Transnacionalni kriminal i mi

Cosa Nostra

AIM, SARAJEVO, 21.12.2000. U Palermu, na Siciliji, minule sedmice održana je impresivna međunarodna konferencija u organizaciji i pod okriljem Ujedinjenih nacija. Tema je bila borba protiv "transnacionalnog organizovanog kriminala" ili, kako su to italijanski mediji jednostavnije nazvali, "globalizacija antimafije".

Samo mjesto konferencije, na pomalo operetski način simbolično u ovoj priči, na svoj je način podvuklo značaj ove velike i skupe fešte od koje su očekivanja velika. Uprkos različitim organizatorskim južnjačkim šlamperajima, tu i tamo praznom politikantskom hodu koji obavezno prati sve čega se dohvati mamutska birokracija Ujedinjenih nacija, te nepotrebnoj spektakularnosti skupa koji svoje pokriće tek treba da zaradi, ta četiri dana u Palermu ostaće upisana velikim slovima u istoriji sukobljavanja sa industrijom planetarnih lopovluka svake vrste.

Najviši predstavnici bezmalo 140 zemalja svijeta potpisali su Konvenciju UN protiv organizovanog transnacionalnog kriminala a, nažalost, upola manje država stavilo je, za sada, svoj paraf na dokumenat o borbi protiv trgovine ljudima. Treći "papir" ove vrste, onaj protiv upotrebe "lakog oružja", u pripremi je i biće potpisivan kasnije. Svoj potpis na Konvenciju o kriminalu stavio je na Siciliji, u ime BiH Martin Raguž, predsjednik Vijeća ministara. Za konferenciju u Palermu većina zemalja svijeta i posebno onih sa jugoistoka Evrope pokazala je značajan interes. Političari, osobito ministri policija i policijski stručnjaci, te novinari iz Hrvatske, Slovenije i Makedonije bili su brojni. Iz BiH, bila je novinarska ekipa RT Republike srpske. Iz Federacije BiH, niko. U političkoj delegaciji BiH, pored Raguža je i ministar Svetozar Gligorić, te Lidija Topić kao zamjenica ministrice Bisere Turković, koja uvijek ima "važnijih poslova". Od ovdašnjih "policajaca" je bio Sredoje Nović sa svojim saradnicima iz Banja Luke. Federalnog MUPovca Mehmeda Žilića i "ahbabe" iz Federacije priča o transnacionalnom kriminalu, izgleda, manje interesuje. Reklo bi se da je "lokalni nivo" njima slađi, draži i bliži.

Nažalost, ljudi koji su se sjatili u Palermo da pokušaju uspostaviti dugoročne brane kriminalizaciji politike i politizaciji kriminala, trgovini drogom, ljudima, prostituciji, mešetarenju azilantima, pranju novca i svim drugim lopovlucima na državnim nivoima, pokazali su mnogo veći interes za Bosnu i Hercegovinu, pa i poznavanje kriminalnih prilika u njoj, nego što to naša politička pamet može uopšte zamisliti. Druga je stvar kako se u tom međunarodnom okruženju antimafijaških snaga osjeća neko iz Sarajeva, koje više niko ne pominje s onim poštovanjem i onom ushićenošću od prije šest, sedam godina - već bezmalo isključivo kao kužnu crnu rupu kroz koju curi veoma mnogo onoga čemu je konferencije u Palermu i bila posvećena. Cosa Nostra, što se svijeta tiče, ne stanuje više samo u Italiji. Sve je to sada "naša stvar".

Sa druge strane, iz perspektive Palerma, naše lokalne surove predizborne bitke - ne bi li se kako očuvao kriminalno-nacionalistički trolist - prepoznaju se na mnogo precizniji način. Ovdje, zapravo, i nije više glavna stvar ko će vladati. Panika je oko toga hoće li na čelo države doći oni koji imaju namjeru otvoriti nebrojene dossiee u kojima se potvrđuje da Cosa Nostra doista stanuje ovdje, ili će se izdejstvovati opstanak na vlasti, a dossiee opet držati podalje od očiju suda i javnosti. Time bi se, naravno, omogućio i nastavak bezdušne pljačke, pa makar "samo" do narednih izbora.

Priznao to neko ili ne, vrsta i stepen interesa za Palermo među našim političarima u direktnoj je vezi sa politikom koju ti političari vode, pa i njihovom mudrošću u prikrivanju kriminala kojim se bave. Konferencija na Siciliji, sama po sebi, neće na kraću stazu riješiti muke kojima je bila posvećena. Ali hoće gurnuti u prvi plan cijelu tu priču, ohrabriti antimafijaški trend, obavezati čak i one kojima možda ruke nisu sasvim čiste, a bili su tamo, da učestvuju u borbi protiv planetarnog zla. Palermo se, recimo, mnogo bavio trgovinom ljudima i švercom nesretnika koji sa Istoka pokušavaju ilegalno bježati na Zapad. Ova "zabava" na našim prostorima još uvijek se, na zvaničnom nivou, pokušava prikazati kao sporadična, zavisna od nekakvih lokalnih trgovaca, pritisnuta formalnim birokratskim limitima, ukratko, "sitni biznis nekih kriminalnih grupica".

No, svijet već sasvim dobro zna, snima i prati činjenice koje su ovdje kao planina: nedostatak granične kontrole, legalizacija ulazaka u zemlju na način na koji to nijedna ozbiljna zemlja ne radi, lakoća dobijanja dokumenata svake vrste, zatvaranje očiju pred hiljadama nesretnika kojima se trguje, dosluh sa "prijateljskim" zemljama iz kojih karavani dolaze, postojanje pravih sabirnih tranzitnih centara po Bosni i naročito u Kladuši, učešće lokalnih policajaca u "malom" i viših "čimbenika" u velikom poslu, biznis saobraćajnih patrola, vlasnika motela, svratišta, bordela i rupetina, te taksista i mnogih drugih, naprosto je kriminalno - politički projekat, a ne slučajna i slabo kontrolisana stvar. U pitanju su milioni, a ne sitniš.

Jednom visokom funkcioneru Ujedinjenih nacija, izvršnom direktoru UN Biroa za kontrolu droge i prevenciju kriminala, Italijanu Pinu Arlacchiu, nekako se omakla u Palermu konstatacija kako je mafija u Italiji bezmalo savladana. Htio čovjek, valjda, da pohvali svoje Italijane. Dobio je ono što vjerovatno ni u snu nije očekivao: sasuli su na njega drvlje i kamenje političari i novinari, majke žrtava mafije i gradonačelnik Palerma, obični građani i policija. U zemlji u kojoj je mafija učinila toliko zla, država i policija imaju potrebu da se o tome ne prestaje pričati i još više, da se protiv te mafije ne prestaje boriti. To postaje kultura antimafijaštva. U nas, da ne zaboravimo, donedavni prvi čovjek Predsjedništva države Alija Izettbegović, javno je ustvrdio kako "korupcije nema, postoje samo korumpirani ljudi".

Nije ni čudo što niko od "njegovih" nije bio u Palermu. Prepoznali bi, sasvim sigurno, priču o sebi. Tačno je da to nije lako ali, bolje je i sa zakašnjenjem, pa makar i samo iz taktičkih razloga priključiti se antilopovskoj globalizaciji, nego istrajavati na provincijalizmu i siledžijskom uvjerenju kako je cijeli svijet u tvojoj mahali. Sve je to, ipak, samo "Cosa Nostra".

Zlatko DIZDAREVIĆ (AIM, Sarajevo)