Sezona (ne)principijelnih koalicija

Parlamentarna i vladina kriza, politicki potres, "bura u casi vode" – bez obzira kako se nazivalo sve ono sto je u proteklih nedjelju dana zadesilo makedonsku politiku - jeste odraz stanja demokratije u zemlji. Ipak mnogo vise, to je bila lekcija politickog morala.

Na zasjedanju makedonskog Sobranja u cetvrtak spiker jednodomnog parlamenta Savo Klimovski podnio je ostavku. Ostavka je uslijedila nakon

nedjelje burnih partijskih turbulencija. Sam Klimovski zelio je cinu svog odlaska dati nesto epsko sto je dobar dio poslanika, narocito onih koji mu nisu naklonjeni, odslusao s prilicnom dosadom. Stoga ce malo njih zapamtiti ono sto je Klimovski kao profesor ustavnog prava nastojao sublimirati kao licno iskustvo steceno tokom dvije godine predsjedavanja najvisim zakonodavnim domom: da ce studentima kojim predaje na skopskom Pravnom fakultetu ubuduce objasnjavati da su Ustav i zakoni jedno, zivot, posebno politicki,nesto sasvim drugo; bar na ovim prostorima. Na istom zasjedanju premijer Ljubco Georgievski je izborio i petu rekonstrukciju kabineta, sada s liberalima umjesto Demokratske alternative. Sobranje je dobilo novog/starog predsjednika Stojana Andova koji je istu funkciju obavljao u dva mandata. Tako je, cini se, okoncana zanimljiva epizoda koja bi se, parafrazirajuci istorijsku izjavu jednog od glavnih aktera ovog dramskog zapleta mogla nazvati: "sezona (ne)principijelnih koalicija".

Sve je pocelo kada je proslog petka lider Demokratske alternative Vasil Tupurkovski objavio da njegova partija raskida dvogodisnju Koaliciju za promjene s dosadasnjim partnerom vladajucim VMRO-DPMNE Ljubca Georgievskog. Pet ministara iz redova Alternative napustilo je vladu. Povod je bio otkaz vladinom ekonomskom savjetniku Anti Markovicu koji dan ranije; uzroci svakako dublji. Nikada to zacijelo nije bio "sretan brak", jer sigurno "brakovi iz racuna" to valjda i ne mogu biti. Proklamovani gradjanski koncept Demokratske alternative vjestacki spojen s nacionalnim, drugdje bi se reklo "nacionalpatriotskim" iz mladosti dvojca VMRO-DPMNE / Demokratska partija Albanaca dugo je i trajao - mislili su mnogi. Alternativci su vise puta bili na rubu odlaska ali bi se partneri u posljednji tren nekako dogovorili. Koalicija za promjene i vlada koju je predvodila nije docekala drugi rodjendan 1. decembra... Tupurkovski je oglasio prelazak u opoziciju. i, zaista, nije sjedio skrstenih ruku.

U nedjelju je "iza zartvorenih vrata" odrzan cetvorni sastanak partija koje bi cinile novu opozicionu koaliciju koja ce pokusati dobiti parlamentarnu vecinu - Socijaldemokratskog saveza, Demokratske alternative, Partije za demokratski prosperitet i VMRO-istinske. Novopeceni partneri (medju kojima je bilo i dojucerasnjih nepomirljivih protivnika) saglasili su se da na zasjedanju Sobranja koje je trazio premijer Georgievski zatraze glasanje o povjerenju vladi koja je, vjerovali su, izgubila parlamentarnu vecinu.

I, sve je izgledalo gotovo uoci zasjedanja Sobranja zakazaanog za utorak. Izjave lidera novog koalicionog bloka u ponedjeljak su odisale optimizmom: dani VMRO-DPMNE na vlasti su odbrojani...Ali, tih cetrdesetak sati ostace zapamceni kao vrijeme, u doslovnom znacenju rijeci, cjenkanja, "izdaje", "vjerolomstva"... Novinari su tvrdili da su u opticaju milionske svote maraka za borbu za svaki poslanicki glas.

U posljednji cas trojica poslanika iz redova Demokratske alternative su objavili da napustaju Tupurkovskog i da ce ubuduce djelovati kao nezavisni poslanici; to je znacilo - nista od parlamentarne vecine; od silnog uzbudjenja predsjednik Sobranja Klimovski je prebacen na kardiolosku kliniku a zasjedanje je odlozeno. Lider Alternativaca Tupurkovski kojem su se pridruzili i drugi opozicioni celnici te mediji tvrdice kasnije da su poslanici - vjerolomnici svoj potez izveli pod snaznim politickim pritiskom. No, jos nije bio kraj uzbudjenja.

Zasjedanje Sobranja je najprije zakazano za srijedu, zatim pomjereno za cetvrtak tacno u podne. Premijer Georgievski je u cetvrtak prije podne svecano novinarima predstavio novog koalicionog partnera - lidera liberala Ristu Gushterova. Prema premijerovoj zamisli, njegovoj partiji ce pripasti jedno ministarsko mjesto (govori se cak i vice-premijersko) a dio pogodbe je i obezbjedjenje parlamentarne podrske VMRO-DPMNE i Demokratske partije Albanaca (koja takodje participira u vladi od ranije) za prijedlog da Stojan Andov bude novi/stari predsjednik Sobranja. Liberali u novinarskim analizama slove kao mikro-partija koja mesetari i obicno "tvrdi pazar". Demokratska partija Albanaca je nominalno ojacala polozaj u vladi dobivsi jos jedno ministarsko mjesto u nezahvalnom resoru privrede.

Na zasjedanju Sobranja doskorasnji potpredsjednik vlade Tupurkovski priznao je dio odgovornosti za neuspjeh vlade da obezbjedi gradjanima bolji zivot sto je trebalo shvatiti kao objasnjenje za odlazak njegove ekipe iz vlade. Upozorio je na opasnost stvaranja partijskog sistema aludirajuci na namjere vladajuce VMRO-DPMNE da "partizira drzavne institucije". Na ovakvu opastnost ukazali su i drugi opozicioni diskutanti.

Uzbudjenje je kulminiralo kad je na red doslo glasanje za izbor novog predsjednika Sobranja. Uz kandidaturu Andova pojavila se i druga. Partija za demokratski prosperitet koja unutar takozvanog albanskog politickog bloka djeluje kao opoziciona je predlozila, poslanici ostalih opozicionih partija podrzali, bivseg lidera PDP Abdurahmana Alitija. Ovim je, ako niko drugi, poslanicka grupa Demokratskepartije Albanaca, stavljena pred moralnu dilemu:glasati za Andova i ispostovati koalicioni dogovor ili podrzati sunarodnika Alitija? Prevagu je odnio politicki pragmatizam: Andov je pobjedio!

Danima ce politicki analiticari procjenjivati politicke domete najnovijih prestrojavanja. Da li je opozicija blize ili dalje osvajanju parlamentarne vecine? Prijeti li Demokratskoj alternativi a mozda i Partiji za demokratski prosperitet borba za opstanak? Da li je albanski politicki faktor dobio vise mjestom ministra privrede nego sto bi, prvi put u pluralistickoj deceniji, dobio mjestom spikera parlamenta? Da li medjunarodna zajednica istinski podrzava politicki kurs Georgievskog sto sugerise groznicava aktivnost zapadnih ambasadora u Skoplju posljednjih dana ili se, kako se prica, radi o neskllonosti da se nacionalno nepredvidljivi VMRO-DPMNE i Demokratska partija Albanaca nadju u opoziciji? Na koncu, moze li premijer Georgievski biti zadovoljan jednom "klimavom" i raznorodnom parlamentarnom vecinom?

Nepoznanica doista mnogo.

AIM Skopje

ZELJKO BAJIC