednim porukama iz svetišta. Zasad nikakva odjeka u tom pogledu nema. Razloge treba tražiti ne samo u pomanjkanju dobre volje nego i u svojevrsnoj nemoći. Sve je evidentnije da je crkvena hijerarhija u Hrvatskoj duboko podijeljena i da polarizacija postaje sve zaoštrenija. Razlike se vrlo malo tiču vjere i crkvenih stvari, mnogo više ideoloških i političkih pitanja.

Crkva aktualnoj vlasti generalno zamjera pomanjkanje socijalne osjetljivosti te labavljenje spram hrvatskih nacionalnih tema. Jedan je dio iskreno zabrinut i nezadovoljan nekim zaista lošim potezima vlasti - primjerice smanjenjem porodiljnih naknada, na što je reagirao i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić - te općenito osjećajem da s novom vladajućom garniturom u Hrvatskoj nije porasla ni socijalna pravda ni perspektivnost. Drugi dio Crkve teške socijalne prilike vidi kao način rušenja aktualne vlasti. Taj dio dosad nije pokazivao zainteresiranost za uvjete u kojima narod živi, nikad nije digao glas protiv pljačkaške Tuđmanove privatizacije. Sada liju krokodilske suze, ali njihova je politika zapravo: što gore - to bolje. Eksploziju socijalnog čemera oni vide kao put za ostvarenje svojih političkih ciljeva.

Tom dijelu Crkve socijalne su teme samo izlika; pravi razlog njihova nezadovoljstva treba tražiti u njihovoj tvrdnji da nova - neki od njih kažu: komunjarska - vlast ne čuva, dapače iznevjerava hrvatske nacionalne interese. Neki će od tih crkvenjaka izjavljivati kako "treba sačuvati dobrote stečene od 1990., prije svega slobodu, nezavisnost i nacionalno dostojanstvo", posredno sugerirajući da Tuđmanovi nasljednici te stečevine ugrožavaju. Drugi će reći kako je "Crkva osjetljiva na nastojanja nekih da mijenjaju povijesni smisao i cilj Domovinskog rata". Pod tom se formulacijom zapravo krije otpor rasvjetljavanju događaja iz proteklih godina, progon ratnih zločina, uključujući i protivljenje djelovanju Haškog suda.

Zarobljenost značajnog dijela svećenstva, i na najvišim razinama, profanim politizacijama bremenita je velikom opasnosnošću i po Crkvu. Nedolaskom na Mesićevo primanje prohadezeovski su biskupi napravili odmak ne samo od aktualne vlasti, nego i od zagrebačkog nadbiskupa Bozanića, koji je ujedno i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, te od onog dijela biskupa koji su se i ove godine pojavili na Pantovčaku. Njihove političke razlike nadvladale su ono što bi ih trebalo povezivati.

Jelena Lovrić