Teatarski život Sarajeva

Pozorište i iza scene

AIM, SARAJEVO, 22. 12. 2000. Jubileji su prilika makar za simbolično slavlje. U gradu mnogih iščašenih stvari pozorištu je dozvoljeno da bude i malo više uvrnuto, naravno kad se o stvaralaštvu radi. Ali, osamdesetogodišnjicu postojanja Narodnog pozorišta obilježile su dvije, nimalo ružičaste stvari. Sezona je počela bez uobičajene premijere (premijera se dogodila tek 19. decembra s Lesingovim "Nathanom mudrim", sa više nego skromnom izložbom pozorišnih plakata, predajom donacije Holandske ambasade - 600 pari baletskih papuča i otužnim koktelom čak bez uobičajenih grickalica). Istovremeno rad na praizvedbi predstave "Te sjajne godine opsade" izazvao je pravi medijsku lavinu optužbi, insinuacija, rasprava o etici, moralu...do izljeva stvarnog i nabijeđenog patriotizma.

Mnogi su događanja okarakterisali kao skandal, kakav sebi nije smjela dopustiti ovakva teatarska kuća (jedina u Bosni i Hercegovini koja pored Drame ima i Operu i Balet), bez obzira na ozbiljne probleme zbog nedostatka novca i kadra. Što opet kad je o kulturi riječ, nije ništa novo. Nova je samo činjenica da su se "Te sjajne godine opsade" počele raditi po tekstu za koji je na javnom natječaju Kantonalne vlade autor Jasmin Duraković, inače novinar, i nagrađen. Režija je povjerena nekada sjajnom a danas sve više kontraverznom reditelju Sulejmanu Kupusoviću. Problemi su krenuli s reakcijama glumaca. Kada su pročitali tekst i došli na prve probe, mladi glumci Amra Kapidžić, Ejla Bačvić i Aleksandar Seksan i već afirmisana Emina Muftić odbili su ponuđene uloge. Prvo objašnjenje svodilo se na - patriotske razloge!.

Međutim, Amra Kapidžić za AIM kaže da su njeni motivi i umjetničke prirode, a da je praveći skandal širih razmjera redatelj Kupusović i sebi i predstavi osigurao dobru reklamu. "Taj tekst, prema mome mišljenju, nema nikakvu umjetničku vrijednost, i ako Sulejman Kupusović želi od Narodnog pozorišta praviti seoski vašar može, ali - bez mene". Njezina kolegica Ejla Bačvić mišljenja je da glumac ima puno pravo iz bilo kojih razloga odustati od igre u nekoj predstavi, te i ona za cijelu stvar okrivljuje Sulejmana Kupusovića, opisujući ga kao osobu koja ni na koji drugi način, osim dizanjem prašine ni oko čega, ne može privući pažnju na sebe. Aleksandar Seksan opet ističe kako cijela stvar prevazilazi pitanje postavljanja jedne predstave i postaje obračun između Sulejmana Kupusovića na jednoj strani i Narodnog pozorišta, Akademije scenskih ujetnosti i mladih glumaca na drugoj. "Govori o mladim glumcima na početku karijere koji odbijaju uloge zbog nemorala kojem ih uče profesori! Jedini razlog ovakvih Kupusovićevih izjava jeste činjenica da nikada nije mogao, a nadam se da nikada neće ni moći, predavati na ASU. Našu moralnost i predanost poslu dokazali smo, između ostalog, i činjenicom da smo '93, dok je on po Turskoj prodavao patriotizam, o kojem sada toliko govori, i snove o Bosni, mi od ujutro do navečer bili u Sarajevu, na Akademiji, i učili o glumi.", kaže Seksan.

Minka Muftić tekst nije ni vidjela prije početka proba. Nakon prvog čitanja bila je iznenađena, ali i uvjerena da će se sporni dijelovi korigovati. Dramaturg predstave im je rekao da ima i prijedlog tzv.štriha (rezanja), koji oni za pet dana, koliko su radili na tekstu, nisu vidjeli. "Kada sam shvatila da stvari, po mom sudu i civilizacijskom ukusu, ne idu nabolje, odlučila sam da izađem, jer imam pravo na svoj dignitet. Ne radi se o tome da je Jasmin Duraković antipatriota ili da je nekoga Sulejman Kupusović tjerao na neke erotske scene, ali civilizacijski ne mogu pristati da igram komediju sa pucanjem i pjevanjem, u čijoj se jednoj sceni, na primjer, nad leševima, što je direktna asocijacija na stravične masakre koje smo mi doživjeli, raspravlja o čipkastim gaćicama. Svako ima svoj dignitet i nemam namjere suditi kolegama koji će ostati u projektu", izjavila je Minka Muftić.

"Tekst Jasmina Durakovića sadrži i erotske, pa i političke drastičnosti. Glumci su dva puta dolazili kod mene i iznijeli mi primjedbe koje - ako su to pravi razlozi nezadovoljstva - ne stoje. Svako ima pravo reći da mu se nešto sviđa ili ne sviđa, ali su oni isticali kako tekst nije patriotski - što je glupa primjedba. Mislim da je Jasmin Duraković na sve dobro odgovorio kao čovjek koji je čitav rat proveo u Sarajevu: ovo je naše i u tom smislu je patriotsko, i nije u pitanju ni izdaja ni veleizdaja, nego je u pitanju dramski tekst koji je samo sirov i surov i ništa drugo", kazao je dr. Tvrtko Kulenović, književnik, da bi samo dva dana nakon te izjeva zbog afere oko postavljanja teksta "Te sjajne godine opsade"podnio neopozivu ostavku na mjesto upravnika Narodnog pozorišta, na kojem se nalazi posljednje dvije sezone. Isti potez je učinio i dramaturg ove teatarske kuće, Muhamed Dželilović.

Ibrahim Spahić, predsjednik Upravnog odbora Narodnog pozorišta mišljenja je da je "čitava halabuka oko predstave pokazatelj stravične borbe za fotelje u Narodnom pozorištu:"Ostavka Tvrtka Kulenovića nije prihvaćena i njegova je obaveza da završi početi repertoar, te sredi materijalnu, kadrovsku i organizacionu strukturu pozorišta", izričit je Spahić. A tvorca spornog teksta, Jasmina Durakovića, kolege novinari su navodeći izjave i mišljenja ljudi iz teatra i oko tetara gotovo proglasili političkim disidentom. Čak je u jednom trenutku objavljena informacija da je, popustivši pred silnim pritiskom javnosti, Duraković s suprugom, također novinarkom, i sinom napustio Sarajevo, što se ipak ispostavilo kao novinska patka. Vidjeli smo ga "glavom i bradom" na premijeri "Nathana mudrog"- nazočan je bio naravno i to kao uglađeni domaćin upravnik Kulenović dok Sulejmana Kupusovića nismo uočili.

Umjetnički savjet, koji je u sedmici prije prve ovosezonske premijere održan, trebalo je da ispita podobnost Durakovićevog teksta, ali, kako smo nezvanično saznali, o "Tim sjajnim godinama opsade" najmanje se raspravljalo. Mnogo više vremena oduzeo je razgovor o haotičnom stanju koje vlada u Operi i Baletu i njihovom finansiranju, te o kažnjavanju ili nekažnjavanju glumaca koji su odbili igrati u predstavi.

"Što se kažnjavanja tiče, ja nemam ništa protiv, jer sam u sve ovo ušao svjestan da bi se to moglo dogoditi, ali isto tako tražim i da se ustanovi sistem vrednovanja. Da nakon osam predstava koje ja igram u tom pozorištu ne dobijem istu platu kao neko ko igra jednu ili nijednu.", kaže Aleksandar Seksan, koji je u međuvremenu odradio ulogu u "Nathanu mudrom". Dekan sarajevske Akademije scenskih umjetnosti Admir Glamočak nije želio ni za AIM govoriti. Jedino što je, ako je vjerovati svemu objavljenom, prokomentarisao jeste "da je prirodna stvar da glumci odbiju ulogu, te da je apsurdno uopće pričati o kažnjavanju. "Ako im se nije dopao koncept, ili ako imaju svoje umjetničke i ljudske razloge za to što su uradili, ja ih mogu samo podržati."

Rad na predstavi se nastavlja sa novim glumcima i starim redateljem. Glumica Amina Begović, koja je odlučila ostati u projektu za sebe kaže da je fizički radnik i da samo radi svoj posao. Mirvad Kurić, takođe ne izlazi iz projekta, ali "razumije odluku kolega koji ne žele raditi na predstavi i smatra da je bolje reći tako nego ostati u projektu preko volje. "Sve što se kasnije dešavalo trebalo se rješavati unutar kuće. Za cijelu stvar odgovoran je onaj koji je prvi otišao novinarima i od svega napravio skandal.", kaže on, dok njegov kolega, i sam mladi glumac, Miraj Grbić, priznaje: "Što se mog ostajanja ili izlaženja iz predstave tiče, ja sam pod velikim pritiskom, jer niti želim da kolege okreću glavu od mene, niti želim da prekinem nešto što sam započeo."

Još uvijek mlad iako već nekoliko godina direktor Međunarodnog teatarskog festivala MES i profesor na Akademiji, redatelj Dino Mustafić, kojeg su ovdašnji mediji također obilato citiraju, decidan je u mišljenju "da javnost treba da razmisli o tome zašto su iz projekta izašli najradiniji mladi glumci, oni koji su među najboljim". Istovremeno kaže kako su mu u glumci odbijali da rade u predstavama koje je režirao, pa to nikada nije došlo do novina, niti je od toga pravljen medijski slučaj."Radi se o očiglednoj manipulaciji medijima", kazao je Mustafić.

Tek, predstava "Te sjajne godine opsade" počela je mnogo prije nego što se zavjesa digla. Možda je i u ovom pravljenju slučaja antipropaganda zapravo najjači oblik propagande. I možda " Te sjajne godine" dožive neviđen odziv publike. Ipak, ako je i jednoj tzv. javnoj instituciji ili kući riječ, mudrije bi bilo pozornost usmjeriti na "svjetla pozornice". Tim prije što ima mnogo životnijih stvari i kad se o umjetničkom stvaralaštvu radi. Još, naime, nije riješen pravni status bivših republičkih javnih inastitucija iz oblasti kulture, a Narodno pozorište je decenijama bilo na samom vrhu njihove ljestvice.

Adriana KUČI (AIM Sarajevo)