Povratak u Sarajevo <h3>Agoniju Dobrinjaca rješava Petrič!?</h3>

(AIM, Sarajevo, 20. 11. 2000.) - Ukoliko se u razumnom roku Edhem Bičakčić, premijer Federacije BiH i Milorad Dodik, predsjednik Vlade Republike Srpske ne očituju u vezi sa mojim pismom i adekvatno ne riješe problem povratka u naselje Dobrinja I i IV, bit ću prinuđen da samostalno donesem odluku o tome i omogućim tim ljudima da se konačno vrate na svoje, upozorio je ovih dana još uvijek aktuelne entitetske premijere ambasador Wolfgang Petritsch, Visoki predstavnik za BiH.

Ambasador Petritsch je "smiješnim" nazvao navodne probleme u ostvarivanju povratku u ova sarajevska naselja, te istakao da istupi predstavnika Srpske demokratske stranke o "tobože potrebi uspostavljanja komisije za razgraničenja nisu tačna, jer ne radi se ni o kakvom izuzimanju teritorije Republike Srpske već vraćanje na svoje onih koji to zaslužuju".

Portparol Ureda Visokog predstavnika u BiH, Oleg Milišić ističe kako ambasador Petritsch razmišlja o mogućim mjerama i odlukama ako ubrzo ne dobije pozitivan odgovor ."Visoki predstavnik još čeka da vidi kakav će biti odgovor entitetskih premijera, a ako ne bude značajnih pomaka, odluku će donijeti sam. Petritsch će u narednom periodu razmatrati kako na najadekvatniji način razriješiti pitanje Dobrinje I i IV i koje će odluke donijeti ukoliko to bude potrebno", kaže Milišić.

Naime, ni pet godina nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, građani Dobrinje I i IV nisu uspjeli da se vrate u svoje stanove, koji se sada nalaze u Srpskom Sarajevu. Njima, kako kažu, nije važno "hoće li živjeti u ovom ili onom Sarajevu", ali jeste ko je kriv zašto im se ne dozvoljava povratak. Pored Vlade Kantona Sarajevo, koja se godinama angažuje na rješavanju pitanja povratka ovih ljudi, tu je Općina Novi Grad. Ali, nevidljiva daytonsaka crta između Federacije BiH i Republike Srpske predstavlja i dalje "Berlinski zid", ili što bi se u Bosni reklo, bedem, koji razdvaja bivše komšije. Samo kad se o povratku radi, inače mnogo je ovih "s ove strane Sarajeva" koji svakodnevno idu kod onih "s one strane", najčešće na pijacu koja je znatno jeftinija, ili da natoče gorivo čije su cijene nešto niže nego u Federaciji.

Istovremeno, od 650 "ranijih" Dobrinjaca u svoje domove uspjelo se vratiti samo šest(!), dok je 60 dobilo rješenje o povratku. U kakvom se položaju nalaze prognani stanovnici Dobrinje I i IV može da ilustruje slučaj Jasmine Karamehmedović. Ona je još u martu ove godine dobila rješenje o povratku, potom predala zahtjev za njegovo izvršenje, ali od toga nije bilo ništa. "Načelnik srpske općine mi je otvoreno rekao da on neće da izbacuje Srbe na ulicu", kaže Jasmina Karamehmedović.

Odlučni da preduzmu krajnje korake i prekinu petogodišnju agoniju, predstavnici Udruženja građana raseljenih lica za povratak u Dobrinju I i IV pod nazivom "Naš dom" nedavno su uputili zahtjev Vladi Kantona Sarajevo da bez odlaganja uslovi provođenje imovinskih zakona u ovom kantonu sa realizacijom istog na području Republike Srpske (Dobrinja I i IV). Abdulfetah Hadžić, predsjednik Skupštine ovog udruženja kaže kako je uvjeren da je "mukama Dobrinjaca došao kraj".

-Ambasador Petritsch je još prije nekoliko mjeseci na adresu dvojice premijera, Federacije BiH Edhema Bičakčića i Republike Srpske Milorada Dodikam, uputio pisma u kojima traži da se formiraju entitetske komisije sa zadatkom da razriješe navodno sporno pitanje povratka u Dobrinju I i IV. Ali, prema tvrdnjama predastavnika SDS-a, povratkom ovih 600 Dobrinjaca Republika Srpska "ostala uskraćena za 180 kvadratnih kilometara svoje teritorije" To su apsolutne gluposti, jer mi smatramo, a to je potvrdio i ambasador Petritsch, da vlasnici tih prostora nisu entiteti već ljudi koji su tu i prije živjeli, kaže Hadžić.

Udruženje je umjesto konkretnih poteza odgovornih upoznato o stavu Edhema Bičakčića, prema kojem pitanje povratka u ova sarajevska naselja "nije u nadležnosti entiteta već SFOR-a". Sa druge strane, Milorad Dodik, predsjednik Vlade Republike Srpske, o tome se još nije ni izjasnio. Zato jedinu nadu "Našem domu" pruža pritisak međunarodnih organizacija i institucija u BiH. "Mislimo da će ipak odluku o našem povratku donijeti Petritsch, a ne komisije i entiteti. Kada entitetske niti državne vlasti ništa nisu učinile za naš povratak u proteklih pet godina, šta onda sada u kratkom roku mogu učiniti" pitaju se Dobrinjci i odgovaraju: "Ništa! Vjerujemo u Petritscha. On će okončati naše patnje."

"Obraćali smo se za pomoć i lokalnim (općinskim) vlastima kao i gradonačelniku Srpskog Sarajeva Predragu Lasici, ali ništa. Problem je u međusobnoj (ne)saradnji dva dijela grada, jer da je to riješeno, mi bismo se već odavno mogli vratiti svojim kućama" kažu za AIM. Također, dobro znaju da i povratkom kad do njega jedanput i dođe problem nije riješen. Potrebno je riješiti "život": zdravstvo, obrazovanje, prevoz... Ilustrativan je primjer činjenica da zbog navodnog spora o teritoriji Republike Srpske, još nije obnovljena Osnovna škola "Osman Nuri Hadžić" (bivša "Dušan Pajić") zbog čega trpe djeca iz oba entiteta.

"Mi ne možemo narediti da se ljudi ne vraćaju u Sarajevo, niti smo protiv toga, ali i mi želimo svojim kućama. Smatramo da je pet godina, koliko smo čekali, previše. Mi smo spremni da oslobodimo tuđe stanove u kojima sada silom prilika živimo, ali ne možemo na ulicu" ističu Dobrinjci.

"Vlasti i Federacije BiH i Republike Srpske dovedene su do zida i nemaju više kuda. Stoga smatram da će veoma brzo biti riješen ovaj veliki problem", kaže i premijer Sarajevskog kantona Beriz Belkić. On je mišljenja kako će se nakon svega entitetske vlasti proglasiti nenadležnim za pitanja povratka ovih stanovnika u svoje kuće, te konačnu odluku, ipak, donijeti Visoki predstavnik za BiH. Belkić kaže kako se "mora jednom jasno reći ko je odgovoran za takvo stanje i da zbog toga bude i adekvatno kažnjen. Svima je jasno kako je po Daytonskom sporazumu uređeno pitanje Dobrinje I i IV i neka se to provede i problema neće biti. Sve priče oko navodnog zakidanja Republike Srpske za eventualni teritorij ako se tamo ljudi vrate, nisu tačne", ističe Belkić i napominje kako je o povratku u ovo sarajevsko naselje lično nekoliko puta razgovarao i sa Predragom Lasicom, gradonačelnikom Srpskog Sarajeva, ali da u tome on "ne može puno pomoći". A (ne)povratak na Dobrinju između, ostalog, bio i povod nedavne smjene Obrena Zeljaje, načelnika Srpske Općine Ilidža od strane Ureda visokog predstavnika. Istovremeno, na Dobrinji I i IV sada ima mnogo dvostrukih korisnika stanova, odnosno onih koji su vratili svoje stanove u Sarajevu (federalnom) a ovdje zadržali nekog od članova svoje porodice.

"Gradonačelnik Lasica ne dovodi u pitanje povratak ljudi u ova naselja, ali on nema ingerencije da to i učini, jer je sve na Ministarstvu za izbjegle i raseljene osobe Republike Srpske, odnosno njegovom odjeljenju u Srpskom Sarajevu. Međutim, za Lasicu je to teritorij koji pripada Republici Srpskoj, a po meni Federaciji BiH. No, da ne bi trpjeli građani, mi smo pristali da se oni tamo vrate, a da se pitanje čije je šta ostavi za kasnije", kaže Belkić, dovodeći i sam u pitanje ono što je davno dogovoreno/podijeljeno u Daytonu, a što je ovih dana na konferenciji organiziranoj u povodu pete godišnjice zaključivanja Mirovnog sporazuma potvrđeno, izričitim zaključkom da "Daytonski mirovni sporazum ostaje i dalje nepromjenjivi i nezaobilazni ovir za dalji razvoj Bosne i Hercegovine".

"Mi ne dovodimo u pitanje provedbu imovinskih zakona, ali ne može se održati stanje u kojem se u Kantonu Sarajevo riješi 25 odsto slučajeva povratka, a u Republici Srpskoj svega 0,1 odsto. Valjda je jasno ko onda vrši opstrukcije. Nemoralno je da se ljudi nakon toliko godina od Daytona ne mogu vratiti u svoje stanove", kaže Belkić.

A o moralu, nažalost, poslije ovih izbora biće ipak sve teže govoriti, možda samo preko novih zidova i taraba.

Almir Terzić

(AIM Sarajevo)

aim/sar/pubs/dp

(AIM, Sarajevo, 20. 11. 2000.) - Ukoliko se u razumnom roku Edhem Bičakčić, premijer Federacije BiH i Milorad Dodik, predsjednik Vlade Republike Srpske ne očituju u vezi sa mojim pismom i adekvatno ne riješe problem povratka u naselje Dobrinja I i IV, bit ću prinuđen da samostalno donesem odluku o tome i omogućim tim ljudima da se konačno vrate na svoje, upozorio je ovih dana još uvijek aktuelne entitetske premijere ambasador Wolfgang Petritsch, Visoki predstavnik za BiH.

Ambasador Petritsch je "smiješnim" nazvao navodne probleme u ostvarivanju povratku u ova sarajevska naselja, te istakao da istupi predstavnika Srpske demokratske stranke o "tobože potrebi uspostavljanja komisije za razgraničenja nisu tačna, jer ne radi se ni o kakvom izuzimanju teritorije Republike Srpske već vraćanje na svoje onih koji to zaslužuju".

Portparol Ureda Visokog predstavnika u BiH, Oleg Milišić ističe kako ambasador Petritsch razmišlja o mogućim mjerama i odlukama ako ubrzo ne dobije pozitivan odgovor ."Visoki predstavnik još čeka da vidi kakav će biti odgovor entitetskih premijera, a ako ne bude značajnih pomaka, odluku će donijeti sam. Petritsch će u narednom periodu razmatrati kako na najadekvatniji način razriješiti pitanje Dobrinje I i IV i koje će odluke donijeti ukoliko to bude potrebno", kaže Milišić.

Naime, ni pet godina nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, građani Dobrinje I i IV nisu uspjeli da se vrate u svoje stanove, koji se sada nalaze u Srpskom Sarajevu. Njima, kako kažu, nije važno "hoće li živjeti u ovom ili onom Sarajevu", ali jeste ko je kriv zašto im se ne dozvoljava povratak. Pored Vlade Kantona Sarajevo, koja se godinama angažuje na rješavanju pitanja povratka ovih ljudi, tu je Općina Novi Grad. Ali, nevidljiva daytonsaka crta između Federacije BiH i Republike Srpske predstavlja i dalje "Berlinski zid", ili što bi se u Bosni reklo, bedem, koji razdvaja bivše komšije. Samo kad se o povratku radi, inače mnogo je ovih "s ove strane Sarajeva" koji svakodnevno idu kod onih "s one strane", najčešće na pijacu koja je znatno jeftinija, ili da natoče gorivo čije su cijene nešto niže nego u Federaciji.

Istovremeno, od 650 "ranijih" Dobrinjaca u svoje domove uspjelo se vratiti samo šest(!), dok je 60 dobilo rješenje o povratku. U kakvom se položaju nalaze prognani stanovnici Dobrinje I i IV može da ilustruje slučaj Jasmine Karamehmedović. Ona je još u martu ove godine dobila rješenje o povratku, potom predala zahtjev za njegovo izvršenje, ali od toga nije bilo ništa. "Načelnik srpske općine mi je otvoreno rekao da on neće da izbacuje Srbe na ulicu", kaže Jasmina Karamehmedović.

Odlučni da preduzmu krajnje korake i prekinu petogodišnju agoniju, predstavnici Udruženja građana raseljenih lica za povratak u Dobrinju I i IV pod nazivom "Naš dom" nedavno su uputili zahtjev Vladi Kantona Sarajevo da bez odlaganja uslovi provođenje imovinskih zakona u ovom kantonu sa realizacijom istog na području Republike Srpske (Dobrinja I i IV). Abdulfetah Hadžić, predsjednik Skupštine ovog udruženja kaže kako je uvjeren da je "mukama Dobrinjaca došao kraj".

-Ambasador Petritsch je još prije nekoliko mjeseci na adresu dvojice premijera, Federacije BiH Edhema Bičakčića i Republike Srpske Milorada Dodikam, uputio pisma u kojima traži da se formiraju entitetske komisije sa zadatkom da razriješe navodno sporno pitanje povratka u Dobrinju I i IV. Ali, prema tvrdnjama predastavnika SDS-a, povratkom ovih 600 Dobrinjaca Republika Srpska "ostala uskraćena za 180 kvadratnih kilometara svoje teritorije" To su apsolutne gluposti, jer mi smatramo, a to je potvrdio i ambasador Petritsch, da vlasnici tih prostora nisu entiteti već ljudi koji su tu i prije živjeli, kaže Hadžić.

Udruženje je umjesto konkretnih poteza odgovornih upoznato o stavu Edhema Bičakčića, prema kojem pitanje povratka u ova sarajevska naselja "nije u nadležnosti entiteta već SFOR-a". Sa druge strane, Milorad Dodik, predsjednik Vlade Republike Srpske, o tome se još nije ni izjasnio. Zato jedinu nadu "Našem domu" pruža pritisak međunarodnih organizacija i institucija u BiH. "Mislimo da će ipak odluku o našem povratku donijeti Petritsch, a ne komisije i entiteti. Kada entitetske niti državne vlasti ništa nisu učinile za naš povratak u proteklih pet godina, šta onda sada u kratkom roku mogu učiniti" pitaju se Dobrinjci i odgovaraju: "Ništa! Vjerujemo u Petritscha. On će okončati naše patnje."

"Obraćali smo se za pomoć i lokalnim (općinskim) vlastima kao i gradonačelniku Srpskog Sarajeva Predragu Lasici, ali ništa. Problem je u međusobnoj (ne)saradnji dva dijela grada, jer da je to riješeno, mi bismo se već odavno mogli vratiti svojim kućama" kažu za AIM. Također, dobro znaju da i povratkom kad do njega jedanput i dođe problem nije riješen. Potrebno je riješiti "život": zdravstvo, obrazovanje, prevoz... Ilustrativan je primjer činjenica da zbog navodnog spora o teritoriji Republike Srpske, još nije obnovljena Osnovna škola "Osman Nuri Hadžić" (bivša "Dušan Pajić") zbog čega trpe djeca iz oba entiteta.

"Mi ne možemo narediti da se ljudi ne vraćaju u Sarajevo, niti smo protiv toga, ali i mi želimo svojim kućama. Smatramo da je pet godina, koliko smo čekali, previše. Mi smo spremni da oslobodimo tuđe stanove u kojima sada silom prilika živimo, ali ne možemo na ulicu" ističu Dobrinjci.

"Vlasti i Federacije BiH i Republike Srpske dovedene su do zida i nemaju više kuda. Stoga smatram da će veoma brzo biti riješen ovaj veliki problem", kaže i premijer Sarajevskog kantona Beriz Belkić. On je mišljenja kako će se nakon svega entitetske vlasti proglasiti nenadležnim za pitanja povratka ovih stanovnika u svoje kuće, te konačnu odluku, ipak, donijeti Visoki predstavnik za BiH. Belkić kaže kako se "mora jednom jasno reći ko je odgovoran za takvo stanje i da zbog toga bude i adekvatno kažnjen. Svima je jasno kako je po Daytonskom sporazumu uređeno pitanje Dobrinje I i IV i neka se to provede i problema neće biti. Sve priče oko navodnog zakidanja Republike Srpske za eventualni teritorij ako se tamo ljudi vrate, nisu tačne", ističe Belkić i napominje kako je o povratku u ovo sarajevsko naselje lično nekoliko puta razgovarao i sa Predragom Lasicom, gradonačelnikom Srpskog Sarajeva, ali da u tome on "ne može puno pomoći". A (ne)povratak na Dobrinju između, ostalog, bio i povod nedavne smjene Obrena Zeljaje, načelnika Srpske Općine Ilidža od strane Ureda visokog predstavnika. Istovremeno, na Dobrinji I i IV sada ima mnogo dvostrukih korisnika stanova, odnosno onih koji su vratili svoje stanove u Sarajevu (federalnom) a ovdje zadržali nekog od članova svoje porodice.

"Gradonačelnik Lasica ne dovodi u pitanje povratak ljudi u ova naselja, ali on nema ingerencije da to i učini, jer je sve na Ministarstvu za izbjegle i raseljene osobe Republike Srpske, odnosno njegovom odjeljenju u Srpskom Sarajevu. Međutim, za Lasicu je to teritorij koji pripada Republici Srpskoj, a po meni Federaciji BiH. No, da ne bi trpjeli građani, mi smo pristali da se oni tamo vrate, a da se pitanje čije je šta ostavi za kasnije", kaže Belkić, dovodeći i sam u pitanje ono što je davno dogovoreno/podijeljeno u Daytonu, a što je ovih dana na konferenciji organiziranoj u povodu pete godišnjice zaključivanja Mirovnog sporazuma potvrđeno, izričitim zaključkom da "Daytonski mirovni sporazum ostaje i dalje nepromjenjivi i nezaobilazni ovir za dalji razvoj Bosne i Hercegovine".

"Mi ne dovodimo u pitanje provedbu imovinskih zakona, ali ne može se održati stanje u kojem se u Kantonu Sarajevo riješi 25 odsto slučajeva povratka, a u Republici Srpskoj svega 0,1 odsto. Valjda je jasno ko onda vrši opstrukcije. Nemoralno je da se ljudi nakon toliko godina od Daytona ne mogu vratiti u svoje stanove", kaže Belkić.

A o moralu, nažalost, poslije ovih izbora biće ipak sve teže govoriti, možda samo preko novih zidova i taraba.

Almir Terzić

(AIM Sarajevo)