Ivanić mandatar: Povratak pomiritelja

Banjaluka, 26. decembar 2000. (AIM)

Neizvjesnost oko predlaganja mandatara za sastav vlade Republike Srpske (RS) otklonjena je neočekivano brzo. Predsjednik Republike Mirko Šarović imenovao je mandatara odmah nakon prvog kruga konsultacija sa predstavnicima parlamentarnih i vanparlamentarnih stranaka, ukazujući povjerenje Mladenu Ivaniću, predsjedniku druge po snazi stranke u Parlamentu - Partije demokratskog progresa (PDP).

Izbor Ivanića nije iznenadio javnost, iako je sam Predsjednik prethodno najavio da ima u vidu više kandidata. Sa jedne strane, izbor je očekivan zbog parlamentarne podrške koju je Ivanićeva PDP pružila SDS u kontituisanju skupštinske većine, a sa druge, Ivanić je danas jedina politička ličnost od autoriteta u domaćoj i međunarodnoj političkoj javnosti. Za poznavaoce političkih prilika u RS, Ivanić je bio jedini mogući izbor za SDS i jedini političar koji SDS može održati u političkom životu.

To što ovaj puta nije bilo natezanja i nadmudrivanja u proceduri predlaganja, treba zahvaliti činjenici da su i SDS i Ivanić imali jedno obostrano loše iskustvo u sličnoj situaciji prije nepune tri godine, kada je Ivanić bio mandatar tadašnje predsjednice RS Biljane Plavšić. Podsjećanja radi, SDS je tada odbio svaki razgovor o konceptu vlade nacionalnog jedinstva, koji je Ivanić predlagao i od koga nije želio odustati. Umjesto Ivanića, koji je vratio mandat, došao je Milorad Dodik, a SDS se, iako većinska parlamentarna stranka, morao preseliti u opoziciju.

Politička ironija je htjela da se na političku scenu ponovo u istim ulogama vrate i SDS i Ivanić. Ivanić iza sebe sada sa jakom partijskom bazom, a SDS na čelu sa kadrovskom strukturom za koju mnogi misle da naginje ka reformama.

U sadržajnom smislu, Ivanićev koncept vlade nije se mnogo izmijenio, a SDS, zbog rigidnog stava međunarodne zajednice, više nije u situaciji da postavlja i javno iznosi svoje uslove mandataru. Naime, Ivanić je prije imenovanja jasno stavio do znanja da je stav njegove partije da u novoj vladi ne želi da vidi ministre iz bivših ratnih i poratnih vlada, da uzima sebi pravo da lično izabere ministre finansija, policije i pravde i da ministri moraju odgovarati njemu, a ne političkim partijama. "Stranke mogu da predlažu ličnosti, ali ministre ću birati ja i oni moraju biti profesionalci koji će stručno obavljati svoj posao", ukratko obrazlaže svoje osnovne principe Ivanić.

Ivanić je od samog početka bio izložen jednom vrlo oštrom pritisku međunarodne zajednice, sadržanom u gotovo ultimativnom zahtjevu da SDS, kao nacionalistička i ratna stranka, ne može učestvovati u vlasti. U ultimatumu su najdalje otišli Amerikanci, zaprijetivši da će u suprotnom američka vlada obustaviti RS svaku vrstu pomoći. Ivanić je u svojim diplomatskim kontaktima, a imao ih je sa gotovo svim međunarodnim predstavnicima, uspio da uvjeri sagovornike da takvo ignorisanje izbornih rezultata ugrožave temelje demokratije, koju treba strpljivo graditi na volji naroda. Njegova politička ideja polazila je od stava da SDS nije moguće ignorisati, ali ga je moguće reformisati. U to je uspio da ubijedi i lidere SDS-a, tražeći od njih da spremnošću na kompromis pokažu poželjan stepen demokratske zrelosti.

Naravno, Ivanić u obračunu sa SDS-om ima značajnu podršku Kancelarije visokog predstavnika (OHR) i međunarodnih zvaničnika, koji su liderima SDS-a Šaroviću i Čaviću prije konstituisanja parlamenta ponudili spisak dejtonskih obaveza koje žele vidjeti ispunjenim, kao uslov njihovog opstanka na vlasti. Na njemu su povratak izbjeglica, nastavak ekonomskih reformi, izgradnja porušenih vjerskih objekata i izručenje osumnjičenih za ratne zločine. Njihov potpis na ovom dokumentu oslobađa budućeg mandatara optužbi da je bez saglasnosti predsjednika i parlamenta prekoračio granice 'nacionalnih interesa'.

Sve što su kao obavezu od OHR-a preuzeli lideri SDS-a, važi i za Ivanića. Međutim, on se u javnim istupima za sada ograničava na obrazlaganje strategije izlaska iz teške ekonomske situacije i obećava nastavak ekonomskih reformi i borbu protiv korupcije. Sve uz malu dozu optimizma: "Nova vlada mora objelodaniti narodu situaciju u kojoj se nalazimo. Ona je izuzetno teška i neće je biti lako riješiti. Vlada nema u ruci čarobni štapić, ali sigurno može biti bolje nego što je danas".

Sastav kabineta Ivanić je obećao do 12. januara. Sudeći po onome što je predstavio kao svoje principe, u novoj vladi će biti i stranačkih kandidata SDS-a, ali oni neće biti simboli stranke, nego prije svega stručnjaci. Na pitanje da li će u kabinetu biti Bošnjaka i Hrvata, Ivanić je odgovorio potvrdno. Ostaje otvoreno pitanje hoće li oni biti stranački ljudi, ili samo Bošnjaci i Hrvati koji žive u RS. Budućem mandataru stigla je i prijetnja ženskog lobija iz Bijeljine da će dobiti žensku vladu u sjeni ako među ministrima ne bude žena. Odgovorio im je da će biti žena u njegovom kabinetu.

Vladu u sjeni Ivaniću je najavila i Dodikova Stranka nezavisnih socijaldemokrata. "Dobro je došla svaka vlada u sjeni i svaka kritika rada vlade. Mi to pozdravljamo i šteta što takvu vladu nije imao i premijer Dodik", odgovara Ivanić.

Prve iskre na relaciji stari i novi premijer obećavaju zanimljivu bitku u političkom ringu.

Branko Perić (AIM)