Medijski rat u Hrvatskoj

Zagreb Dec 5, 2000

Aim, Zagreb, 5.12.2000.

Novi hrvatski dnevni list - Republika Ive Pukanića - rasprodan je, u ponedjeljak četvrtog prosinca, u nakladi od 200 tisuća primjeraka, praktički već onog trenutka kada se našao na kioscima i u kolportaži. Masu čitatelja privukle su tri stvari: pojava novog dnevnika sama po sebi, trodnevne najave da će list biti onemogućen zbog navodnih peripetija s tiskarom, i najvažnije, golem skandal koji je objavljen preko cijele naslovne stranice. Republika je, uz dokaze, objavila ono što se u bolje upućenim novinarskim krugovima u Hrvatskoj šaputalo već tjednima. Da su, naime, pravi vlasnici Europapress holdinga, najvećeg hrvatskog medijsko poduzeća - dr Ivić Pašalić, bivši Tuđmanov savjetnik za unutarnju politiku, Miroslav Kutle, danas najpoznatiji hrvatski zatvorenik, Vinko Grubišić, hadezeov planer akcija pokoravanja hrvatske medijske scene, te - na kraju - nominalno, uz njemački WAZ, jedini dosad poznati vlasnik EPH, Ninoslav Pavić.

Republika se nije libila upotrebe teških riječi za kvalifikaciju "ortačkog ugovora" - odnosno, "Ugovora o nastupanju na tržištu" kojega su spomenuta četvorica potpisali još 17. rujna 1997. godine, i preko kojeg je i došlo do nagle ekspanzije do tad razmjerno skromnog EPH. Po njima, Kutle, Grubišić, Pavić i Pašalić, formirali su "zločinačku organizaciju" (to je, prema hrvatskom Kaznenom zakonu, izuzetno teško krivično djelo) s namjerom ovladavanja medijskim tržištem i stjecanjem protupravne imovinske koristi. Republika - opisujući spomenutu četvoricu - rabi i naziv "četveročlana banda" koji je bio korišten u vrijeme kineske kulturne revolucije!

Prema Republici, u planu spomenute četvorice ortaka bilo je pokretanje, pod egidom firme Gruppo, novih dnevnih novina, osvajanje nacionalne televizijske koncesije, i ovladavanje cijelim medijskim prostorom u Hrvatskoj. Kako bi cijeli plan ostao nedostupan oku kakva radoznalca, radi odčitavanja ovog Ugovora formiran je i "šifrovnik" pa je cijela zamisao prevedena na laiku posve nerazumljiv jezik: osvajanje nacionalne televizijske koncesije prevedeno je riječima "osvajanje Oskara", tvrtka Globus holding prozvana je "Ujak"; Gruppo d.d. iz Zagreba nazvan je "Tata", itd. Ukratko, iz cijelog ugovora (zajedno s šifrarnikom) vidi se da je cijeli EPH, koji se dosad smatrao uglavnom nezavisnom izdavačkkom kućom, cijelo vrijeme bio satelit dr Ivića Pašalića, odnosno HDZ-a, a značajan ili pretežit dio inicijalnog kapitala potjecao je od Miroslava Kutle, odnosno, od novca koji je ovaj hadezeov tajkun stekao pljačkajući hrvatsku privredu. Iz objavljenih dokumenata vidljivo je i da isti vlasnici stoje i iza nove nacionalne televizije (TV Nove, koju formalno drže Miroslav Lilić i Tomislav Marčinko), Jadran filma, a razvidno je i da je isti klan stajao i u pozadini tabloida Imperijal, u kojemu su politički protivnici Ivića Pašalića sotonizirani po obrascu Marinka Božića, uz masovnu upotrbu laži, poluistina i policijskih dossiera.

Već u ponedjeljak popodne, policija je na informativne razgovore privela sve aktere ovog "ortačkog ugovora". Nino Pavić i Vinko Grubišić zadržani su u policiji, dok je dr Pašalić, vjerojatno zbog zastupničkom imuniteta, ostao na slobodi. No, kako je ministar pravosuđa dr Stjepan Ivanišević na press konferenciji priznao da su navodi Republike u velikoj mjeri vjerodostojni, čini se da bi slična sudbina mogla zateći i dosad nedodirljivog Pašalića. Policija je potvrdila da je kriminalistička obrada u tijeku, te da neće davati daljnje informacije dok ona traje. Njemački partneri Nine Pavića, predstavnici WAZ-a, demantirali su navode Republike, tvrdeći da su oni jedini partneri Ninoslava Pavića, no čini se da su i oni zbunjeni novootkrivenom aferom iz koje još traže prikladan izlaz.

Rođenje Republike odvijalo se, inače, uz masu skandala. Kada je Ivo Pukanić par dana prije početka izlaženja lista najavio da će cijena Republike iznositi tri kune (skoro duplo jeftinije no što je danas prodajna cijena bilo kojeg drugog dnevnog lista u zemlji), Hrvatska tiskara povukla je krajnje neuobičajen, čak i za hrvatske prilike šokantan potez. Opravdavajući se nedostatkom zaliha papira, kako u samoj tiskari tako i na svjetskom tržištu, otkazali su, praktički u zadnji čas, tiskanje ovog dnevnika. Dopunsko objašnjenje pronašli su u navodnoj žalbi Sportskih novosti, koje se u Hrvatskoj tiskari tiskaju na stroju Geomann (gdje je planirano i tiskanje Republike) pa bi im prebacivanje na slabiji stoj Harris navodno ugrozilo vizualni identitet. Ako se Republika bude tiskala na Geomannu, poručili su iz Sportskih novosti, prema Hrvatskoj tiskari isporučit će visok odštetni zahtjev. S tim obrazloženjima je, u prvi mah, Pukanić bezobzirno odbijen. Pukanić je ipak pokazao nesalomljivu volju za upjehom: "Republika će u ponedjeljak biti na kioscima makar je osobno šapirografirao". Motivi za zabranu izlaskom prvog broja postali su jasni nakon izlaska Republike. No, to nije jedini razlog zašto je konkurencija sa strepnjom dočekala nove dnevne novine. Nakladnike drugih dnevnih listova je, zapravo, zbog cijene Republike, uhvatio paničan strah. Izdavači drugih dnevnih novina odmah su se okupili na poslovnom sastanku koji je trajao satima, da bi na kraju zaključili kako nema mjesta snižavanju cijena njihovih proizvoda. Republika će tako, po cijeni, biti bez konkurencije u Hrvatskoj.

Ovaj će skandal, sasvim sigurno, prilično uzdrmati Pavićev EPH: Ovaj holding izdaje čak 14 listova različitog ritma izlaženja (utjecajni i visokonakladni dnevnik Jutarnji list, tjednik Globus, ženske tjednike Gloriu i Milu, Astro Magazin, mjesečnike Playboy, Cosmopolitan, itd) a drugu polovicu vlasništva posjeduje WAZ, koji je već postao gospodarom medijske scene u Bugarskoj, a planira juriš i na tržišta Slovenije, Bosne i Hercegovine i Srbije. Uspjeh WAZ-ove strategije u Hrvatskoj ovisi ponajprije o uspješnom plasmanu Jutarnjeg lista, koji se sada prodaje u prosječnoj dnevnoj nakladi od oko 160 tisuća primjeraka, pa sa ostvarenom zaradom pokriva i osjetne gubitke mnogih drugih izdanja Europapress holdinga.

Zato je pojava Republike izazvala najveću zabrinutost upravo u krugu izdavača WAZ-a, kojima bi eventualni uspjeh Republike svakako oduzeo značajan dio kolača na ionako sve užem tržištu, koje podsjeća na "malu baru s puno krokodila". Jutarnji list u najvećoj mjeri i omogućuje opstanak cijelog niza iz palete EPH-WAZovih izdanja koja nisu rentabilna, ali bi na velikom tržištu to mogla postati. Pukanić, s druge strane, planira prodaju od 40 tisuća primjeraka dnevno, pa bi se se njegovim uspjehom zaljuljala ne samo financijska konstrukcija Jutarnjeg lista, već i cijelog holdinga, ali bi njegov uspjeh ugrozio i druge izdavače: zagrebački Večernji list (najtiražniji hrvatski dnevnik) te ostale dnevne listove u Hrvatskoj, iako njih u nešto manjoj mjeri.

Pukanić je napadnut i zbog strategije dumpinga. Konkurenti među izdavačima tvrde da je njegova cijena nerealno niska, i da s njom nije moguće pokriti troškove izdavanja lista. Taj argument nije, međutim, osobito vjerodostojan. Republika danas zapošljava 60-ak ljudi (Večernji list ima ih, usporedbe radi, oko 450) a mjere racionalizacije poslovanja i štednje, primjetne su na svim poljima. Zahvaljujući primjeni novih grafičkih softwarea, Republika neće imati potrebe za grafičkim urednicima (bar ne u onom broju koliko ih imaju konkurentska izdanja) a o nekoj birokraciji u tako svježoj strukturi neće biti ni govora, pa je jasno da će - osim duplo manjeg broja stranica u odnosu na ostale listove - Pukanićeva računica, prema kojoj s 40 000 prodanih primjeraka dnevno godišnje zarađuje više od dva milijuna maraka, biti točna. No, uspjeh Republike ne mora značiti previše sreće za novinarski ceh - plaće novinara su u ovom dnevnom listu manje nego u Jutarnjem ili Večernjem listu, pa i u većini tjednika, a niski troškovi proizvodnje Republike prisilit će i Večernji i Jutarnji list (možda i druge izdavače) na daljnja otpuštanja ljudi i kresanje troškova proizvodnje, što u konačnici uvijek znači udar na novinare. Eventualni uspjeh Republike proizvest će svakako i političke posljedice. Bude li uređivačka politika ovog dnevnika nalikovala na matični, tjedni list Nacional - koji je bio izrazito građanske, liberalne, kritičke orijentacije i u osnovi izrazito neraspoložen prema nacionalističkom konceptu države i društva, cijela će se medijska scena - a time i ona politička - nužno pomjerati u skladu s novonastalim okolnostima. Republika bi mogla značiti novu etapu u civiliziranju hrvatske političke scene, na kojoj se još osjeti kužni zadah nacionalizma, koji je ostao i nakon poraza Tuđmanove stranke.

Republika znači svojevrsni presedan u još jednom smislu. Ovaj puta, faktički pokušaj gušenja jednog liberalnog lista nije imao primarnu političku pozadinu. Do toga je došlo zbog gužve na tržištu. Sudar Republike i Europapress holdinga prvi je ozbiljni sukob jednog, za hrvatske prilike velikog kapitalističkog holdinga, i jednog malog nakladnika koji želi postati velik. Tek u pozadini naziru se konture sukoba Predsjednika Republike (bliskog Nacionalu i Republici) i Predsjednika Vlade (bliskog Europapress holdingu). Čini se da će utjecaj predsjednika uspjehom Republike ponešto ojačati.

Boris Rašeta