Ko je ovdje stvarni pobjednik?

Postizborna koaliranja u BiH

AIM, SARAJEVO, 3.12.2000 Da su se postignuti izborni rezultati dogodili Bosni tek godinu prije, ako ne na posljednjim općim izborima 1998. godine, euforično bi se govorilo o slomu nacionalističkog koncepta vlasti i demokratskim promjenama u zemlji. Medjutim, u predizbornoj atmosferi ovih parlamentarnih izbora - u kojoj su predvidjanja pa čak od strane nezavisnih istraživanja stranih instituta najavljivana uvjerljiva pobjeda alternativnih stranaka, pogotovu ovdašnjih socijaldemokrata - sadašnji se "nerješeni rezultat" doživljava gotovo kao poraz alternative ili ponovna pobjeda desnih snaga.

Ipak, priželjkivane velike promjene i dalje su moguće, to prije što je - po prvi put od 1990. godine - daleko manje od polovice gradjana BiH izašlih na izbore glas dalo desetogodišnjoj neprikosovenoj koaliciji nacionalističkih SDS-HDS-SDA stranaka. I dok bi se u drugim zemljama šarenilo parlamenta, odnosno nepostojanje apsolutnog pobjednika koji bi zaposjeo vlast, smatralo osnovom demokracije, u Bosni se takav politički mix pokazuje kao novi problem u formiranju budućih institucija vlasti. Naime, kao pitanje svih pitanja postavlja se ono za koje još niti domaći niti strani autoriteti u BiH nemaju odgovora: da li u Bosni i Hercegovini nakon ovih izbora dolazi do promjene koncepta vlasti, ili će za rat (su)odgovorne nacionalističke strukture i dalje vladati zemljom. Za opciju promjene koncepta vlasti - dakle pada SDS-SDA-HDZ koalicije te preuzimanja vodjenja zemlje od strane široke antinacionalističke koalcije - u prilog ide činjenica da je SDP BiH osvojila najveći broj zastupničkih mjesta u parlamentu BiH, te da je za takav razvoj dogadjaja, navodno, zainteresirana i medjunarodna zajednica. Za opciju nastavaka vladavine sadašnjih vlastodržaca uz tzv. njhovu demokratizaciju, u prilog pak ide činjenica da su SDA i SDS najjače stranke u entitetskim parlamentima, a HDZ u onim kantonima gdje pretežito žive bh. Hrvati, ali i da je za ovakav razvoj dogadjaja, opet, zainteresirana medjunarodna zajednica!

Čim se objelodani ko će, kako i s kim formirati novo Vijeće ministara BiH, odnosno vlade entiteta, dobit ćemo i odgovor ko je stvarni pobjednik netom završenih parlamentarnih izbora u BiH. Favoriti, socijaldemokrati s jedne te trojna nacionalistička koalicija s druge strane - oba bez dovoljno podrške da sami formiraju vlast - danas užurbano lobiraju za pristanak na njihovu opciju kod neprofiliranih Stranke za BiH Harisa Silajdžića i Partije demokratskog progresa Mladena Ivanića, ali i ozbiljno podjeljene medjunarodne zajednice. Naime, Silajdžićeva i Ivanićeva stranka postaju jezičak na vagi koji može prevagnuti za jedan ili drugi proces, a kako se radi o strankama koje predstavljaju čas nacionalistički čak antinacionalistički koncept vlasti - u ovisnosti od ponudjene im dobiti - njihov je odgovor nepredvidljiv. Utoliko više i vezan za stav medjunarodne zajednice, odnosno buduću podršku jednom od navedenih procesa od strane zemalja Kontaktne skupine za implementaciju mira u BiH. Iako već godinama zagovaraju promjene i deklarativno tvrde kako su zdušno za novi koncept vlasti u BiH, članice Kontaktne grupe danas nemaju jedinstven stav oko podrške najavljenoj Alijansi za promjene koja bi SDS-HDZ-SDA isključila iz vlasti. Drgim riječima, nije isključeno da neusuglašena medjunarodna zajednica odbije iskoristiti trenutak o kojem je navodno i sama "maštala", te da šansa o promeni koncepta vlasti u BiH prodje u nepovrat. Po AIMu raspoloživim informacijama Visoki predstavnik Wolfgang Petrisch snažno podržava ideju formiranja antinacionalističke vlade kako na razini BiH tako i na razini oba entiteta, a iza sebe ima podršku američkih i njemačkih predstavnika u Kontaktnoj skupini za BiH. S druge strane francuski ambasador u Sarajevu zastupa stav svoje administracije da je za njih neprihvatljivo formiranje buduće vlasti bez SDS-a, opravdavajući ovo riječima da je SDS realnost za koju su glasali brojni Srbi u RS, te da se radi o demokratizoranoj nacionalnoj stranci, kakav je navodno SDS danas za razliku od totalitarne nacionalističke iz vremena Karadžićeve vladavine. Ovakav francuski stav treba promatrati u širem kontekstu dešavanja na Balkanu, odnosno pokušaja preuzimanja političke inicijative u Evropi od strane Francuske što se danas paralelno odigrava i u previranjima u Evropskom parlamentu. Naime, uz sadašnju politčku isturenost francuske politke na Kosovu (Bernard Koushner), te bliskost s novim strukturama vlasti u Srbiji, Francuzi su nikad bliži preuzimanju inicijative na Balkanu, odnosno potiskivanju američkog utjecaja u ovom regionu Evrope. Pri ovome ne treba zaboraviti da ovo nije prvi ovakav pokušaj te da se slična "politčka bitka" vodila i prethodnih godina: oficijalno ime samog Okvirnog Mirovnog sporazuma za BiH je zapravo Pariški sporazum (pripreman u Daytonu, ali ozvaničen i potpisan u Parizu) ali je uz tadašnji zamah američke inicijative u BiH Francuska izgubila tu bitku te je Mirovni sporazum općeprihvaćen kao Daytonski, odnosno isključivo američki projekt.

Šta se, pak, sada može očekivati u Bosni i Hercegovini? Četiri su moguća scenarija za razvoj dogadjaja, a koji će se obistiniti ovisi, dakle, direktno od pregovora na razini zapadnih zemalja involviranih u političke procese na Balkanu.

IDEALNI: Formirat će se najavljena Demokratska alijansa za promjene, dakle široka antinacionalistička koalicija, koju će predvoditi SDP a u kojoj će se naći i druge stranke oba entiteta (Nova hrvatska inicijativa Krešimira Zubaka, Nezavisni socijaldemokrati Milorada Dodika, Stranka za BiH Harisa Silajdžića, Partija demokratskog progresa Mladena Ivanića te neke manje stranke na entitetskim ili kantonalnim razinama). Ovakva koalicija imala bi dovoljan broj parlamentarnih mjesta na svim razinama da formira državnu i entitetske vlade bez učešća iti jedne nacionalističke stranke ili njihovih satelita. To bi uistinu značio promjenu koncepta vlasti u BiH, te moglo garantirati brži oporavak i tranziciju zemlje. Medjutim, ovo je i teško izvodljiv koncept zbog samo političke neprofiliranosti Silajdžića i Ivanića, te nejedinstva medjunarodne zajednice.

REALNI: Antinacionalna koalicija na razini države BiH, a nacionalna na razini entiteta. Ovakav rasplet situacije značio bi da će SDP uz učešće Zubakove NHI i Silajdžićeve Stranke za BiH, čak i bez podrške dva zastupnika Ivanićeve PDP, moći formirati Vijeće ministara BiH, odnosno istisnuti SDA-SDS-HDZ sa razine centralnih vlasti. No, na razini entiteta Ivanićeva bi stranka koalirala sa SDSom u formiranju vlade RS, (već najavljena mogućnost) dok bi se slično ponašala i Silajdžićeva stranka na nižim razinama u Federaciji, odnosno kantonima. Antinacionalistički kocept vlasti na državnoj, a nacionalistički na entitetskim razinama proizveo bi u prvoj fazi izvjesni interregnum vlasti gdje bi, ponovno, bila presudna podrška medjunarodne zajednice. Prevashodno u jačanju ingerencija centralnih institucija vlasti, a time i antinacionalističkog koncepta vladavine u BiH. Ovo bi rješenje moglo biti kompromis i medju samim članicama Kontaktne skupine, ali za kvalitetivne pomake u tranziciji zemlje zahtjevalo bi daleko više vremena nego li pomenuto idealno rješenje. Naime, procesi dezintegracije i nacionalne homogenizacije na entitetskim razinama i dalje bi bili mogući, što može utjecati na izborne rezultate narednih izbora koji se održavaju već za dvije godine.

OPASNI: Formiranje proporcionalnih vlada na svim razinama, shodno broju osvojenih zastupničkih mjesta. Mada se u demokraskim društvima ovakve vlade čak nazivaju i Vladama nacionalnog spasa, ovdje je teško zamisliti zajednički rad ili zajednički program ljudi koji su odgovorni za rat, čiji je koncept ekstremno nacionalistički, ili oko čijeg angažmana Hag još nije dao posljednji sud, sa onima koji su svoj politčki angažman gradili na žestokoj osudi takvog političkog djelovanja. Ovakav rasplet dogadjaja zagovaraju, naravno, nacionalne stranke u BiH (pogotovu SDA) jer predstavlja najpogodniji put za opstanak i nastavak njihovog načina vladavine u sadašnjim okolnostima izgubljene apsolutne podrške glasača. U slučaju nepostizanja dogovora oko boljeg rješenja Socijaldemokrati bi, nažalost, bili prisiljeni participirati u ovakvoj mixanoj vlasti jer bi u suprotnom bilo gotovo neizvodljivo postići jedinstvo u najjačoj stranci u državi oko odbijanja ulaska u vlast?! Pogotovu na kantonalnim razinama gdje je SDP ostvario briljantne rezultate, poput Tuzlanskog kantona, ili pak iz ugla 22 SDP općinska načelnika koji bi u slučaju SDPovog neparticipiranja u vlasti bili prepušteni na milost i nemilost nacionalistima. S druge strane, manje stranke poput Silajdžićeve, mogu odbiti ulazak u proporcionalnu vlast s obrazloženjem da ne koaliraju s nacionalistima, što bi im predstavljalo sjajnu osnovicu za naredne izbore. SDP bi pak koaliranjem "rasprodavao" teško stečeni image alternative nacionalizmu, a zauzvrat dobio dvogodišnju mukotrpnu borbu "prsa u prsa" s nacionalnim partnerima u vlasti.

POGUBAN: Nacionalistička koalicija SDS-SDA-HDZ sama formira vlast u državi, a potom svaka od njih, sa svojim stranačkim satelitima, formira vlast u svom, ili dijelu svog entiteta. U slučaju da se ne postigne nikakav prihvatljiv dogovor o formiranju antinacionalističke koalicije, SDP u ovom slučaju ipak može odlučiti - shodno svom političkom programu, uostalom - da ne participira u vlasti u kojoj se nalaze Karadžićevi, odnosno Miloševićevi, Tuđmanovi ili Izetbegovićevi sljedbenici. Ovakav potez SDP-a bio bi zaista više nego moralan, ali u politici moralnost često nema veze sa pragmatičnošću. Jer, u slučaju dobrovoljnog odlaska SDPa s političke scene, vlast bi baš kao i 90. godine bila ekskluzivno u rukama koalicije SDA-SDS-HDZ, koju je Alija Izetbegović, uostalom, nedavno i najavio. Za šta je sve ova totalitarna koalcija spremna, strah je i pomišljati.

Na žalost, sve su opcije i dalje otvorene! Na rezultate inih pregovora, konsultacija a neki tvrde čak i političkog cjenjkanja koji se danas vode, kako u BiH tako izvan nje, nećemo dugo čekati. Naime, rokovi koje je Visoki predstavnik odredio za formiranje novih vlada nalažu da informacije o stvarnom pobjedniku bosankohercegovačkih izbora dobijemo već krajem ove sedmice.

Ivana DRAŽIĆ (AIM, Sarajevo)