Izbori: Zašto su birači apstinirali?

Banjaluka, 20. novembar 2000. (AIM)

Na prve poslijeratne izbore 1996.godine, u BiH je izašlo više od 85 odsto upisanih birača, a na ove poslednje, održane 11. novembra, oko 66 odsto građana u Federaciji BiH i svega 61 odsto u Republici Srpskoj. Dakle, kada su u pitanju opšti izbori, na svako naredno glasanje za entitetske i državne organe vlasti izlazilo je oko 10 odsto birača manje nego na prethodne. Prelomni pad zainteresovanosti građana za glasanje zabilježen na lokalnim izborima prošlog aprila, kada je na birališta izašlo oko 67 odsto građana BiH.

Ono što je bila karakteristika i ranijih izbora, a 11. novembra je naročito došlo do izražaja, je da u urbanim sredinama na galsanje izlazi manje građana nego u ruralnim. Tako je na prošlim izborima u Banjoj Luci odziv birača bio tek 55 odsto, a za izbor predsjednika i potpredsjednika RS glasalo je samo 52 odsto od upisanih 118 hiljada Banjalučana sa pravom glasa. Istovremeno, u manjim mjestima, a naročito u istočnom dijelu RS, na birališta je izlazilo i više od 70 odsto građana. Takođe, pravilo je da su najrevnosniji birači izbjeglice i stanovnici pograničnih opština na entitetskoj liniji.

Zbog čega su građani BiH sve manje zainteresovani za glasanje? Da li je u pitanju građanska neodgvornost i neshvatanje da svojim glasovima birači direktno utiču na to ko će vladati zemljom i kakvu će im budućnost ta vlast kreirati? Da li od glasanja građane odvraćaju proceduralni razlozi: komplikovanost načina glasanja, stalne promjene izbornih propisa, te višegodišnje maltretiranje sa registracijama i još uvijek neuređenim biračkim spiskovima? Ili su u pitanju suštinski razlozi: nepostojanje ili neprepoznavanje istinske političke alternative, ili pak svijest da je smisao izbora diskutabilan, jer ionako predstavnici međunarodne zajednice mogu da prekroje izbornu volju građana.

Podsjećanja radi, Visoki predstvanik je, nakon izbora 1988. godine, smijenio sa funkcije izabranog predsjednika RS Nikolu Poplašena, kao i mnoge druge izabrane funkcionere iz oba bh. entiteta. Nakon ovih izbora Apelaciona izborna potkomisija OEBS-a oduzela je mandat tek izabranim narodnim predstavnicima, koji nisu uspjeli ni da zasjednu na vlast.

Pirs Mek Korli, portparol u banjalučkom regionalnom centru Misije OEBS-a za BiH, smatra, kao i mnogi domaći poznavaoci izbornog procesa, da je jedan od glavnih razloga sve izraženije apstinencije birača prezasićenost građana izborima. Da potsjetimo: za pet poslijeratnih godina izbori u BiH, što opšti što lokalni, održavani su četiri puta, a u RS čak pet puta, pošto su 1997., koja nije bila redovna izborna godina, u ovom entitetu obavljeni vanredni parlamentarni izbori.

Mek Korli kaže da je pad zainteresovanosti građana za glasanje ozbiljan problem, kojim će se OEBS temeljito pozabaviti u najskorije vrijeme. On se nije izjašnjavao o tome u kojim kategorijama stanovništva ima najviše apstinenata, ali je rekao da se niko nije valjno potrudio da birače animira da izađu na izbore. Čak i onda kada je to račeno, smatra Mek Korli, račeno je nespretno. "Mislim da je OEBS-ov slogan 'nadglasajte korupciju', koji je birače trebalo da podstakne da izađu na izbore, postigao kontraefekat. Građani znaju da je svaka dosadašnja vlast bila korumpirana i taj ih je slogan učvrstio u uvjerenju da izbori ne mogu ništa promijeniti", kaže Mek Korli.

I Strahinja Đurković, pomoćnik ministra pravde u Vladi RS, koji je u svim izborima od 1990. bio angažovan u izbornim komisijama, smatra da je građanima dosta izbora. "Iako se izbori ponavljaju iz godine u godinu, građani su svjesni da s obzirom na moć i ovlaštenja predstavnika međunarodne zajednice, glasanjem ne mogu nešto bitno promijeniti, kaže Ćurković. On smatra da na odziv birača bitno utiču problemi sa biračkim spiskovima, koji ni nakon pet godina mira i nekoliko registracija, nisu otklonjeni. Ćurković tvrdi i da su glasački listići nepregledni, loše dizajnirani i da bi bilo mnogo funkcionalnije da se biračima za svaki nivo glasanja ponudi poseban glasački listić.

I politikolog dr Zoran Stoiljković sa beogradskog Fakulteta političkih nauka, tvrdi da na porast biračke apstinencije utiče i to što je u BiH Visoki predstavnik iznad volje birača. "Na uvjerenje građana da glasanjem ne mogu ništa bitno promijeniti, utiču i drugi faktori. Raspored političkih snaga je takav da ne nudi neko čisto rješenje. Narod ne vjeruje političarima, ali nije sigurna ni u korektnost samog izbornog procesa. Strah od krađe glasova i prevare je prisutan u svim zemljama tranzicije, a u BiH, koja je prošla kroz građanski rat, to je još izraženije", kaže dr Stoiljković.

Sociolog dr Braco Kovačević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Banjoj Luci, tvrdi da su predstavnici međunarodne zajednice najodgovorniji za stalni pad odziva birača na izbore. "Izbori se u BiH događaju ne samo pod nadzorom, nego i u režiji međunarodnih predstavnika i pod njihovim stalnim pritiskom, ne samo na učesnike u izborima, nego i na građane", smatra on. Ali sve to ne amnestira od odgovornosti ni domaće političke stranke i lidere. "Nijedna stranka do sada nije ispunila predizborna obečanja. Stranke na vlasti se smjenjuju, ali radiklanih promjena nema. Narod je svjestan da se u i oko politike vrte velike pare, pa političare doživljava kao moderne lopove, ili biznismene, kojima je dobro građana posljednja briga", kaže dr Kovačević.

Interesantno je i razmišljanje dr Nenada Kecmanovića, koji smatra da je pad odziva birača možda i znak demokratskog sazreijvanja građana BiH. Poslije prvobitne gladi za slobodom da se bira i bude biran i oduševljenja mogućnosšću da svaka mala grupa istomišljenika osnuje stranku i kandiduje se na izborima, došlo je, smtra dr Kecmanović, vrijeme otriježnjenja i saznanja da nijedan izbor neće ništa bitno promijeniti u životima većine birača.

Posebno je pitanje da li je i upravo slab odziv birača bitno pomogao nacionalnim strankama da 11. novembra pobijede na izborima. Pravilo je, smatraju politikolozi, da konzervativne, desne stranke imaju svoje manje-više ustaljeno i uvjek vjerno biračko tijelo. Međutim, kada je BiH u pitanju, sva pravila valja uzimati sa rezervom. Jer, politička nauka je utvrdila i da pad zainteresovanosti birača za izbore raste sa stabilnošću države i društvenim bogatstvom, dok se u vremenima krize broj glasača povećava. Ako bismo ovaj postulat uzeli zdavo za gotovo, mogli bismo lijepo zaključiti da je BiH zemlja blagostanja, ali na žalost, svi znamo da su minuli izbori održani u ambijentu prave poplave štrajkova i protesta gladnih penzionera, zdravstvenih i prosvjetnih radnika.

Profesor Kovačević smatra da nacionalne stranke imaju stalni izvor glasova u izbjegličkoj populaciji, mada je to potpuno paradoksalno i graniči sa političkim suicidom. "Tu su u pitanju potpuno pragmatični razlozi. Nisu izbjeglice zaboravile ko je u BiH bio na vlasti pred rat i u ratu. Ali, oni ovakvim izborom ne izražavaju podršku ideologiji ili programu tih stranaka, nego nastoje da sačuvaju stečena radna mjesta i izbjegnu deložacije iz tuđih kuća u koje su se nakon egzodusa naselili. Oni ne glasaju za nacionalne stranke, nego za svoje interese", kaže Kovačević.

Kovačević objašnjava da svoje birače nacionalne stranke imaju u ruralnim sredinama, gdje birači češće glasaju na osnovu emocija i osjećaja pripadnosti, dok se u gradovima glasanje doživaljava kao čin racionalnog rasuđivanja, pa usljed nepostojanja prave alternative, raste broj apstinenata. Na pitanje ko su apstinenti, profesor Kovačević odgovara kratko: razočarani građani, a takvih je mnogo.

Partije demokratskog progresa (PDP) RS i njen lider Mladen Ivanić su u izbornoj kampanji računali upravo na glasove apstinenata, ali je PDP samo dijelom uspio u tome. Prije izbora Ivanićevi partijski drugovi su tvrdili da će za njih glasati mladi, nezaposleni i razočarani. Da su u tome zaista uspjeli, s obzirom na brojnost navedenih kategorija, PDP bi odnio ubjedljivu izbornu pobjedu.

Branko Dokić, visoki funkcioner PDP, tvrdi da bi njegova stranka bila daleko usješnija da su imali više pristupa medijima, kako bi građane ubijedili u svrsishonost izbora. "Pred izbore birači su nam često govorili da glasanje nema nikavog smisla, kad ionako stranci odlučuju o svim bitnim stvarima. Međutim, građani treba da znaju da je u većini slučajeva upravo neodgovornost izabranih funkcionera dovela do administriranja OHR-a", kaže Dokić.

Ženski lobi, često ističe da gro apstinenata čine žene, što je podstaklo neke nevladine organizacije da za ženski dio biračkog tijela organizuju posebne edukacije. Međutim, Danilo Vuković, direktor agencije 'Partner' u Banjoj Luci je, kao i mnogi drugi poznavaoci izbornih prilika, ubijeđen da edukacija tu ne može mnogo pomoći, nego je potrebno da se promijene neke mnogo bitnije stvari.

I u mini anketa među Banjalučanima, koji 11. novembra nisu izašli na birališta, potvrđuje ovu tezu. Jedna od ispitanica je čak rekla da je, posmatrajući domaću političku scenu, shvatila da je Platon bio u pravu kada je tvrdio da je demokratija vladavina gomile. Anketa, provedena prije dvije godine na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci, je pokazala da ogromna većina budućih profesora društvenih nauka ne kani glasati. "Mladi su inače nezainteresovani za politku. Osim toga, većina mladih u BiH želi da se iseli na zapad. Logično je onda da ih ne zanima ko će vladati u zemlji u kojoj ne namjeravaju provesti život", objašnjava apstinenciju mladih dr Stiljković.

Međutim, dr Stoiljković takođe tvrdi da i mlade i druge apstinente na birališta može privući jedino uvjerenje da njihov glas zaista može nešto bitno promijeniti. Kao primjer za to navodi protekle savezne izbore u SR Jugoslaviji, kada su upravo bivši apstinenti svojim glasovima oborili Miloševića. "Milošević je 13 godina vladao Srbijom zahvaljujući apstinentima. Sa tridesetak odsto glasova ukupnog biračkog tijela, on je redovno pobjeđivao na izborima, zato što gotovo polovina građana Srbije uopšte nije izlazila na izbore. Možda bi upravo navođenje primjera srbijanske ćutljive većine bio pravi način da OEBS agituje na birače u BiH da što masovnije izađu na birališta", kaže Stojiljković.

Tijana Tadić (AIM)