Odlukom Visokog predstavnika

Državni sud BiH uspostavljen dekretom

Aim, Sarajevo, 14. 11. 2000. - Bosna i Hercegovina neće izgubiti 24 miliona dolara kredita Svjetske banke zahvaljujući prekovremenom radu u dane vikenda Wolfganga Petritscha, Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH.

U nedjelju, 12. novembra, Visoki predstavnik je neočekivano obnarodovao da je iskoristio svoje pravo i proglasio paket zakona, na čije se usvajanje u državnom i entitetskim parlamentima uzaludno čekalo mjesecima. U ovom "paketu" nalazi se Zakon o državnom sudu BiH,
zakoni (na nivou BiH) o standardizaciji, mjernim jedinicama, akreditiranju, kojima se obezbjeđuje usklađenost sa propisima Evropske unije, te izmjene Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju u oba bh. entiteta. "BiH se sada pruža mogućnost biznisa, ono što za ovu zemlju da izvozi u zemlje EU. Ovim zakonima otvoriće se bh. ekonomska i poslovna vrata", obrazloženje je Wolfganga Petritča.

Formiranje suda na nivou BiH do sada se najčešće pominjalo kao jedan od zahtjeva stranih investitora, koji su njegovim nepostojanjem djelimično objašnjavali i svoju suzdržanost kod ulaganja u BiH. Jednostavno, strani investitori pravdu bi u BiH morali istjerivati entitetskim sudovima, koji opet nisu nadležni za sporove koje bi investitor mogao imati sa institucijama države BiH. Simptomatično je da zakon o uspostavi državnog suda uopšte nije uspio da se nađe na dnevnom redu Vijeća ministara BiH, mada je za njegovo funkcionisanje EU već obećala milion eura.

Na izmjenama Zakona o PIO posebno su insistirali Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond. Suština je da se penzije isplaćuju svakog mjeseca, ali da njihova visina bude ograničena količinom novca koja se po osnovu doprinosa na plate zaposlenih skupi u fondovima PIO. Iako je usvajanje ovih izmjena ranije bilo dogovoreno sa entitetskim vladama, one nisu uspijevale dobiti većinu u parlamentima. Nisu pomogla niti jasna i glasna upozorenja predstavnika međunarodnih finansijskih institucija da neusvajanjem ovih izmjena BiH automatski ostaje bez 24 miliona dolara kredita Svjetske banke, namijenjenog podršci entitetskih budžeta, kao i da bi u naredne dvije godine BiH izgubila dodatnih 130 miliona američkih dolara.

Neusvajanje traženih izmjena pravdalo se "brigom" za penzionere i njihov standard, jer trenutno mjesečni priliv u fondove PIO nije dovoljan za redovnu isplatu penzija na sadašnjem nivou, pa stoga penzije stižu sa nekoliko mjeseci zakašnjenja. Naravno, kase fondova PIO mogle bi se osjetnije napuniti suzbijanjem široko rasprostranjenog rada na crno, ali to bi od dosadašnje vlasti tražilo uvođenje reda i više rada, za šta izgleda nije postojala politička volja. Primjenom novih odredbi zakona o PIO penzionerima su zagarantovane i najniže penzije, 117 DM u FBiH i 80 DM u Republici Srpskoj. Istovremeno, svojim dekretom Visoki predstavnik je proglasio i zakon kojim se nalaže spajanje dva postojeća penziona fonda u FBiH, sa sjedištima u Sarajevu i Mostaru. Prije više od dvije godine Vijeće za mplementaciju mira u BiH, spajanje ova dva fonda dalo je u zadatak federalnoj vlasti, ali ova odluka do sada nije bila provedena. Integracijom ostojećih fondova smanjili bi se i troškovi administrativnog aparata čije izdržavanje se obezbjeđuje, takođe, iz penzionih fondova.

Zanemari li se na trenutak očigledna korist za građane i budžete u vidu desetina miliona dolara svježeg novca za BiH, očigledno je da odluka Visokog predstavnika nosi i političku poruku. Činjenica da je Visoki predstavnik proglašavanjem zakona uradio posao domaćih institucija i političara, nije neko iznenađenje, jer se ne dešava prvi, a vjerovatno ni posljednji put. Ono što "bode oči" je trenutak kada je to urađeno.
Nepuna 24 časa od zatvaranja glasačkih mjesta na opštim izborima u BiH, i uz to nedjelja, neuobičajen su trenutak. Utoliko prije, što su međunarodne zajednice do sada u više navrata javno naglašavali da su ovi zakoni, posebno onaj o PIO, obaveza i odgovornost domaćih vlasti, te da Visoki predstavnik nema namjeru uraditi njihov posao.

Imajući u vidu približavanje izbora te rezultate predizbornih istraživanja, razumljiv je ovakav stav međunarodne zajednice. Jednostavno, računalo se da će nakon izbora 11. novembra, nacionalne stranke biti potisnute na političku marginu dok bi blok nenacionalnih stranaka, posebno u FBiH, predvođen SDP-om, trebao ostavriti ubjedljivu pobjedu, što bi rezultiralo takođe ubjedljivom većinom u parlamentima, posebno na državnom i nivou FBiH. U tom slučaju, usvajanje takvih zakona ne bi bio problem, pa je stoga vrijedilo pričekati izbore. No, očigledno su izborni rezultati doprinijeli promjeni stava predstavnika međunarodne zajednice. Prema preliminarnim i nepotpunim podacima, SDS je u Republici Srpskoj ubjedljivo trijumfovao, kako na izborima za predstavnike u Parlamentu BiH, tako i za entitetski Parlament. Još ubjedljiviji uspjeh postigao je HDZ na dijelu Federacije BiH sa većinskim hrvatskim stanovništvom, dok je SDA na preostalom dijelu FBiH, po broju do sada prebrojanih glasova, ravnopravan partner SDP-u i Stranci za BiH. Iako još nisu prebrojani svi glasovi, pa nije poznat ni konačan broj osvojenih poslaničkih mjesta u parlamentima svake stranke ponaosob,očigledno je da nacionalne stranke ostaju snažno prisutne na političkoj sceni BiH. Zato se odluka Visokog predstavnika o proglašenju zakona za nenacionalne stranke može smatrati lošim znakom, jer ukazuje na njihov nedovoljan izborni uspjeh. S druge strane, to je jasna poruka trilingu nacionalnih stranaka u BiH (SDA, SDS i HDZ) da je vrijeme njihovog dosadašnjeg uspješnog recepta za vladavinu - nacionalna homogenizacija i "viši nacionalni interesi" kao pokriće za nepotizam, korupciju i privatizacijsku pljačku- bez obzira na relativni izborni uspjeh, na izmaku.

BiH je pred ekonomskim bankrotom, doba donacija je prošlo, strani investitori je u širokom luku zaobilaze, a susjedne Hrvatska i Jugoslavija, ubrzano hvataju posljednji voz za evropske integracije. To što bi pretvaranje BiH u zaboravljenu zemlju, možda i odgovaralo nacionalnim oligarhijama, da u miru i tišni vladaju "svojim" komadom BiH, ne znači da će im to i uspjeti. Ako ni zbog čega drugoga onda opet zbog međunarodne zajednice. Ona je već previše uložila u BiH da bi tek tako digla ruke od nje. Nametanje zakona kojima se uspostavljaju neophodne državne institucije te stvara pravni okvir kompatibilan sa onim u EU, makar i dekretom, jedan je od načina, mada najmanje poželjan. Ekspresno proglašenje seta zakona dok prebrojavanje glasova još traje, jasna je poruka novim zastupnicima u parlamentima i njihovim stranačkim liderima. Sa njima ili bez njih, neminovne promjene će uslijediti, jer građani BiH više nemaju vremena na pretek, ukoliko žele da uhvate korak, barem sa susjedima, na putu ka Evropi. U suprotnom, sve nas očekuje dugo putovanje u bijedu, siromaštvo, bezakonje i život dostojan ranog feudalizma.

Dražen Simić (AIM, Sarajevo)