Makedonske prilike

U kandzama administrativnog aparata

Ukoliko odlucite da izgradite najobicniji zid, a to zelite uciniti sa svim potrebnim dokumentima i po uobicajenoj proceduri, trebace vam najmanje sedam mjeseci cekanja pred salterima opstinskih bastiona. Donkihotovska bitka Skopljanca je rat s cinovnicima koji mozda nece ni dobiti

Djordji Stojanovski je obican covjek iz jednog obicnog skopskog predgradja. U obicnoj, ipak sasvim neobicnoj, drzavi Makedoniji Prica ovog covjeka ne bi bila atraktivna za novinarsku opservaciju da nije odlicna ilustracija problema obicnih ljudi koji stanu pred saltere administrativnog aparata i birokratske masinerije koja, neki kazu, jede ljude i sudbine. Elem, Stojanovski jednog dana odlucio da ogradi dvoriste i uljepsa ga potpornim zidom cime, ne samo da ce zaustaviti klizanje zemljista iz komsijskog nesto viseg dvorista nego ce doprinijeti opstoj estetskoj slici na tom komadu obicne komsijske mikro-klime u obicnoj opstini. Graditelj buduceg zida mislio da ce “mali” problem sto medja s komsijom nije detaljno iscrtana zaista i biti mali problem: poci ce u opstinu, oni ce doci, izmjerice i – izgradnja ce poceti. No, nije sve bas tako! Stojanovski, razumije se, nije covjek koji nema predznanja o makedonskim birokratskim lavirintima i nije covjek koji nema takvu drustvenu poziciju da ne moze potegnuti neku od toliko potrebnih veza. Ali, poslije jednog neuspjelog pokusaja, rijesio da “tjera proceduru”, i to sam, bez icije pomoci i bez icije preporuke. “Da vidim”, rekao samom sebi “sta ce se desiti!?” I, desi se to sto bi svak bar malo upucen i ocekivao. Stojanovski vec sedam mjeseci obija opstinske saltere. Ko zna da li ce izaci iz lavirinta A sve bilo dobro isplanirano

Procedura je pokrenuta u maju ove godine uz nadu da ne moze trajati duze od dva mjeseca i s planom: “imam dovoljno vremena da izgradim zid tokom ljeta”. U trenutku kad smo razgovarali sa Stojanovskim, 19. Novembra, strucnjak za proceduru u oblasti gradjevinarstva se nadao da je dvadesetak dana daleko od “zlatne dozvole” za potporni zid”.

A prica tece ovako: Sredinom maja Stojanovski, raspitujuci se naokolo, razabrao da treba podnijeti zahtjev za “imovinski list” i katastarsku kopiju za kucu dvoriste koji su njegovo vlasnistvo. Receno, ucinjeno. Prvi dokument dobija za jedan dan, na drugi ceka sedam dana. U jednoj sedmici sa dva dokumenta pod miskom, Stojanovski se uputio u opstinu i podnio zahtjev za “uslove za gradnju”. Kroz desetak dana, u nastojanju da sazna dokle je stvar stigla, shvata da je opstinska kadrovska posada uspjela izgubiti njegove dokumente. Vec pomalo nervozni Stojanovski pocinje od pocetka. U medjuvremenu saznaje da su u proceduri pred parlamentom nekakve izmjene zakona koji tretira njegov problem pa opstina rijesila da ne prima nove predmete. U redu Stojanovski sacekao jos jednu sedmicu. A, srecom, izmjene brzo usvojene te njegovi dokumenti dobijaju arhivski broj na malom salteru u jednom od hodnika opstinskog bastiona. Vec umornom cekacu postaje jasno da je proslo vec desetak dana dok njegovi dokumenti sa saltera stignu do sekretarice a ona sjedi u susjednoj kancelariji. Jos deset-petnaest dana je potrebno da se dokumentacija od nje preseli u susjednu kancelariju – inspektoru zaduzenom za da je razmotri. On ih razmatra jos jednu nedjelju pa zatim dolazi da vidi, kako sve to izgleda na terenu. Da bi sve islo sto brze, Stojanovski je i odvezao i vratio Njegovo velicanstvo inspektora svojim kolima. Na izvjestaj s uvida na terenu i potpis inspektora se ceka jos nekoliko dana poslije cega dokumenti izlaze iz inspektorove kancelarije i idu ponovo u susjednu kancelariju kod sekretarice koja ih, pak, poslije nekoliko dana predaje nacelnici za urbanizam. Predmet kod nje lezi petnaestak dana nakon cega dobija potpis. Znaci, Konacno!

Negdje sredinom avgusta, dokument “uslovi za gradnju” je izvadjen. Ali, to nije sve! Na redu je dokument “dozvola za gradnju”. Sa svim dokumentima u fascikli no i s arhitektonskim projektom - dimenzijama,materijalom od kojeg ce biti izgradjen, statikom zida – izradjenim i potpisanim od strane arhitekta za vrijeme dugih mjeseci cekanja, Stojanovski krece u novi pohod. Prva stanica je onaj isti mali salter u jednom od hodnika u opstini. Ponovo se ceka u prosjeku po desetak dana dok dokumenti predju relaciju salter-sekretarica-inspektor-sekretarica – nacelnik koji konacno stavlja paraf No, vidi belaja! Na samo jedan dio dokumenta! U ovom trenutku, mjesec je novembar, Stojanovski je u ovoj fazi svoje donkihotovske bitke s vjetrenjacama birokratskog aparata. Na neizvjesnom putu mu preostaje jos malo: da se ponovo obrati upravi za katastar i da podnese protokol i zahtjev za iscrtavanje sporne granicne linije sa susjedom. Kad se cinovnici katastra smiluju da razmotre predmet, Stojanovski, kako planira, ponovo svojim autom ce poci da ih dovede u dvoriste da postave kocice na lokaciji odnosno da markiraju liniju na kojoj ce izgraditi svoj potporni zid. Optimisticki se nada da ce se to dogoditi do kraja godine. “Ako bude tako, za Novu godinu” veli “planiram da zatrazim susret s nacelnicom podrucne jedinice Ministarstva za transport i veze, da udjem u kancelariju i da joj kazem: sram Vas bilo! Krivo mi je samo sto to ne mogu sad uraditi jer ko zna, da li bi mi poslije takvog “bezobrazluka” i dali dozvolu” kaze Stojanovski.

Administrativni aparat u Makedoniji, zemlji s oko dva miliona stanovnika, broji oko 100.000 “vojnika” naoruzanih hemijskim olovkama, pecatima, stembiljima koji svakodnevno ispisuju stotine tona papira, najrazlicitijih formulara, obrazaca, zahtjeva, molbi, potvrda, poziva O reorganizaciji drzavne uprave, pojednostavljenju procedure i smanjenju administrativnog aparata do sada su raspravljale sve makedonske vlade no ni jedna nije mrdnula dalje od rasprave. Sadasnja vlada je ponudila smanjenje broja administrativnih radnika dekretom za penzionisanje; ustavni sud je ponistio njen zakon. Jedinstven zakljucak koji moze proisteci iz prilika koje se svakodnevno razbijaju o glavu stotinama anonimnih “Stojanovskih” jeste da je potreban jednostavan i efikasan postupak. Kad cinovnici ne budu imali sta raditi, smanjice se i broj drzavnih sluzbenika koji svakodnevno udaraju nepotrebne pecate na nepotrebne formulare. A gradjani? Oni nece morati bjezati s posla da bi cekali pred salterima s nadom da ce jednog dana, ipak, izgraditi legalan zid.

AIM Skopje

VALENTIN NESOVSKI