Parlament RS: Već viđeno

Banjaluka, 17. decembar 2000. (AIM)

Postizborni politički zaplet u Republici Srpskoj (RS), nastao oko kombinacija kako konstituisati vlast koja će istovremeno zadovoljavati i volju birača i zahtjeve međunarodne zajednice, napokon je raspetljan. Partija demokratskog progresa (PDP), Socijalistička partija (SP) i Demokratski narodni savez (DNS) pristali su da sa Srpskom demokratskom strankom (SDS) formiraju alijansu i konstituišu stabilnu parlamentarnu većinu od 46 poslanika. Sa ovim dogovorom konstituisan je Parlament RS, na čijem je čelu ponovo prvi poratni predsjednik Narodne skupštine, a danas predsjednika SDS-a, Dragan Kalinić.

Iza glamurozno zamišljenog skupštinskog ceremonijala ostalo je veliko pitanje da li će nova vlast dobiti podršku međunarodne zajednice. Nedoumice je izazvao izostanak sa konstitutivne sjednice Parlamenta svih pozvanih međunarodnih zvaničnika. Njihova upozorenja, više ili manje jasna, išla su za tim da SDS u vlasti neće uživati nikakvu međunarodnu podršku. Najdirektniji u svom stavu bili su Amerikanci. Ambasador Tomas Miler, nekoliko dana prije sjednice Parlamenta, bio je vrlo jasan: Amerika će obustaviti sve vidove pomoći RS ukiliko SDS u bilo kom obliku bude na vlasti.

Veliki povratak SDS-a obilježen je gotovo nevjerovatnom simbolikom: prvi put je skupštinsko zasijedanje otvoreno intoniranjem himne BiH, prvi put je u skupštinskoj sali stajala zastava BiH, prvi put je na sjednici Parlamenta viđen predstavnik islamske vjerske zajednice (muftija banjalučki) i prvi put su poslanici SDS glasali za kandidata Stranke demokratske akcije (SDA) na jednu visoku državnu funkciju u RS (potpredsjednika Parlamenta). Sve to je do juče bilo nezamislivo u retorici SDS-a. Dodik će zbog toga, u ironičnom tonu, pred kamerama televizije, reći da sve ovo što je čuo na skupštinskom zasijedanju liči na veliku izbornu prevaru SDS-a. Njegov stranački kolega Krstan Simić podsjetiće da je taj isti SDS, koji je danas izglasao za poslanika SDA Sulejmana Tihića, do juče bio protiv predloga premijera Dodika da jedno mjesto potpredsjednika treba dati strankama iz Federacije BiH.

Politički cinici su nakon svega zaključili da je Dodik bio mnogo tvrđi Srbin od današnjeg SDS-a i da će vladajuća garnitura SDS-a mnogo brže sagraditi porušene džamije, vratiti izbjeglice i isporučiti Hagu ratne zločince, nego što bi to uradio Dodik. Oni koji se bave političkim prognozama požurili su da zaključe kako je SDS na putu političkog samoubistva, u kome bi slatko mogao uživati upravo bivši premijer Milorad Dodik.

Koalicioni partneri SDS-a naježe se od svakog pominjanja riječi 'koalicija' i 'alijansa', valjda i sami svjesni koliko je svaki savez sa ovom partijom neprirodan i samoubilački. Otuda PDP i socijalisti uporno ponavljaju da ovo partnerstvo nije koalicija, nego 'zajedničko djelovanje na povećanju stabilnosti RS i BiH i ostvarenju prioritetnih ciljeva, kao što su jačanje institucija na svim nivoima, pravne države, ljudskih prava, borbe protiv korupcije i provedbe ekonomskih i socijalnih reformi'(socijalisti). Međutim, poznavaoci političkih platformi i lidera partija alijanse dobro znaju da se radi, prije svega, o patriotskoj koaliciji po mjeri birača, koji su, kao što je poznato, na sve tri strane izabrali zaštitnike nacionalnih interesa.

Kako izgleda 'zajedničko djelovanje' mogli su odmah da se na svojoj koži uvjere socijalisti, kojima je SDS u zadnjem momentu 'oteo' obećano mjesto predsjednika Narodne skupštine. Izvori bliski partijskom vrhu socijalista tvrde da je dan prije skupštinskog zasijedanja dogovoreno da se za predsjednika Parlamenta predloži njihov visoki funkcioner i dosadašnji predsjednik Petar Đokić. Ipak, Komisija za kadrove i imenovanja predložila je Dragana Kalinića, tako da je 'mali Perica' dobio poruku da već sledećeg dana izvrši predaju kabineta.

Kako izgledaju dogovori sa SDS-om mogli su još jednom da se uvjere i poslanici stranaka iz Federacije BiH. Dogovor oko skupštinske zakletve, postignut, kako se tvrdi, teškim kompromisom dan prije, SDS je izmijenio, izbacujući iz sekularne zakletve riječ 'BiH' ('...poštovati ustave i zakone RS i BiH'). Tako se priča oko zakletve ponovila po ko zna koji put u istoj formi, ostavljajući mučan osjećaj besmislenog nadmudrivanja oko potpuno beznačajnih stvari. Poslanici SDA, Stranke za BiH, Socijaldemokratske partije BiH i Nove hrvatske inicijative odbili su da polože zakletvu i napustili skupštinsko zasijedanje, dok su se njihove srpske kolege zaklinjale po tekstu vjerske zakletve.

Iako se pouzdano zna da su himna i zastava BiH osvanuli u Narodnoj skupštini na osnovu spiska uslova, koje je pred SDS nedavno postavio visoki predstavnik za BiH Volfgang Petrič, a koji su oni morali potpisati, spor oko himne dovoljno govori o kakvoj je 'novoj' politici SDS riječ. Uvjeravanje da je izbacivanje riječi 'RS' i 'BiH' iz sekularne zakletve dovoljno prihvatljivo 'u ovom trenutku', zvuči isuviše licemjerno kod činjenice da isti parlament usvaja dvije zakletve, od kojih je jedna (svjetovna) namijenjena poslanicima drugih vjeroispovijesti. Otuda se i izostanak svih pozvanih međunarodnih zvaničnika sa konstitutivne skupštine može razumjeti kao opravdana strepnja da se stvari u parlamentu RS neći micati od onoga što se moglo gledati i slušati prije nekoliko godina. Mnogi vjeruju da je i izostanak državne delegacije SRJ i Vojislava Koštunice najava lošeg političkog vremena za RS.

Izuzmu li se 'političke bizarnosti' u skupštinskom dekoru, konstitutivna sjednica Narodne skupštine RS protekla je u znaku već viđene retorike, rituala i likova. Po mnogima, i politike!

Branko Perić (AIM)