Dok posljednji decembarski dani 2000. teku

Sarajevski čestitari

AIM, SARAJEVO, 25.12.2000. Koga god ovih posljednjih decembarskih dana u Sarajevu pitate gdje će dočekati 2001. godinu, odnosno početak trećeg milenijuma, odgovor je najčešće isti: Kod kuće! I popularni Dino Merlin, čija se "Godinama" u duetu sa Ivanom Banfić vrtjela ove godine od Triglava do Đevđelije, odbija novogodišnju ponudu za ponudom - posljednja je bila iz crnogorske Budve. Iako se radi o honoraru od famoznih100.000 DM za najluđu noć u godini, i on se opredjelo, kako kaže, za "kauč u svojoj kući". Poređenja radi, prosječni lični dohodak u godini koja odlazi, prema upravo objavljenim podacima, u Federaciji BiH iznosi 426 DM, a u Republici Srpskoj tek 270 DM!

Što se tiče ovog, centralnog dijela jedinstvene nam be-ha domovine, nije samo besparica razlogom što se ostaje u kući, posebno kad se radi o Bošnjacima. U bošnjačkim kućama se, naime, već nekoliko decembara za redom spremaju najbolja jela kako bi se dani Ramazana učinili što svečanijim. Za razliku od nekoliko prethodnih, ove godine Bošnjaci bi ipak mogli izaći iz kuće 31. decembra jer post (Ramazan) neće obuhvatiti i najluđu noć. Bajram je koji dan ranije, pa će bez obzira na stroge islamske propise, mnogi dobro "potegnuti".

Oni "ostali" ostaju kod kuće što zbog već pomenute besparice, što onako. A to "onako" dođe vam ovdje zbog činjenice da živite u nekom novom okruženju u kojem više nema rodbine, mnogih starih prijatelja, kolega....Kakva bi to novogodišnja noć bila u kojoj biste se za stolom kurtoazno smiješili novim znancima i s kojim biste se u ponoć morali još i ljubiti. Za utjehu su vam ostale čestitke vaših "starih" iz Australije, Kanade, sa Novog Zelanda ili Danske... što još uvijek putuju duplo kraće od čestitki kumova iz Beograda, koje posljednjih godina, iako uredno poslane, najčešće nisu ni stizale.

A posljednji dani 2000. teku potpuno neprimjetno. Na predstojeće blagdane podsjećaju samo dva siromašno okićena bora u centru Sarajeva ispred "Imperijalove" kavane koja se nalazi u "Napretkovoj" palači, a koju je istoimeno hrvatsko kulturno društvo uspjelo najvećim dijelom povratiti, pa je sad tu i njihova Gospodarska banka. Ogromna jelka jedva je ušla kroz vrata crkve "Sveti Josip" na Marindvoru (navodno je poklonio neki musliman jer ju je zbog gradnje kuće morao posjeći, a bilo mu je mnogo žao da tek tako propadne), ali još nije okićena. U hladnom ambijentu, sa slabim ozvučenjem, na prigodnoj priredbi 6. decembra Sveti je Nikola, iako bez pratnje Krampusa, prvo djecu malo "naružio", opomenuvši ih riječima: "Vidi koliko vas je večeras, a što vas nema barem nedjeljom na misi!" U još uvijek, doduše prepolovljenoj, Titovoj ulici, glavnoj u gradu, u knjižarskim izlozima nude se novogodišnje čestitke dok u izlogu "Kompasove" poslovnice ima i nešto skromne blagdanske deokracije. Kad se malene lampice (za dekoraciju cijelog grada upotrijebi se, poređenja radi, manje sijalica nego za jedno drvo u zapadnim gradovima) upale, gotovo da mogu osvijetliti preko ulice na zidu ispisani veliki grafit osvanuo ovih dana: "Islamska revolucija je počela!" I u centralnoj sarajevskoj saobraćajnici, nekad Ulici Đure Dakovića danas Alipašinoj, nedaleko Američke ambasade u najeleitnijem naselju Ciglane grafit je još određeniji: "Islamska revolucija je svanula. Što ti spavaš!"

U medijske redakcije, za razliku od nekih davnih zajedničkih blagdana, praznika i svečanosti, stiže veoma malo čestitki za objavu. Zauzvrat, možda neka redakcija i ove godine zaradi na oglasnom prostoru preko očekivanja, kao što se to desilo na početku 1999. godine kada je tadašnji guverner Kantona Sarajevo "platio" cijele stranice novina kako bi se zahvalio onima koji su mu čestitali na imenovanju, pobrojavši poimenice sve svoje čestitare. Oglasna strana, nimalo jeftina, pojavila se u svim dnevnim novinama a na osnovu narudžbenice Kantona Sarajevo, dakle kantonalnog budžeta koji pune ovdašnji građani po raznim osnovama. Ispalo je tako da su Sarajlije (onih pravih je naravno veoma malo, tako da bi prikladnije bilo uvijek kazati samo stanovnici Sarajeva) same sebi platile zahvalu. I to i oni kojima nije ni na kraj pameti da za tako šta daju svoje pare. Pojedini nezavisni novinari, a takvih je u ovoj oskudici svakim danom sve manje, zahvalnicu su pročitali na pravi način, koji se, naravno, nije svidio guverneru. Ipak, učinio je ono što se u tom trenutku spasiti jedino moglo - kažu povukao je kantonalnu narudžbenicu i iz svog džepa platio zahvalnicu. Niko nije provjeravao!

Bilo je i duhovitih stvari te iste godine, kao kada je na posljednjoj godišnjoj press-konferenciji SDA njen predsjednik Alija Izetbegović - koji je svojevremeno kad je bio i predsjednik Predsjedništva BiH proskribovao Djeda Mraza - izjavio kako je on u biti socijaldemokrata. Sutradan je u Centralu Stranke demokratske akcije iz SDP-a stigla na njegovo ime pristpunica za učlanjenje. Zlatko Lagumdžija je tada bio negdje vani na putu inicirajući medjunarodnu podršku "za promjene", dok ovih decembarskih dana najčešće "putuje" od jednog gradskog kafića do drugog kako bi sa Harisom Silajdžićem i Krešimirom Zubakom dogovarao o Demokratskoj alijansi za promjene, budući da nisu dobili dovoljan broj postizbornih čestitki. Navodno su razgovarali i u jednom privatnom automobilu kako ih niko ne bi mogao prisluškivati.

Vratimo se još malo onoj godini koja je je sadržavala jednu jedinicu i tri devetke, i polako prelazila u ovu 2000 na izmaku. Naime, Halid Genjac, aktualni bošnjački član Predsjedništva BiH a tada "samo" potpredsjednik SDA, mnogo se bio naljutio na karikaturu Bože Stefanovića, objavljenu na naslovnoj stranici novogodišnjeg broja dnevnog lista "Oslobođenje". Na karikaturi se jedinica (opozicija) obraćala trima devetkama (jedna je imala fes na glavi, druga šajkaču a treća šešir, sa oznakma SDA, SDS i HDZ) riječima: "Nemojte se hasiti (turcizam u značenju praviti se važan, op. aut.), dogodine ćete svi vi biti nule!"Gospodin Genjac je to pročitao "kao izjednačavanje SDA sa SDS-om, pa je slijedila cijela tirada na račun "Oslobođenja", sa zaključkom kako je dotični gospodin Genjac to mogao i očekivati od Bože, ali od Mehmeda (glavnog i odgovornog urednika tada, op. aut.) nikako!

Glede jedinice koja se ove godine pretvorila u dvicu i nula s kojima smo dvananaest proteklih mjeseci živjeli, odnosno pozicije i opozicije, tu teško da pomaže bilo kakva normalna računica. Narod "Izabere svoju sreću", kako se zvala OSCEova promotivna kompozicija, koja se pred novembarske izbore vrtjela ovdje i dan i noć. Tako će možda Djed Mraz opet "u šturc", a jednoj, sve usamljenijoj, generaciji ostaje da se sjeća djetinjstva u zajedničkim stanovima iza onog tamo rata, velikih jelki okićenih narandžama, čajnim kolutićima, rijetkim staklenim kuglama, orasima umočenim u srebrenu boju kojojm su se mazali sulenari i salon-bombonama koje se nisu jele već čuvale zamotane u vatu do naredne godine...Umjesto blagdanskog osjećanja miline i topline, podilazi nas jeza od ekstremističkih "čestitki" koje ovih dana stižu na adrese međunarodnih predstavnika u BiH, (Volfganga Petriča, Roberta Berija i Žaka Klajna) te većine medija. Tajna grupa, koja svoje "čestitke" - prijeteće poruke - potpisuje sa Omladinski pokret otpora, objavljuje "otvoreni protest svim institucijama međunarodne zajednice u BiH". Uz elementarnu nepismenost, potpisnici otkrivaju i nimalo naivne prijetnje: "Ovo je samo prvo pismo upozorenja, a demonstraciju svoje moći ćemo i pokazati. Nas ne možete smijeniti, a mi vas možemo, silom i svim raspoloživim sredstvima. Mi smo naučili ratovati protiv jačeg od sebe...!"

Bosna u treći milenij ulazi, opet, nerješenog rezultata. Dok ovdašnji penzioneri i "radna klasa" muku muči kako preživjeti, političari se naduravaju ko će uzeti vlast. Od priželjkivanih promjene za sadu su na snazi samo one u cijenama - dok, primjerice, svuda oko Bosne pojeftinjuje gorivo, u nas je cijena ponovno viša.

Bosanci i Hercegovci još uvijek nisu dobro naučili lekciju kako ih vlast uvijek voza za dobre pare. I to njihove vlastite!

Nada SALOM (AIM, Sarajevo)