Mladi bez budućnosti

Aim, Zagreb, 21.12.2000.

Zadnjih mjeseci broj nezaposlenih u Hrvatskoj uzeo je - mimo svih predizbornih obećanja - neočekivan uzlet: od rujna naovamo mjesečno je na Zavodu za zapošljavanje evidentirano po 10 tisuća novih imena, pa je netko duhovito primijetio kako bi bilo bliže istini da se ova ustanova preimenuje u Zavod za evidenciju nezaposlenih. U listopadu su na burzi rada evidentirana 369.542 nezaposlena, dok je u rujnu evidentiran 359.921 nezaposleni. Od tog broja, čak je 22 tisuće osoba s visokom stručnom spremom, dakle sa završenim fakultetom, a među njima prevladavaju oni u naponu snage, između 25 i 50 godina; takvi čine gotovo 70 posto visokoobrazovane nezaposlene radne snage. Premda je ovako strelovit rast broja nezaposlenih moguće pripisati sezonskim oscilacijama u ponudi i potražnji radne snage (u turizmu i poljoprivredi, prije svega), ipak je očito da zvono zvoni na uzbunu.

Porast nezaposlenosti može se, u kontekstu predizbornih obećanja, tumačiti i na bar dijelom pozitivan način: kao nužna tranzicijska etapa u zatvaranju neuspješnih pogona koji su dosad živjeli na državnim dotacijama, nakon čega će se otvarati radna mjesta u novopokrenutim, zdravim poduzećima. Naime, 15.691 radnik ostao je bez posla zbog stečaja ili likvidacije poduzeća, a 40.719 ih ju proglašeno viškom u poduzećima koja su nastavila raditi s manjim brojem zaposlenih. Ipak, u Hrvatskoj je u istom razdoblju otvoreno samo 36 000 novih radnih mjesta. Vide li mladi ljudi u takvoj zemlji budućnost? Prema svim istraživanjima koja su do sad rađena, oko dvije trećine mladih želi otići u inozemstvo jer u Hrvatskoj ne vide nikakvu perspektivu.

"Nisu nam potrebne nikakve stručne analize da bi se zaključilo kako je stanje stvari u Hrvatskoj posve loše - jedan od pokazatelja je da je, od 1990. godine naovamo, prema nekim procjenama, Hrvatsku već napustilo čak 250 000 mladih ljudi" kaže mr Dražen Šimleša, mladi asistent na Institutu Ivo Pilar. "Znam čak i ljude koji imaju namjeru zaposliti se u Kuvajtu, kao biološki inženjeri. Osobno, međutim, ne poznam mnogo ljudi koji bi htjeli živjeti, raditi i doprinositi općem boljitku u Hrvatskoj. Kad se odlučuje o odlasku iz zemlje, presudni su uvijek egzistencijalni razlozi. U primjeru čovjeka koji želi otići u Kuvajt ne radi se ni o kakvom egzibicionizmu, niti o želji da se vide egzotični dijelovi svijeta, već o želji za golim opstankom. Ljudi kod nas jednostavno nemaju perspektivu, pa će se dogoditi da na kraju, u svim planiranim integracijama, završimo tek kao jeftina radna snaga".

Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj već je 21,4 posto, što Hrvatsku svrstava u sami vrh među evropskim zemljama. Prognoze kažu da otkaz u najskorije vrijeme čeka još 20 000 ljudi, pa neće biti iznenađenje ako Hrvatska, u toj oblasti, zasjedne i na prvo mjesto u Evropi. Sve to stvara atmosferu potpunog beznađa. "Poteškoće sa zapošljavanjem postoje i vani, ali to ipak ne dovodi do onog tipa letargije koji se prepoznaje kod nas. Hrvatski mentalitet ne prepoznaje mlade ljude" kaže Krešimir Dujmović, mladi novinar Jutarnjeg lista, koji je i sam neko vrijeme proveo u Njemačkoj i Engleskoj. "Događa nam se gerontokracija, pri čemu, recimo, sve vodeće kulturne institucije u Zagrebu vode ljudi koji su stariji od pedeset godina. Urbana scena pritom je potpuno marginalizirana. Stari se pozivaju na iskustvo, tvrde da iz njega crpu životnu mudrost i da zato znaju što treba da rade. To ih iskustvo, međutim, zaslijepljuje, oni ne mogu razumjeti mlade generacije koje sa sobom donose nove vrijednosti. Ono ih, na kraju, čini glupima i tromima a čitavo društvo kojim vladaju inertnim. U Hrvatskoj, naše su ambicije uništene" tvrdi Dujmović. "Poznajem dosta ljudi koji vegetiraju, preživljavaju iz dana u dan, poput biljaka. Imaju osjećaj da će, probaju li učiniti bilo što sa sobom, odmah naići na zatvorena vrata."

Promjene, po njemu, ne može inicirati ni jedna politička organizacija. "Moja generacija ne vjeruje u politiku. Shvaćamo je kao demagogiju, igru praznih obećanja koja uglavnom promašuju naše živote. Sekcije mladeži u političkim strankama dodatno ubijaju kreativnost u ljudima koji dolaze. Izlaz vidim u tome da nam se prepusti slobodan prostor, bez obzira radi li se o kulturnim centrima, underground galerijama ili cyber kafeima. Država nas treba podržati u kreiranju naših vlastitih projekata, a kada stvorimo nešto vrijedno, mora nas se dodatno podržati." Strukture koje smo naslijedili su okoštale i više ne odgovaraju zahtjevima vremena, smatra Dujmović. "Mnogi oblici angažmana koji bi mogli biti prepoznati kao ne samo korisni, već i vrlo dobro plaćeni, kod nas nisu prepoznati."

Doista, gotovo polovicu svih nezaposlenih, oko 170 000 ljudi, čine mladi do 30 godina starosti, uglavnom žene, a krajnje je zabrinjavajući i podatak da je među njima golem broj onih s visokim obrazovanjem. "Gade mi se korupcija i podobnost kao kriteriji koji su uspostavljeni na svim razinama hrvatskog društva, od najviše do najniže" kaže Suzana Jašić, mlada direktorica nevladine organizacije Gong. "Riječ je o ustajalosti struktura na najširoj razini - nije, dakle, riječ samo o državi - te o mentalnom sklopu iz 1958. koji se može pronaći posvuda, od lokalnih organa vlasti, preko državnih službi do Sabora. To je činjenica koja nažalost egzistira trajno i nije ju moguće promijeniti izborima. Mnogi osjećaju strah pred novim idejama, koje podrazumijevaju informatičku revoluciju i revoluciju informacije, te potrebu da se dosegne standard zapadnih zemalja, ali prije svega na području odgovornosti u radu i transparentnosti u vođenju javnih poslova".

U najpropulzivnijoj grani svjetske privrede, informatici, ipak je moguće - i u Hrvatskoj - ostvariti uspjeh, kaže Mario Ujević, 28-godišnji vlasnik kompjutorske tvrtke PlusPlus koja proizvodi i instalira softver. No, šire okružje izrazito je nepovoljno. "Informatički sektor nudi dosta šansi za uspjeh u Hrvatskoj", kaže on. "Ovdje nije potrebna, kao u industriji ili poljoprivredi, tradicija i povijest: sve najrecentije tehnologije dostupne su nam odmah, praktički u istom trenutku kada budu lansirane u Kaliforniji. No, kod nas se ne cijeni pamet. Moći ćemo krenuti naprijed tek kada temeljni kriterij poslovanja bude zdrav razum, koji danas ne funkcionira ni u bankama ni u društvu. Vi danas niti u jednoj hrvatskoj banci ne možete dobiti kredit na temelju zdravog i dobro osmišljenog projekta, što je svuda u svijetu normalno, i što vuče naprijed. Potrebne su vam hipoteke, jamci, sudužnici i slične stvari, što bankama daje osjećaj sigurnosti u poslovanju, dok posve paralizira sve koji imaju ideje koje bi, pretvorene u posao, mogle donijeti veliki novac.

Matija Babić, student druge godine Fakulteta političkih znanosti, u istoj sferi - svijetu kompjutora - nalazi se s druge strane kapitala, no on ne želi otići iz Hrvatske jer smatra da u poslu kojim se bavi ima budućnost. Urednik je Vlast.neta i Vijesti. net-a, dviju web stranica s političkim sadržajima. U posao je ušao s nekom vrstom prosvjetiteljsko-pionirskog zanosa. "Site je krenuo s politološkim sadržajima, ali je već nakon mjesec dana pretvoren u tribinu slobode mišljenja". Posjećenost Babićevih web stranica neprestano je rasla, da bi na dan izbora, trećeg siječnja, u jednom danu bilo zabilježeno 100 tisuća otvaranja. Posjeta stranicama i dalje je, međutim, besplatna. Njihove stranice bile su tridesetak puta posjećenije od službenih stranica Izborne komisije. Na Vlast.netu prvi puta su organizirani i interaktivni chatovi s Ivicom Račanom, Slavenom Leticom, Zlatkom Canjugom. "Sve to radio sam bez ijedne kune profita. Na 100 000 ulaza moglo se i zaraditi, ali ja nisam imao sekunde slobodnog vremena za marketing", kaže Babić. "Danas se na tom chatu već okreću neki novci".

Danas, međutim, Vlast.net i Vijesti.net nisu njegovo vlasništvo. U nedostatku kapitala, Babić se okrenuo Global.netu, u kojemu je dobio snažnu logistiku koja mu je nedostajala. Njemu su važnije ideje koje želi ostvariti, od brze i lake zarade. Njegov medij danas je već vrlo utjecajan, no nalazi se po strani od izravnih političkih utjecaja. "Ja sam svjestan političke težine projekta, ali političari, mislim da još nisu", kaže Babić. Vijesti.net za sada bilježe oko 10 000 ulazaka dnevno, što je već - govoreno jezikom tiskanih medija - sasvim ozbiljna naklada, zbog specifične okoline, još uvijek posve lišena političke cenzure... Od trogodišnje prognoze - koja je ugrađena i u projekciju državnog proračuna - prema kojoj će se u tom razdoblju otvoriti 90 000 novih radnih mjesta, a stopa nezaposlenosti svesti na 15 posto, zasad dakle nema ništa. Mladi te podatke prepoznaju kao preporuku za odlazak u inozemstvo. Hrvatska, i zbog toga (uz inače negativne demografske trendove) postaje jedna od zemalja s prosječno najstarijim stanovništvom u Evropi. Ne zaustavi li Račanova vlada te trendove, neće učiniti ništa. Neće, naime, imati s kim.

Boris Rašeta