Povratak na početak

Momir Bulatović u poslaničkoj klupi crnogorskog parlamenta

Dok je Slobodan Milošević bio na kormilu SRJ, njegova posluga iz Crne Gore, Momir Bulatović, u ulozi saveznog premijera, dičio se da je vožd "sudbina SRJ". Poslije bager-revolucije, Bulatović se ćuteći vratio se kući, kao da se ništa nije desilo

AIM Podgorica 24.12.2000. godine

Iako je od verifikacije njegovog poslaničkog mandata u crnogorskom parlamentu prošlo više od mjesec dana Bulatović se pojavio u Parlamentu u srijedu, 22.novembra. Formalno lider dojuče promiloševićevske SNP (u stvarnosti tu ulogu preuzeo je njegov potpredsjednik Predrag Bulatović), zauzeo je upražnjeno mjesto u Parlamentu svog partijskog kolege u međuvremenu postavljenog u Beogradu za saveznog ministra.

Dvanest godina nakon osvajanja vlasti u "AB" revoluciji, Bulatović se vratio "na mjesto zločina" u Parlament, ispred kojeg je i zasijala njegova politička zvijezda. Samo, više ne djeluje karizmatično, već - potrošeno. U Crnoj Gori više ne sija aura slobodana Miloševića i njegov miljenik se mora prilagoditi novim okolnostima.

Miloševićev domaćin na završnom mitingu u Beranama, koga je već tada bio proglasio za "sadašnjeg i budućeg predsjednika SRJ", poslije izborne krađe u Beogradu i petoktobarske bager-revolucije, dugo se nije javno oglašavao. Nije čestitao Koštunici, za razliku od njegovih potpredsjednika, niti je podnio ostavku i povukao se sa kormila svoje stranke koju odavno faktički vodi potpredsjednik Predrag Bulatović. Nije imao snage da sprovede u djelo ono što je na sva zvona najavljivao u jeku izborne kampanje, da će, bez obzira na izborni rezultat, Milošević i on izgurati čitavi mandat. O novoj koaliciji sa "NATO plaćenicima" ni riječi. Još manje o tome da li će slijediti i dalje Miloševićevu sudbinu - sve do Haga, ili će, po starom oprobanom receptu, pilatovski oprati ruke i voljenom narodu probuditi vjeru u svoje nove brkove bez kontinuiteta.

Jer, koliko juče, Bulatović je sarajevskom nedjeljniku "Dani" izjavio da je svoju sudbinu vezao za Miloševića (1.septembar 2000): "Neko misli da je to nesreća, ali to je neponovljivo zadovoljstvo za mene da 10 godina sarađujemo. Mi dnevno rješavamo probleme. U svijetu svi misle da sam ja poslušnik Slobodana Miloševića. To je moja sudbina, ja sam samo njegov dobar saradnik, jer smatram da je čovjek više nego otvoren za argumente".

Bulatović Miloševiću duguje svoju političku karijeru. Zbog toga je i bio spreman da srlja za njim "po posljednjeg daha". Pošto je u Crnoj Gori porušio sve mostove, to je i bilo logično očekivati. Kad je Milošević prvi put pokrao lokalne izbore u Srbiji, krajem 1996, Bulatović je to znao. Šutao je "mudro" punih mjesec dana i gledao prebijanje studenata na beogradskim trgovima, da bi, kad je bilo evidentno da se svijet neće pomiriti sa tim, dao je intervju francuskom "Figarou", optužio srpski režim za izbornu kra|u, ali istovremeno abolirao Miloševića odgovornosti za to. Zatim je podržao proteste srpske opozicije i studente, ali i odigrao ulogu glavnog Miloševićevog portparola, prenoseći poruke međunarodnoj javnosti. Na kraju je ispalo da su za sve krivi novinari.

Bulatović se i sam uključio u posljednju Miloševićevu izbornu krađu - noseći iz Crne Gore 180.000 potpisa za vožda. Za svaki slučaj onemogućio je da se u Crnoj Gori ostvari bilo kakva kontrola biračkih spiskova za savezne izbore. To su potpredsjednici njegove stranke Zoran Žižić i Predrag Bulatović već bili dogovorili sa crnogorskim premijerom Filipom Vujanovićem, uz uslov da im zvanična Crna Gora omogući glasanje na biračkim mjestima u državnim institucijama.Tako je glasao koliko je ko puta htio. Nije bilo providnih kutija, sprejova, potpisivanja, kontrolnih kupona, svega onoga što su obezbijedili za sebe na republičkim izborima u Đukanovićevom režimu. Ipak, na Bulatovićeve izbore izašlo je jedva dvadeset posto crnogorskog biračkog tijela!

U intervjuu koji je dao svom partijskom listu "Dan", Momir Bulatović sada govori da je u Crnoj Gori na sceni "državna hajdučija". "Žalosno je stanje u koje je Crna Gora dovedena, u ekonomskom smislu. Lansiraju se potpuno pogrešne i besmislene teme o referendumu, kao sredstvo koje će razriješiti naše probleme. Međutim, naši problemi nijesu državno-pravni status, nego problemi koji proizilaze iz neodgovorne i katastrofalne vladavine", ocijenio je Bulatović, inače zagovornik "Jugoslavije bez alternative i uslova".

Tako govori autor poznatog referendumskog pitanja od tri reda iz 1992, kojim je Crna Gora uvedena u SRJ, bez sličnog izjašnjavanja u Srbiji. Bulatović je ponudio ono što nemoguće - i suverenost republike i zajedničku državu - i građanima na izjašnjavanje ponudio: "Da li ste za to da Crna Gora, kao suverena Republika, nastavi da živi u zajedničkoj državi

• Jugoslaviji, potpuno ravnopravno sa drugim republikama koje to budu željele". Da se radi o čistoj manipulaciji svjedoči podatak da poslije devet godina od referenduma u Crnoj Gori, na jednom testiranju ovih dana niko nije mogao da se sjeti kako je glasilo referendumsko pitanje.

Tih dana Momir Bulatović bio je surovo iskren kada je za skupštinskom govornicom, tada u svojstvu predsjednika Crne Gore, priznao da se referendumom može manipulisati, da onaj ko postavlja pitanje uvijek je poziciji da sugeriše ono što želi.

Momir Bulatović je danas protiv novog crnogorskog referenduma. On i njegova stranka svakog dana, a u tome im iz Beograda propomaže Koštunica, traže - psihološke, medijske i zakonske - preduslove za novo izjašnjavanje. "Sa stvaranjem ostalih uslova, valja priznati, malo je teže", ironiše povodom tih zahtjeva komentator crnogorskog nezavisnog nedjeljnika "Monitor" Esad Kočan. "Nemoguće je ponovo, radi adekvatnog predreferendumskog ugođaja, razoriti Vukovar, nemoguće je iznova poharati Konavle, nemoguće je još jednom ubiti Bosnu; nemoguće je oživjeti, u punoj snazi i opremi - Slobodana Miloševića. Ko zna, možda su vrhovi SNP-a duboko u sebi priznali kako ih vlastito djelo guši kao oburdana provalija".

Biće zanimljivo čuti što će Momir Bulatović u svojstvu poslanika crnogorskog parlamenta kazati o novoj vlasti u Beogradu, koja je ekspresno uspostavila diplomatske odnose sa "NATO agresorom". Da li će vlastitu stranku, poslije ulaska u koaliciju sa "NATO plaćenicima" sa kojima prosi kredite i pomoć po svijetu, proglasiti izdajnicima i Olbrajt miljenicima, a ispružene ruke proglasiti ličnim poniženjem i poniženjem SRJ? A to je retorika koju je godinama rabio za Đukanovića.

Momir Bulatović je ispričana priča. Hvalisao se nedavno kako je usred Bijele kuće, još dok mu je bilo moguće da tamo bude primljen, rekao: "Najteži posao na svijetu je pred vama braniti Miloševića, ali, gospodo, razgovarate sa njegovim advokatom." Međutim, da bi opstao u svojoj stranci i na crnogorskoj političkoj sceni, poslije svih vratolomija, Momir Bulatović će najvjerovatnije zaboraviti priču iz Bijele kuće, pogotovo kada na red dođe sređivanje računa u vlastitoj kući, odnosno podnošenje računa za odgovornost služenja diktatoru.

Branko VOJIČIĆ (AIM )