Istraga o Glavaševom medijskom carstvu

Aim, Zagreb, 18.12.2000.

Od dana kad je Branimir Glavaš, dugogodišnji osječko-baranjski župan, danas zastupnik u hrvatskom Saboru, u srpnju 1991. nasilno preuzeo osječki dnevni list Glas Slavonije, pa sve do 16. prosinca ove godine o njemu se, u tih gotovo deset dugih godina, nije mogla pročitati ni jedna kritički intonirana rečenica. Tek tog 16. prosinca uredništvo Glasa Slavonije nije moglo izbjeći objavljivanje informacija da je osječka policija protiv Glavaša i trojice njegovih suradnika, koji zajedno s njim spadaju u osnivačko jezgro osječkog HDZ-a, podigla kaznene prijave zbog mutnih radnji u privatizaciji tog dnevnog lista. Uz Glavaša, Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku policija je prijavila i Želimira Meštrovića, direktora HDZ-ovog poduzeća Nacionalna dioničarska udruga (NDU); Petra Kljaića, predsjednika skupštine NDU-a i dugogodišnjeg predsjednika Županijskog suda u Osijeku, te Ivana Šimića, donedavnog direktora Glasa Slavonije.

Kad je Glavaš, praćen naoružanim pripadnicima Zbora narodne garde, slavodobitno, na pragu rata u Hrvatskoj, "oslobodio" Glas Slavonije, taj je medij stavio u isključivu funkciju svog propagandnog biltena koji će sve vrijeme - kako za rata, dok je bio zapovjednik obrane grada, tako i poslije, kad je preuzeo najvažnije civilne funkcije - graditi kult njegove ličnosti. No, veličina kakovom se Glavaš ubrzo počeo osjećati nadmašila je mogućnosti Glasa Slavonije, pa je taj "mali Tuđman" odlučio stvoriti pravu propagandnu mašineriju - s televizijom i radijem - kako bi ga pratili u stopu i veličali njegove mudre političke poteze.

U proljeće 1992. kad je, glavnina rata u Slavoniji već bila završena, Glavaš će krenuti u osnivanje Slavonske televizije. Najrazličitijim načinima - od torbarenja među hrvatskim gastarbajterima po Zapadnoj Europi i novcem namijenjenim za obranu, do političkog reketarenja privatnih poduzetnika i "razreza poreza" među slavonskim općinama - skupit će sredstva za ostvarenje svog cilja. Osnovao je Nacionalnu dioničarsku udrugu i na njeno čelo postavio čovjeka od svog najvećeg povjerenja, Meštrovića, čiji je otac Adam, u to vrijeme u Saboru bio na važnoj funkciji predsjednika HDZ-ovog kluba zastupnika. Nacionalna dioničarska udruga, kao HDZ-ovo poduzeće, smještena je u jednu prostoriju HDZ-ove zgrade u sjedištu Osijeka. Nitko ne zna kako - ona je odjednom postala vlasnikom Slavonske televizije, mada nema dokaza da je u taj projekt uložila i jednu svoju kunu.

Bilo je to vrijeme velikih pretvorbeno-privatizacijskih poslova u Hrvatskoj, pa je Glavaš - u to vrijeme predsjednik upravnog odbora Glasa Slavonije, a neformalno glavni urednik tog lista - došao na zanimljivu ideju kako privatizirati tu novinu. Vrijednost Slavonske televizije procijenjena je na 2,5 milijuna DEM, a vrijednost Glasa Slavonije (novine koja je prva u bivšoj državi imala posve kompjutoriziranu pripremu lista i u to vrijeme novu, modernu offset rotaciju, te prodanu nakladu od oko 18 tisuća primjeraka dnevno) na smiješnih 2,46 milijuna DEM. I slijepcu je bilo vidljivo da je procjena fingirana kako bi NDU - vlasnik Slavonske televizije - dokapitalizacijom Glasa Slavonije, posta njenim većinskim vlasnikom.

Opisanom operacijom, NDU je - kakve li preciznosti! - postao vlasnik 50,09 posto Glasa Slavonije, dakle većinskim vlasnikom tog lista, pa je tako stvoren Medijski centar Glas Slavonije, kojem je kasnije još priključen i Slavonski radio. Glavaš je bio zadovoljan - bez uložene kune NDU je postao vlasnikom najmoćnijeg medija, kakvog nije bilo sve od Zagreba pa do krajnjeg istoka države. Krenula je neviđena medijska propaganda koja je veličala svaki Glavašev korak. Nije se skidao s ekrana Slavonske televizije, s naslovnih stranica Glasa Slavonije, iz udarnih emisija Slavonskog radija. Tuđman i Hrvatska televizija bili su amateri u odnosu na ono što je on radio u svom lenu.

No, sumnje u nastanak tog moćnog Glavaševog carstva stalno su se pojavljivale, a kad je Mesić - još kao predsjednik hrvatskog Sabora

1. predao Tuđmanu dokumente iz kojih se savršeno vidjelo kako je stvaranje Medijskog centra bilo začinjeno paprenim kriminalom, postalo je jasno da će - kad-tad - sve isplivati na vidjelo. Mesiću je netko doturio falsificirani račun kojim se dokazivalo kako je kupljena oprema Slavonske televizije - a riječ je bila o jednim reportažnim kolima - stajalo 2,5 milijuna DEM, umjesto 500.000 maraka, kolika je bila stvarna cijena. Netko je na računu ispred spomenutog iznosa dopisao jednu dvojku, pa je taj račun - kojem se kasnije izgubio svaki trag - postao osnovom za dokapitalizaciju Glasa Slavonije. Tuđman naravno tome nije pridavao nikakve važnosti - ta nećemo valjda hapsiti naše dečke! - a kad je Mesić pao u nemilost, priča više nikoga nije zanimala.

Dok je Glavaš bio župan i dok je neprikosnoveno vladao svojom županijom nije naravno bilo nikakve istrage o načinu na koji je NDU postao vlasnikom Slavonske televizije, a potom i Glasa Slavonije. Šef osječke policije, Dubravko Jezerčić, Glavašev kum i odani prijatelj, nije imao ni na kraj pameti baviti se istragom nečega o čemu se u Osijeku naveliko pričalo. Jezerčić se bavio drugim stvarima - isljeđivao je i zatvarao one koje bi mu prstom pokazao Glavaš, a sam se posvetio izgradnji svog velebnog restorana u centru Osijeka. Da bi došao do tog cilja služio se kojekakvim nezakonitim sredstvima, među ostalim tolerirao je i uspostavu ropstva nad čovjekom kojeg je ucijenio da mu proda zemljište na kojem je odlučio sagraditi restoran. Toliko o pravnoj državi u Glavaševoj županiji u to vrijeme.

Policija, koja se tek nakon Jezerčićevog odlaska s mjesta načelnika, počela baviti razgrtanjem gomila prljavog rublja ostalih iza Glavaša, sada prekapa papire ne bi li ušla u trag svim malverzacijama na kojima su bili sazdani temelji nekadašnjeg moćnog Glavaševog medijskog carstva. Tako je pronađeno da je Županija osječko baranjska, dok je na njenom čelu bio Glavaš - otkupila od NDU-a 25 posto dionica Medijskog centra Glas Slavonije, za iznos od pola milijuna maraka. Kamo je završio taj novac nitko ne zna, pa za sada još ni policija.

Afera s pretvorbom osječkog Glasa Slavonije pukla je u javnosti samo desetak dana nakon što je cijela Hrvatska ostala zapanjena otkrićem ortačkog ugovora kojim su Nino Pavić, Vinko Grubišić, Miroslav Kutle i najvjerojatnije najutjecajniji Tuđmanov savjetnik Ivić Pašalić, uspostavili vlasništvo i kontrolu nad 80 posto medija u Hrvatskoj. Glavaš je to učinio u Slavoniji, doduše ne uz pomoć tajnog ortačkog ugovora, već bahatom, neograničenom silom kojom je vladao u svom dijelu Hrvatske, sve do poraza HDZ-a 3. siječnja ove godine. Ako su medijski magnati Pavić i Grubišić, najpoznatiji hrvatski tajkun Kutle i čovjek s najvećom političkom moći nakon Tuđmana, Pašalić, zavladali s 80 posto medija u Hrvatskoj - Glavaš je u svom lenu učinio to isto samo u stopostotnom iznosu.

Da bi se istraga mogla nastaviti trebat će skinuti Glavašev zastupnički imunitet, kao i sudački imunitet Petra Kljaića. Što će se u svemu otkriti ovisi o tome koliko će duboko istraga uopće ići. No, svakome tko poznaje Glavaša i čime se sve bavio proteklih deset godina, već je sada jasno da policija - istražujući pretvorbu Glasa Slavonije - čeprka tek po vrhu ledenog brijega u ogromnom privatizacijskom moru koje je u Slavoniji cijelo jedno desetljeće kontrolirao Glavaš.

Drago Hedl