Izbori ili referendum

Crna Gora pred novom dilemom

Iako je opozicionoj Socijalističkoj narodnoj partiji više stalo do prijevremenih izbora nego do neposrednog izjašnjavanja građana o budućem dr`avno - pravnom statusu Crne Gore, do izbora može doći zahvaljujući Narodnoj stranci, jednoj od članica vladajuće koalicije

AIM Podgorica, 17.12.2000. godine

Prema obećanjima crnogorske vlasti, referendumu o državno - pravnom statusu Crne Gore treba se nadati do sredine naredne godine. Odnosi unutar vladajuće koalicije "Da živimo bolje", sada su, međutim, takvi da su izgledniji prijevremeni parlamentarni izbori nego referendum, na čemu insistira nekad promiloševićevska Socijalistička narodna partija, a sada koalicioni partner Demokratske opozicije Srbije na federalnom nivou.

Početak rada parlamentarne radne grupe, koja ima zadatak da inovira stari ili pripremi novi zakon o referendumu i pravila o javnoj raspravi posredstvom javnih glasila, pokazao je da jedna od članica vladajuće koalicije, Narodne stranka, želi da opstruira pripreme referenduma. Njeni predstavnici se nijesu pojavili na prvom, konstitutivnom sastanku pomenutog parlamentarnog radnog tijela. Sudeći prema izjavama lidera "narodnjaka" Dragana Šoća, neće to činiti ni ubuduće, ukoliko se ne udovolji njihovim zahtjevima.

Narodna stranka već dugo optužuje svoja dva koaliciona partnera, Demokratsku partiju socijalista i Socijaldemokratsku partiju, da na državnim medijima vode kampanju za nezavisnost Crne Gore, i time zastupnike drugačijeg političkog stanovišta dovode u neravnopravan položaj. "Ne trebaju nam tri minuta u stranačkom ogledalu (tv- emisija, rezervisana za prezentaciju stavova parlamentarnih stranaka) nakon što je neka druga opcija svoje stavove objašnjavala punih pola sata u državnom dnevniku", kaže Šoć, i upozorava da njegova stranka neće dozvoliti "da se odvija referendumska kampanja", a da "medijska pravila važe tek za finale".

Važan preduslov za stvaranje pretpostavki za fer i demokratsko izjašnjavanje građana o budućem državno - pravnom statusu Crne Gore, prema mišljenju vođstva Narodne stranke, je ostavka uređivačkog tima crnogorske državne televizije, na čelu sa glavnim i odgovornim urednikom Veliborom Čovićem. Na tom zahtjevu NS uporno insistira u pregovorima sa koalicionim partnerima i njegovim ispunjenjem uslovljava svoju kooperativnost u pripremi referenduma.

Zbog stavova o uređivačkoj politici državnih medija, a još više zbog nesaglasnosti sa viđenjima DPS-a i SDP-a o budućim odnosima Crne Gore i Srbije (savez međunarodno priznatih država), Narodna stranka sve više postaje problematična karika aktuelne koalicione vlasti. Šoćevi "narodnjaci" su, po mnogo čemu, sada bliži Socijalističkoj narodnoj partiji Momira Bulatovića nego partijama sa kojima su osvojili vlast prije nepune tri godine. Za razliku od SNP-a, NS ne daje prednost prijevremenim izborima, ali svojim ponašanjem upravo ona može do njih dovesti, mada je pitanje koliko bi joj to sada odgovaralo.

Ukoliko na predstojećem sastanku lidera vladajuće partijske trojke ne bude postignut kompromis sa "narodnjacima" oko državnih medija i platforme za pregovore sa novom srpskom vlašću, ne preostaje ništa drugo nego razlaz. Takav ishod bi DPS-u i SDP-u ostavio dvije mogućnosti. Prva je, da se nagode sa Liberalnim savezom o podršci njihovoj manjinskoj vladi ili liberale privole da u vladi zamijene NS. Druga mogućnost je raspisivanje prijevremenih izbora.

Prva mogućnost je primamljivija za socijaliste crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića i socijaldemokrate Žarka Rakčevića. Uostalom, Liberalni savez je, u više navrata, izrazio spremnost da im priskoči u pomoć. No, problem je u tome što liberali svoju pomoć uslovljavaju krajnje jasnim stavom Đukanovića i Rakčevića da su za nezavisnu i međunarodno priznatu Crnu Goru. To se, međutim, ne uklapa u strategiju predsjednika Đukanovića i njegove partije, jer oni nastoje da za sebe sačuvaju što širi manevarski prostor uoči predstojećih pregovora sa Beogradom o budućim odnosima Crne Gore i Srbije. Osim toga, zazire se od toga da se Liberalnom savezu pruži prilika za uslovljavanje i moguće ucjenjivanje.

Iza istrajavanja DPS-a i SDP-a da se "narodnjaci" odobrovolje za saradnju i ostanak u vladi je upravo želja da se izbjegnu prijevremeni izbori. Ti izbori ne bi samo predstavljali novo gubljenje vremena, koga ionako nema na pretek. Oni bi primorali crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića i njegovu partiju da među članstvom i biračima provjere valjanost političkog zaokreta, koji se ogleda u stavu da Crna Gora treba da bude nezavisna i međunarodno priznata država.

Iako je, prema sondažama javnog mnjenja, u Crnoj Gori već obezbijeđena većina koja crnogorsku državnu nezavisnost pretpostavlja nekom državnom aranžmanu sa Srbijom, to još ne znači da se na izborima ne bi mogla desiti iznenađenja, makar utoliko što bi glasovi indipendista bili drugačije raspoređeni. Osim toga, odgađanje referenduma u Crnoj Gori federalna vlast bi mogla iskoristiti za nove taktičke manevre protiv zvanične Podgorice, primoravajući je da rasipa političku energiju na više strana. Špekuliše se, naime, o tome bi federalna vlast mogla na proljeće iduće godine raspisati nove izbore za savezni parlament, vraćajući, prethodno, Ustav SRJ u pređašnje stanje, to jeste u ono prije donošenja ustavnih amandmana jula ove godine.

Pošto je do parlamentarnih izbora u Srbiji, a to znači i do konstituisanja nove srpske vlade, ostalo još malo vremena, to znači da će se ubrzati politički rasplet u Crnoj Gori. Prije svega će crnogorska Vlada uskoro morati usvojiti platformu za pregovore sa novom srpskom vladom, koju će, po svoj prilici, formirati Demokratska opozicija Srbije. A to znači da se mora raščistiti i sa dilemom čija je to platforma - da li samo Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije ili je ona i Narodne stranke.

Rasčišćavanje odnosa unutar koalicije je, zapravo, polazna tačka za sva ostala. Kada se to desi biće izvjesnije šta prvo čeka Crnu Goru - referendum ili prijevremeni izbori.

Dragoljub VUKOVIĆ (AIM)